Kako nam je KORONA vratila BOŽIĆ

Piše Vladek Antolaš Mastermind

Blagdan rođenja Isusova je pred vratima, sva radost ovog svijeta može se stopiti u taj dan. Svaki Božić nova radost. Kakav će nam Božić ove godine doći i hoće li ga uopće biti?

Naravno da nema ukidanja Božića, no da nam bude nekako faličan – bude.
Nekako smo se svih ovih godina navukli na sve više materijalan Božić, Božić na steroidima bi ja rekel, pa sam se za ovu priliku prisjetio jednog davnog Božića, meni možda najranijeg kojeg se sjećam, onako samo za primjer da usporedimo kakvi su nam zapravo Božići postali.

Bor na taj dan je bio normalan, ne plastificiran, dovučen z brda direkt u kuću i strašno grbav, toliko grbav da je mama bila u suzama, a tati je i dalje bil svejedno lep, dišeći .

Tata i kum su ga nasađivali celi Badnjak i strusili podosta mladog vina (taj aspekt blagovanja nije se mijenjao do dan-danas). Kuglice su bile sjajne metalik, od tankog, tankog stakla, bilo je i oraha zamotanih u zlatni omot čokolade koji se skupljao i peglao cijele godine. Bila je tu i kiša od staniola. Imali smo mi i na boru žaruljice koje je moj tata kao električar izradio od tinjalica kupaonskih indikatora, milina.

Božić je uredno dolazio na Badnjak navečer, po prvom mraku, donesli su susjed Martin i tata slamu, mama i susjeda Katica su pjevale, molili su Očenaš i došel je Božić. Seka i ja imali smo ozarena lica da je sve još više sjajilo u prostoriji.

Pokloni su se odmah davali, nije se čekalo „američko Božićno jutro“ kao danas.

Ja sam dobio naranču s onom malom naljepnicom na njoj i imam osjećaj da mi je ta naranča trajala do Uskrsa, a naljepnicu sam zalijepio na kredenc. Tata je mami poklonil čaše napravljene od pivskih flaša rezanih na vruću žicu.

Ostalog se za taj Božić, oprostite, ne sjećam, bil sam mali, mali, mali… Kad to danas usporedimo sa silnim nasilnim došašćima koja kreću od listopada, sa svjetlima kilometara lampica, sa skupim poklonima, s kućicama po advent-paradama, na silu klizalištima i svim čudima koja nam u današnje vrijeme donosi Božić, mogli bismo ustvrditi da smo u neka davna vremena imali sirotinjski Božić.

Ove 2020. godine došli smo, eto, na prag Božića za koji unaprijed mislimo da nam ga je netko ukrao, a za to bi bilo lako optužiti ministra Beroša i njegov tim.

Ja vam ipak mislim da nam ga nisu ukrali ovim restrikcijama povodom koronavirusa, već su nam pružili šansu da osjetimo onaj moj gore navedeni bogečki Božić u kojem su ljudi bili nikad bliži i nikad sretniji, sretni s jednom narančom i pivskom flašom pretvorenom u veličanstvenu čašu.
Iskoristimo priliku sebi nanovo dočarati Božić koji slavi ljude, odnose među ljudima, Božić zbog osjećaja mira i poniznosti. Tu smo di smo, virus nas je dobrano odvojio od nekih naših navika koje su kroz godine ipak malo zasjenile stvarni razlog Božića. Iskoristimo tu priliku pokazati mlađima srž svega tog veselja.

Ja sam već dobio prvi poklon, naime, jedna gospođa Danijela s COVID broja, nakon što sam joj zahvalio na pomoći zbog neke moje COVID situacije, rekla mi je po prilici ovo: „Nemojte mi zahvaljivati jer najmanje što možemo u ovoj teškoj situaciji je biti ljudi..“ .

Tako molim vas da do Božića širite lanac dobrote i budete jednostavno ljudi.
Ne brinite, bit će još godina za šopinge, klizanja i kobasice uz lampice.

Vladek Antolaš Mastermind
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI