Kako je bilo nekad: Prvi učitelj u Drnju u ‘poučavanju dječaka bio je nemaran i više je volio piće’

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Feljton: Dr. Hrvoje Petrić

Jedna od najstarijih škola u Podravini bila je u Drnju. U kanonskoj vizitaciji Komarničkog arhiđakonata Zagrebačke biskupije od 13. prosinca 1649. godine spominju se prvi put poučavanje i učitelj u Drnju. Tekst zapisnika kanonske vizitacije iz 1649. godine glasi: “Ovdje je učitelj Matija Sremec, koji je oženjen. Njegovi svi dohodci iznose oko 12 rajnskih forinti. On nema općinske kuće, nego obitava u svojoj kući. U poučavanju i izobražavanju dječaka je nemaran i više je odan piću nego nauci.”

Sremec se spominje i u kanonskoj vizitaciji iz 1643. godine kao “coralista”, a možda je Sremec već tada poučavao. U svakom slučaju početke obrazovanja u Drnju možemo staviti u razdoblje između 1643. i 1649. godine, s time da je 1649. godina prvi pouzdani spomen učitelja u ovom naselju pa zbog toga o ovoj godini možemo govoriti kao pouzdanom prvom spomenu organiziranog školstva.

1804. u Drnju je bio učitelj Mihael Kozaric

Učiteljski dohodak

Kanonska vizitacija iz 1659. godine ponovno spominje da u Drnju postoji učitelj Matija Sremec, koji je imao isti dohodak od 12 forinti. Imao je svoju kuću, a u poučavanju dječaka bio je i dalje nemaran jer je “više odan vinu nego nauci”. Vidi se da je Drnje imalo organizirano poučavanje i plaćenog učitelja, koji nije najbolje izvršavao svoje dužnosti. Sredinom 17. stoljeća bili su poučavani samo dječaci, a izobrazba je organizirana u sklopu drnjanske župe, ne samo za trgovište (oppidum) Drnje, nego i za sela u okolici – Peteranec, Sigetec i Torčec.

Učitelj Ivan Gregorović spominje se 1700. godine u matici krštenih župe. Kanonska vizitacija iz godine 1702. spominje također učitelja župe Drnje Ivana Gregorovića, a njegovi su prihodi ostali isti kao i u prethodnoj kanonskoj vizitaciji. Nakon njega, u Drnju se spominje 1720. i 1726. učitelj Juraj Kadoić.

Kanonska vizitacija od 4. kolovoza 1733. spominje da “župa ima učitelja, koji iz zaklade nema kuće ni grude zemlje niti što drugo, nego samo 1 groš od svake kuće u novoj godini, kako kod kuće, tako i u selima, to čini 46 rajnskih forinti, zatim od sprovoda kod kuće po 2 groša, a u selima po 1 novčić, pak godišnje može dobiti oko 7 ili 8 rajnskih forinti zajedno sa spjevanim misama, od kojih od svake kuće ima 10 novčića, koje se zbog velikog siromaštva ljudi vrlo rijetko služe. Cijeli prihodi mogu dosegnuti najviše 60 forinti.” Iz iste je godine kanonska vizitacija od 26. prosinca koja spominje da “učiteljsku službu vrši Juraj Kadoić. Za svoju službu od svake kuće dobiva 1 groš i 2 denara. Ima dalje od domaćega pogreba 2 groša, u selu Hlebinama 3 groša, u ostalim selima 2 denara, od pjevanih misa 10 denara, od pogrebne pjesme 2 denara. On stanuje na svom zemljištu, a ne uči nikako.”

1755. u Drnju se spominje učitelj Juraj Cvetković

Nakon Kadoića, kanonska vizitacija za 1738. godinu spominje kao učitelja u Drnju Jurja Novaka. On je bio oženjen. Nije imao učiteljsku kuću ni zemljišta za nju. Prema riječima župnika, učitelj je redovito obavljao svoju službu, a znao je u nuždi krstiti i pobuditi čin pokajanja. Godine 1742. župa Drnje trenutno nije imala učitelja.

Orguljašku i učiteljsku službu 1744. godine vršio je Ivan Čuklin, kojega su župljani kod dolaska dobro primili. Ubrzo su ga odbacila sela koja su spadala pod župu (Torčec, Sigetec, Hlebine, Peteranec i Botovo). Iste se godine kao novi učitelj spominje neki Akdić koji je primao učiteljski dohodak. No, zbog pravednosti i po nalogu Vojne krajine imali su orguljašu isplatiti učiteljskog dohotka, a novog učitelja otpustiti. Izgleda da je novim učiteljem 1745. godine postao Nikola Mihanović, koji se spominje u kanonskoj vizitaciji 1746. godine za kojeg se kaže da je oženjen i da u nuždi zna krstiti. Kanonska vizitacija iz 1750. donosi vijest da je i tada učiteljem bio Nikola Mihanović koji je bio oženjen, a imao je dobar glas. U nuždi je znao krstiti kao i pobuditi teološke čine, a kažu da je udovoljavao svojoj dužnosti. Posljednji put se spominje 26. siječnja 1752. godine, imao je 46 godina, a dužnost učitelja obnašao je šest godina i četiri mjeseca. To znači da je učiteljem postao u rujnu 1745. godine.

U zapisniku kanonskog pohoda od 25. kolovoza 1752. godine vidi se da je u Drnju učitelj bio Juraj Cvetković, koji je znao svirati orgulje. On je od 1749. do 1750. godine bio učitelj u Ludbregu, a nakon toga je došao u Drnje. Isti se učitelj se u Drnju spominje do 1768. godine. Protiv njegova vladanja i obavljanja službe nitko nije imao prigovora. Nije imao svoju službenu kuću, nego je stanovao u najmu. Tada su se učitelji služili kućom izgrađenoj troškom učitelja. Vjerojatno je riječ o prvoj školskoj zgradi u Drnju. Dohodak se učitelja sastojao od toga da je o Božiću u Drnju i Botovu, kada se ide sa križecom, od pojedine kuće dobivao 5,5 novčića, u ostalim selima (Peteranec, Torčec, Hlebine i Sigetec) dobivao je 4 novčića, što je ukupno činilo 70 forinti. Uz to je na sprovodima u Drnju i Botovu dobivao 6 novčića, a u ostalim selima 7,5 novčića. Od objeda, kada su se kod kapele služile sv. mise, dobivao je 9 novčića. Od sprovoda i objeda dobivao je ukupno 33 forinti.

Orguljaška služba

Učiteljsku službu je 1778-1787. vršio Mijo Kozarić, domaći sin iz Drnja. On nije stanovao u službenoj kući jer takva nije postojala. Od gospodarskog zemljišta posjedovao je svega 2 jugera zemlje koje je dobio od crkve te vrt od pola jugera, koji je bio izlučen po pukovniji. Njegovo uzdržavanje se sastojalo u čisto štolarinskim pristojbama i to u sprovodima u selima Drnje i Botovo u kojima je dobivao 7,5 novčića, dok je u ostalim selima dobivao 3 groša. Prigodom obavljanja križeca u selima Drnju i Botovu dobivao je 5,5 novčića, a u ostalim selima samo 4 novčića. Po pjevanoj misi prigodom sprovoda dobivao je 9 novčića. Prema podacima iz 1787. godine, orguljašku službu obavljao je deset godina. Za njega se kaže da je bio iz Drnja, da je star 40 godina, a katoličke je vjere. Dobro je svirao na orguljama. Stanovao je u vlastitoj kući. Bio je čestit i svoje je dužnosti točno izvršavao. Nije dobivao lukno u naravi već je u Drnju dobivao 4,5 novčića, a u selima župe 4 novčića. Od sprovoda je u cijeloj župi dobivao 7,5 novčića osim u Hlebinama gdje je dobivao 9 novčića. Za pjevanu misu sa sprovodom u Drnju je dobivao 16,5 novčića, Peterancu 27 novčića, a u Sigecu, Hlebinama i Torčecu 24 novčića. Ista kanonska vizitacija spominje da u župi Drnje postoji normalna škola prema kraljevskom propisu, koju dvaput godišnje posjećuje otac superior iz Bjelovara zajedno s jednim časnikom. Učitelju je u predavanju kršćanskog nauka pomagao drnjanski župnik.

Školska zgrada u Drnju izgrađena 1832.

U kanonskoj vizitaciji iz 1804. godine spominje se učitelj Mijo Kozarić, koji je stanovao u vlastitoj kući, a dužnostima je redovito udovoljavao. Njegov dohodak u Drnju bio je od pojedine kuće 4,5 novčića, a u Botovu i Torčecu 4 novčića. Od svakog sprovoda dobivao je 7,5 novčića, za pjevanu misu u Drnju 16,5 novčića, a u Botovu i Torčecu 24 novčića.

Uz župnu školu u Drnju je djelovala i njemačka trivijalna škola, no teško je točno ustanoviti kada je ona osnovana, ali prema kanonskoj vizitaciji iz 1787. godine vidi se da je ona već tada postojala. Sigurno je ustrojena znatno ranije vjerojatno vrlo brzo nakon naredbe Marije Terezije iz 1764. godine, a svakako do 1787. godine.

Zadaća prvih pučkih škola bila je pripremiti potreban broj pismenih mladića za potreba vojne službe. Osnovno načelo škole u Vojnoj krajini je bilo učenike naučiti njemački jezik. Za hrvatski jezik nije se uopće brinulo. U takvom tipu škole krajišnici nisu mogli postići veći uspjeh, jer su djeca u njoj bila ne učena, već gotovo “dresirana”. Postojala su tri tipa škola. Osnovu sustava činile su dvogodišnje trivijalne osnovne škole. U njima su djeca morala učiti vjeronauk, čitanje i pisanje, njemačku gramatiku i četiri računske radnje. Drugi tip osnovne škole bile su općinske, poznatije kao seoske, a izgleda da su djeca u njima učila, osim katekizma, čitanje i pisanje te računske osnove, kroz dvije godine. Završno obrazovanje krajiškog društva postizalo se u neobaveznim “nadučionicama”, koje su poznatije kao “više” osnovne škole ili “opetovnice”. Školska nastava u nadučionicama trajala je tri godine. Neobavezni treći razred polazili su učenici završenih općinskih ili trivijalnih škola s namjerom da se gradivo naučeno u prvom i drugom razredu još jednom utvrdi, pa se zbog toga ta škola popularno zvala opetovnica. Nastava u opetovnici trajala je uglavnom nedjeljom i blagdanom.

Prvi spomen učtelja u Drnju, 1649.

Prije osnutka općinskih ili elementarnih škola na području Peteranske i Sokolovačke kapetanije dječaci koji bi polazili trivijalnu školu bili su bez školske pripreme, a za njih su postojali tzv. početni razredi ili “Elementarklasse” pod vodstvom podučitelja. Takav početni razred postojao je u Drnju koji su djelomično polazile i djevojčice. Potrebe za elementarnim razredom prestale su osnivanjem elementarnih ili općinskih škola po selima.

Vježba puškama

Oni koji su djecu htjeli dati u školu morali su ih uzdržavati, a to su poglavito bili časnici i bogatiji seljaci te razni dužnosnici, dok siromašniji nisu išli u školu. Ipak se nastojalo da i siromašniji mogu polaziti školu uz pomoć bogatijih kako bi kasnije mogli služiti u vojnoj službi. Učenici iz udaljenih mjesta bili su smješteni po privatnim kućama te su za prehranu i stanovanje plaćali pet forinti, a roditelji su u naravi davali primjerice žito, krumpir, vino i slično.

Prema popisu škola i učenika iz 1802. godine vidi se da su školu u Drnju polazila 33 učenika. Kada je godine 1807. Vojnom krajinom proputovao generalni nadzornik nadvojvoda Ljudevit, iz njegovih se bilježaka vidi da je u školi u Drnju težište poučavanja bilo na gospodarstvu. U drnjanskoj se školi velika pozornost polagala učenju njemačkog jezika i vjeronauka. Vjeronauk je predavao župnik, a njemački i ostale predmete nadučitelj i učiteljski pomoćnici. Od ostalih predmeta predavalo se računstvo i to napamet te pismeno, a učio se također zemljopis. Primjerice godine 1819. u školu Drnje dovezena su kola puna drvenih pušaka kojima su učenici pred školom vježbali svake srijede i subote poslije podne. S djecom je vježbao vojnički kaplar koji je školi dodijeljen da bi obuka bila temeljita i po vojničkim pravilima. Djeca su si bluze i hlače sama morala nabaviti. Disciplina je bila stroga, a poslije najmanjeg prekršaja slijedila je tjelesna kazna koju je određivao učitelj, a u težim prekršajima došao bi časnik te bi ju izvršio kaplar. U školi je učenicima bilo zabranjeno pričati na hrvatskom jeziku, a moralo se govoriti jedino njemački, što je mnoge učenike tjeralo na šutnju. Tko je slučajno progovorio hrvatski, bio je odmah osuđen na kaznu. Ovu su školu polazili samo dječaci. Učitelj trivijalne škole dobivao je 180 forinti, a školski  pomoćnik 60 forinti. Osim toga, imao je učitelj stan u naravi i ogrjev. Učitelje na ovoj školi postavljala je krajiška oblast te je ponajviše gledala na sposobnost i dosadašnje službovanje. Godine 1819/20. polazilo ju je, prema navodima svjedoka Aleksandra Jančarića, 108 učenika.

Kasnije je broj stanovnika u Drnju opadati. Rijeka Drava prijetila je mnogo puta ovim krajevima poplavama. Oko 1820. godine bilo je više tako velikih poplava da je voda nanijela velike štete Drnju. Most preko Drave, u blizini kuće Jančarića, sagrađen velikim troškom srušila je Drava da ga se više nije moglo popraviti. Voda je oštetila mnoge kuće, a stanovnici Bazgovca i Posamoka nisu više mogli trpjeti pred velikom im pogibelji te su napustili svoja zemljišta i konake te su se preselili na lijevu obalu Drave naselivši tako dva nova sela: Golu i Gotalovo. Time je Drnje znatno umanjeno. Dana 7. lipnja 1827. godine, na dan Sv. Trojstva, rijeka Drava je toliko nabujala da je poplavila cijelo Drnje te opet nanijela pojedinim ulicama silne štete. Voda se uzdigla tako visoko da su sve ulice bile poplavljene. Samo crkva i groblje, dvije najviše točke, bile su na suhom. Narod se silno uzrujao, na groblje je izgnao svoje blago i čekao da voda opadne, a do crkve se moglo samo čamcima. Te nepovoljne okolnosti bile su najvjerojatnije uzrokom da se trivijalna škola 1829. godine premjestila u Peteranec, kuda je premješteno i sjedište kapetanije. Da je škola te godine premještena vidi se iz ispitnog izvješća. Godine 1829. u Drnju su održani posljednji ispiti, a nova školska godina 1829/30. započela je u Peterancu.

O učiteljima koji su radili u trivijalnoj školi u Drnju malo se zna. Jedini podatak, ostao iz usmene predaje mještana, govori da je u Drnju u trivijalnoj školi radio Matija Magulec, koji je ovdje došao iz Kapelske kapetanije. Mještani su ga smatrali dobrim učiteljem, bio je revan i vrlo strog. Kada je škola preseljena u Peteranec, Magulec je tamo službovao neko vrijeme, a kada je otišao u mirovinu, nastanio se u Koprivnici. Za njegova službovanja spominju se podučitelji, odnosno školski pomoćnici: Franjo Lehpauer i Ivan Lojan do 1824. godine, a 1824. godine spominje se Smrček te 1825. Pintarić. Postojala je zasebna školska zgrada u kojoj je bila smještena trivijalna škola. Nakon 1829. godine, u njoj je neko vrijeme stanovao liječnik Viskelety, a kasnije je prodana mještaninu Vrhuncu. Kada je zadruga Vrhunec podijeljena 1872. godine, došlo je do rušenja stare školske zgrade drnjanske trivijalke.

Zasebne škole

Nakon preseljenja njemačke škole u Peteranec, u Drnju je ostala djelovati samo elementarna ili općinska narodna škola koja je osnovana umjesto župne škole između 1810. i 1825. godine. Prema zapisniku kanonske vizitacije iz 1840. vidi se da je učitelj točno vrši dužnost, a nastavu je polazilo osam djevojčica i 10 dječaka. Novu školsku zgradu podignuli su žitelji Drnja 1832. godine, dok stanovnici Torčeca i Botova nisu htjeli sudjelovati u njenoj gradnji, iako su pomogli gradnju učiteljskog stana. Kako je tada Torčec brojio 659, a Botovo 324 stanovnika, pojavila se ideja da se u tim selima osnuju zasebne škole.

Iduće 1841. godine, posredovanjem Križevačke županije po sucu Jurju Fodrociju, stanovnici Botova pristali su sudjelovati u troškovima učitelja s jednom trećinom, dok su  Drnjanci preuzeli dvije trećine troškova. Stanovnici Torčeca odlučili su se na osnivanje vlastite škole.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI