Piše dr. Ivo Belan
Prvo jedna novost: vjerovanje da je zdravo „dati si oduška“ više ne vrijedi. Ispitivanja su pokazala da provala gnjeva povećava taj gnjev i produžuje ljutnju, kao što mijeh raspiruju vatru. Ono što još više zabrinjava, iskaljivana ljutnja pojačava zdravstvene rizike, od srčanog oboljenja do moguće pojave raka.
Nažalost, ljudi koji prigušuju bijes doživljavaju iste fizičke reakcije kao i oni koji izražavaju svoje neprijateljstvo (napetost mišića, povišenje krvnog tlaka).
Ne iznenađuje, najosjetljiviji su ljudi s neprijateljskim osobnostima, kojima je pred očima samo ljutnja, bez obzira na to izražavaju li je ili ne. Ljudi koji su kronično ljuti imaju više nego dvostruku vjerojatnost da će doživjeti srčani udar nego mirne, hladnokrvne osobe. U jednoj je studiji utvrđeno da izrazito ljute žene imaju četiri puta veću vjerojatnost da će imati povećanu koncentraciju kolesterola u krvi i da će imati prekomjernu tjelesnu težinu nego one mirnije. Ljudi tog tipa osobnosti češće oboljevaju i od drugih raznih bolesti. Oni imaju sklonosti da više jedu, da više puše, da piju više i da imaju jaču reakciju „napadni ili pobjegni“ nego mi ostali kad smo ljuti.
Ljutnja potiče lučenje stres hormona koji uzrokuje ubrzanje srčanog ritma i povišenje krvnog tlaka. Prekomjerna količina tih hormona može oštetiti krvne žile i srčani mišić, suziti krvne žile i zbog pomicanja naslaga na njihovoj stijenci začepiti ih u konačno izazvati srčani infarkt. Ti hormoni mogu kompromitirati i obrambenim, imunološki sustav, koji je od velike pomoći u borbi protiv infekcija, zloćudnih tumora itd.
Oko 20 posto nas ima ljutitu osobnost, 20 posto je ležerno i ostatak je negdje u sredini. Kronično ljute osobe imaju neke zajedničke karakteristike: negativni osjećaji, agresivnost i cinizam – općenito nepovjerenje prema drugim ljudima i njihovom motivima. Nažalost, nitko ne može točno kazati u kojem trenutku ljutnja postaje opasna.
Međutim, ako je razbjesniti se loše, a potiho u sebi kipjeti nije bolje, što je onda zdrava alternativa? Upravljati svojim emocijama – niti ih „zakopati“, zatomiti, niti im dati oduška. Postoje organizirani programi treninga kako postupati s ljutnjom. Klasični način postupka sa svojom ljutnjom je uzmaknuti, odbrojati do deset, otići na jednu šetnju. To čovjeku daje nekoliko minuta da se smiri i da ponovno stekne uvid, vidik na neposredni razvoj situacije. Međutim, neke postojeće tehnike omogućuju da se ljutnja „preseli“ iz srca u glavu – s emotivne razine na intelektualnu razinu.
Na primjer:
Preispitati sebe. Kad god ste ljuti, stručnjaci preporučuju postaviti sebi četiri pitanja: „Je li to nešto važno?“, „Je li moja ljutnja odgovarajuća?“, „Može li se situacija promijeniti?“, „Je li vrijedno poduzimanja akcije?“. Takva procjena pomaže pretvoriti ljutnju u racionalno razmišljanje i tada je ljutnja pod vašom kontrolom.
Razmotriti svoje opcije. Ako se čovjek nađe u situaciji koja izazove u njega ljutnju, preporučljivo je da „izvaže“ alternative i njihove posljedice („kako će reagirati druga osoba ako zatražim da me sasluša“, „bih li trebao konzultirati prijatelja i pitati kako bi on reagirao u toj situaciji“, itd.). Razmišljajući o takvim ili sličnim pitanjima čovjeka smiri, odvlačeći fokus s ljutnje i dajući mu novu perspektivu, novi izlaz.
Zabilježiti. Proces zapisivanja prisiljava čovjeka da organizira svoje misli, da jasno razmisli, da upotrijebi svoju glavu, radije nego da je „izgubi“.
Napraviti analizu „troška i koristi“. Dobro je zapitati sebe „hoće li mi ljutnja donijeti bilo kakve koristi. Čovjek može pustiti da ljutnja jednostavno prođe, što nije isto kao kad je se priguši u sebi. Uputno je napraviti inteligentan izbor kako se ponašati.
Nije uvijek u pitanju napad na osobnost onog koji se ljuti. Ljutiti ljudi imaju sklonost sumnjati u motive drugih. Mnoge stvari koje nas ljute kod drugih – sporost, grubost, neuljudnost, bezobzirnost – nemaju nikakve osobne veze s nama. Držeći to stalno na umu, čovjek može pretvoriti ljutnju u neutralnost ili čak u uživljavanje u probleme drugih (empatija). Ako je ljutnja svakodnevni pratitelj čovjeka (ako se javlja kod svakog čekanja u nekakvom redu u banci, pošti ili trgovini, ili kod svakog čitanja burzovnog izvještaja), možda je vrijeme da se potraži stručna pomoć psihoterapeuta. On može podučiti razne metode opuštanja, poput joge, meditacije, vježbe dubokog disanja, promatranje provocirajućih situacija u mirnijem svjetlu i druge.
