Kako je počelo naglo propadanje Križevaca i spaljen Gornji grad

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše dr. Hrvoje Petrić

U 17. stoljeću nastale su promjene u stanovništvu pograničnog prostora, što se posebno dobro može vidjeti na prostoru Križevačke natkapetanije koja je činila dio obrambenog sustava Habsburškog imperija usmjerenog prema Osmanskom Carstvu.

U objašnjavanju gospodarsko-socijalne strukture kasnosrednjovjekovne Križevačke županije (dio koje je bila kasnije ustrojena Križevačka natkapetanija), važnu su ulogu imala gradska naselja. Na početku bi trebalo, barem približno, definirati što bi to bila gradska naselja u 17. stoljeću. Prije svega, to bi bila centralna naselja, s elementima centraliteta koji ih izdvajaju od okolnih seoskih naselja. Definiranje i detaljno istraživanje elemenata centraliteta morat će pričekati buduća istraživanja. Ipak je moguće izdvojiti najmanje dvije kategorije gradskih naselja na križevačkom području: 1) privilegirani gradovi i 2) trgovišta. Prvoj grupi pripadaju Križevci, a drugu sva ostala naselja koje izvori nazivaju pojmom “opidum” što bi mogli prevoditi s trgovište. To su: Cirkvena, Brezovica i Donja Rijeka. Unutar druge skupine mogle bi se uočiti različitosti između pojedinih skupina naselja jer su se trgovišta između sebe znatno razlikovala, no i to će, zbog ograničenosti prostora, morati pričekati detaljniju obradu u budućim istraživanjima.   

Dokument iz 1660. o Križevačkoj natkapetaniji

Križevci su imali dvojnu funkciju: vojnu i civilnu. Pripajanje cijelog gradskog prostora teritoriju Varaždinskog generalata koji se postupno formirao nije bilo moguće već zbog povlastice koje su Križevci imali kao slobodni i kraljevski grad. Dio Križevaca, kasnije nazvan Gornji grad, dobio je 1252. privilegije slobodnog naselja. Uz Gornji grad se razvio Donji grad, koji je povlasticu slobodnog kraljevskog grada dobio 1405. Križevci su postali mjesto održavanja sabora i gotovo redovito boravište bana i župana. Od sredine 14. stoljeća Križevačka županija bila je najveća u Slavoniji. Posebnu važnost Donjem gradu davala je župna crkva sv. Križa (spominje se od 1326.), jer su oba naselja potpadala pod istu župu. Oko Donjeg grada su u 15. st. izgrađene zidine pa se jedan dio našao unutar njih, dok je drugi dio, na južnoj strani, ostao izvan njih, tvoreći podgrađe. Naglo propadanje grada započelo je u tridesetim godinama 16. stoljeća. Gornji grad su 1539. spalile Osmanlije, kada je stradao i utvrđeni samostan augustinaca. Nakon dolaska Čazme pod osmansku vlast 1552. Križevci su se našli na neposrednoj graničnoj crti. Ustaljivanjem granice i stvaranje obrambenog sustava u Križevce dolazi vojna posada u početku pretežno njemačkih vojnika. S vremenom je Križevačka županija smanjena te sjedinjena sa Zagrebačkom županijom, ali ne i ukinuta.

No, područje utvrde ipak je spadalo faktičkoj upravi Slavonske krajine odnosno Varaždinskog generalata. Time su razvojne mogućnosti za povećanje stambenog prostora, a i rast broja stanovnika Križevaca, bile prilično ograničene, a njihov povlašteni položaj stalno su u pitanje dovodili kapetani koji su u njemu bili nastanjeni. Često su u Križevcima mjesecima bile smještene veće vojne postrojbe. Kapetani su narušavali križevačka autonomna prava odlučivanja građana, koja su postojala na papiru, itd.

Smjerovi migracija

U blizini Križevaca postojalo je i naselje Cirkvena koje je 1673. godine dobilo status trgovišta, no teško je doći do pouzdanijih podataka o broju stanovnika u 17. stoljeću. Jedan od mogućih načina za razmišljanje o barem približnom broju stanovnika je usporedba broja vojnika u 17. stoljeću sa sličnim utvrdama. U Cirkveni je od 1630. do 1678. godine bilo smješteno 25 vojnika, što znači da je to bilo naselje pod dvojnom – civilnom i vojnokrajiškom upravom.

Zanimljivo je pitanje pobližih pravaca migracija koja bi trebala predstaviti buduća istraživanja. Istovremeno s useljavanjem tekli su procesi unutarnjih migracija i imigracija izvan ovog prostora, a jednom i drugom procesu će trebati također posvetiti dodatna istraživanja. Spomenimo samo nekoliko primjera migracija vezane uz Križevce i okolicu. Vojnici popisani u Križevcima su se 1630. doseljavali «od Crisonny, Wopamin, Wukhoin, Kamune, Perianiza, Wissajia, Wukhemin». Godine 1644. zabilježena su doseljavanja iz Potoka i Toplica (Varaždinskih). Spominjem i nekoliko primjera iseljavanja iz Križevačke (nat)kapetanije i križevačkog kraja u Koprivničku (nat)kapetaniju i okolni prostor. U izvorima postoje podaci o iseljavanjima iz Cirkvene u Sveti Petar kod Ludbrega, iz kalničkog područja i Križevaca u Koprivnicu, Slanje, Molve, Đurđevac, Hlebine, Križovljan, Otrovanec i Miholjanec, iz Preseke u Koprivnicu, Dinjevac, Prugovec, Sirovu Katalenu i Virje, iz Domanjkuša u Zablatje, iz Treme u Ivanec, iz Cirkvene u Sv. Petar, iz Dubrave u Hampovicu,  iz Topolovca u Đelekovec i Kloštar Podravski, iz Maikovca u Kloštar Podravski i Oderjan, iz Cugovca u Podravske Sesvete, iz Rakovca  u Koprivnicu, Ivanec (Koprivnički) i Goričko.

Potpisi na jednom od dokumenata Križevačke natkapetanije

Devedesetih godina 17. stoljeća zabilježeni su u matičnoj knjizi krštenih križevačke župe slučajevi pokrštavanja muslimanskih osoba oba spola i različite dobi – ukupno 17 slučajeva – za koje piše da su “iz Bosne” ili “iz Turske”. U vezi s ovakvim prijelazima (prebjezima) preko granice svakako je nastalo prezime Uskoković u križevačkoj župi. Nije slučajna pojava ni prezimena krajem 17. i početkom 18. stoljeća poput: Turčin, Hasan, Turčinović, Turčinić, pa Sokolović, Izmajlović-Smajlović, Potura i Šaban u križevačkoj župi. Pogranični položaj je utjecao i na oblikovanje ovakvih prezimena: Haramija, Đumlija, Katana, Hajduk, Puškadija, Harambaša u križevačkoj župi.

Općenito uzevši, u imigrante na križevački prostor svakako treba ubrojiti pravoslavne Vlahe, ali i starosjedilačko slavonsko stanovništvo, koje se ovdje također naseljavalo iz drugih prostora. Vlaško naseljavanje na dijelu prostora Slavonske krajine bilo je vrlo važno jer će ono stvoriti preduvjete za izdvajanje krajiškog teritorija iz jurisdikcije Sabora.

Spor

Nadvojvoda Ferdinand još je početkom 1597. vlaškim naseljenicima dao privilegije odnosno zaštitno pismo kojim im je garantirao oslobođenje od svih «nameta, rabota i sličnih tereta». Nadvojvoda u Grazu kao vladar Unutarnjoaustrijskih zemalja nije imao (kao ni tadašnji kralj Rudolf II.) slobodnih posjeda u Slavoniji pa su se vlaški naseljenici naseljavali na posjedima feudalnih gospodara od kojih je najznačajniji bila katolička crkva odnosno zagrebački biskupi. U prvom trenutku feudalni gospodari nisu reagirali jer su mislili da je smještaj vlaških naseljenika privremen, no kasnije će zbog toga izbiti spor.

Prva značajnija grupa Vlaha (njih oko 500-600) naselila se oko Križevaca 1587. godine, drugi veći val doseljavanja dolazi 1597., a treći je bio usmjeren sjeveroistočno od Križevaca 1598., u Poganac i okolna sela. Tek tada možemo govoriti o većem preseljenju vlaškog stanovništva u križevački kraj. Po naseljavanju bivši feudalni gospodari su ih primoravali na određene feudalne obaveze. Skupina Vlaha bila je bila doseljena na područje manastira Lepavina (smještenom između Križevaca i Koprivnice), koji je prema legendi nastao sredinom 16. stoljeća, ali se prvi pouzdani podaci o ovom manastiru mogu pratiti tek od 1635. godine. 

Teritorijalizacija Varaždinskog generalata odnosno Slavonske granice (krajine), tj. nastajanje razgraničenja i zaokruženog teritorija išlo je zajedno s odredbom o važenju Vlaških statuta. Dotad Slavonska krajina nije bio razgraničeno područje. Godine 1578. bile su ustanovljene samo utvrde koje su trebale pripasti Slavonskoj krajini, no druge mjere nisu bile provedene. Objavljivanje Vlaških statuta i s time povezano izuzeće Vlaha od vlastelinske jurisdikcije i jurisdikcije dvorske komore stvorili su postupno prilično jasno ocrtan i oblikovan teritorij Vojne krajine. Egzaktno područje važenja Vlaških statuta nije bilo utvrđeno, a može se vidjeti da su oni važili za svako selo Vlaha između Save i Drave. Zbog te neprecizne formulacije morali su nastajati razni nesporazumi. Problem je bio što ova formula važenja nije isključivala sela u kojima su stanovali privatni Vlasi, a oni su također tražili povlastice za sebe. Povjerenstvo za razdvajanje pravih Vlaha od privatnih Vlaha i Slavonaca je 1635. godine odbilo to načiniti te oni nisu uključeni u privilegije Statuta Valachorum. Do razdvajanja pravih Vlaha od ostalih stanovnika nije došlo ni kasnije. Jednim dijelom nije bilo pismenih argumenata za razdiobu, a drugim dijelom problem je bio u međusobnim obiteljskim vezama tih različitih skupina. Izgleda da su se Vlaški statuti odnosili na sva vlaška naselja, osim izdvojenih privatnovlaških naselja, a najvjerojatnije je povlastice koristilo i nevlaško stanovništvo. Zbog kršenja Vlaških statuta kasnije su izbijale bune, poput bune velikog suca Križevačke natkapetanije Osmokruga (Osmokruhovića).

U popisu potrebne vojske (Tab. 1) iz 1601. postojao je zahtjev za popunom čak 660 haramija i 150 husara. Križevačka natkapetanija tada se sastojala od glavne utvrde Križevci te ostalih utvrda u kojima su trebala biti sjedišta vojvodstava: Topolovca, Cirkvene, Dubrave, Gradeca, Sv. Ivana (Žabna), Toplica (Varaždinskih), Rovišća i Čazme. U posebnoj sam tablici (Tab. 2) donio iz izvora rekonstruiran popis križevačkih natkapetana i vojvoda od 1630. do 1696. godine.

Godine 1630. napravljen je vrlo detaljan popis vojske u Križevačkoj natkapetaniji (Tab. 3). Tada je vojska bila podijeljena na njemačke vojnike, husare i haramije. Njemački vojnici su bili smješteni u Križevcima i Čazmi, a husari samo u Križevcima. Ukupni broj njemačkih vojnika je bio 90, dok je husara bilo 100. Popisano je 394 haramija. Oni su bili razmješteni u dva vojvodstva u Križevcima i Rovišću, u tri vojvodstva u Bjelovaru i Čazmi te po jednom u Topolovcu, Svibovcu, Sv. Ivanu (Žabnom) i Cirkveni. Bilo je ukupno 14 vojvodstava. Haramija je bilo u Gradecu i Toplicama (Varaždinskim). Zanimljivo je usporediti popis iz 1630. sa 1601. iz čega se može primijetiti da je nestala prestala postojati utvrda Dubrava, a pojavile su se nove – Bjelovar i Svibovec. Važno je objasniti zašto se govori o pojmu natkapetanija. Riječ je o vojnom ustroju koji je osim vojvodstava podrazumijevao postojanje postrojbi koje su na svom čelu imale kapetane, koji su bili odgovorni natkapetanu. To su u križevačkom slučaju bili husari koji su imali svoga husarskog kapetana.

Ukupni troškovi vojske za Križevačku natkapetaniju (Tab. 4) 1630. bili su najveći u cijeloj Slavonskoj krajini (Varaždinskom generalatu), što je razumljivo jer je ona bila teritorijalno najveća, a sa 584 vojnika bila je i u tom pogledu najbrojnija. Mjesečni troškovi su od 1630. do 1644. povećani sa 2555 na 2556 rajnskih forinti, a godišnji s 30660 na 30672 rajnske forinte.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Prikupljaju uzorke rakije i octa za izložbu

Poljoprivredna udruga Kalinovac organizira 12. Međunarodnu izložbu rakije, pripravaka od rakije i octa u povodu dana Općine Kalinovac, odnosno manifestacije Lukovo v Kalnovcu 2021., stoga

Naši mališani obilježili Olimpijski dan

U Dječjem vrtiću Fijolica Novigrad Podravski prošli tjedan tradicionalno je obilježen Hrvatski olimpijski dan. – O Hrvatskom olimpijskom danu smo razgovarali, upoznali se s njegovim

Umirovljenici uživali u Daruvaru

Članovi udruge umirovljenika općine Kalinovac nedavno su posjetili Daruvar i Daruvarske toplice u okviru svog projekta Druga doza energije. Dan za rehabilitaciju u Daruvarskim toplicama

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI