Fenomen zamora tla pojava je koja se često zanemaruje. Da je tlo umorno, ne može se vidjeti golim okom, ali se može na vrijeme utvrditi, i to promatranjem tla tijekom vegetacijske sezone. Kako uočiti znakove te kako postupati više je naveo Agroklub.
Zamor tla je, ukratko, pojava kod koje se smanjuje plodnost tla. Do nje dolazi najčešće zbog pretjeranog iscrpljivanja tijekom višegodišnjeg uzgoja jedne biljne vrste na istoj parceli. Na tlu se narušavaju biološki procesi, mijenja se pH reakcija i kemijski sastav, pogoršavaju se fizičke karakteristike, a povećava se sadržaj toksina koje luče same biljke.
Nagomilavaju se različiti uzročnici bolesti, štetnici, a rastu i korovi koji potiskuju vrstu koja se uzgaja.
Posebnu osjetljivost pokazuju žitarice, osobito pšenica i ječam. Kod njih se često javljaju bolesti na osnovi stabljike koje izazivaju polijeganje, smanjenje prinosa i propadanje usjeva. Preporuča se da se nakon žitarica uzgajaju mahunarke ili uljarice, ali i kupusnjače.
Nadalje, kako se navodi u članku, od povrća najosjetljiviji su rotkvice, krastavci i mrkva. Kod korjenastog povrća brzo dolazi do pojave deformiranih podzemnih organa i povećanja broja štetnih organizama.
Od voća, najviše štete osjeti se na jagodama, jabukama i šljivama. Kod jagode često dolazi do pojave bolesti korijena i truleži plodova. Jabuke i šljive nikako ne podnose sadnju na iskrčene parcele gdje su bile ove vrste.
Kada se pojavi zamor tla, obično je ovaj problem teško riješiti, no zato postoji preventiva, a to je pravilna rotacija usjeva. Najvažnije je da se ispoštuje odgovarajući interval u kojem jedna vrsta i pripadnici iste porodice mogu doći na istu parcelu, obično nakon tri do četiri godine.
Koliko je rotacija važna, kako ukazuju poljoprivredni stručnjaci, ukazuje da se plodnost tla njome uspješno održava, a može se i povećati. Također, njome se mogu spriječiti i pojave bolesti te štetnih organizama.
Međutim, ukoliko je do zamora tla već došlo, potrebno je izraditi plan aktivnosti za nekoliko sljedećih godina kako bi popravili štetu: od zelene i organske gnojidbe, uzgoja drugačijih ili fitosanitarnih kultura do unošenja preparata s efikasnim mikroorganizmima.
Foto: Ilustracija
