Kako su im dugovi bankama progutali cijelu teško stečenu imovinu

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Feljton: dr. Hrvoje Petrić

Mukotrpan je bio put ludbreške podružnice Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva osnovane još 1843. godine. Ona je više puta prekidala i obnavljala svoj rad. Najbolje rezultate imala je između 1885. i 1899. godine kada su je vodili Pavao Drašković, Josip Šavor i Pavao Rauch.

Tijekom 1886. godine došlo je do reorganizacije rada podružnice te su osnovana dva nova odbora: za marvogojstvo te vinogradarstvo s ratarstvom i livadarstvom. U marvogojski odbor su izabrani: Franjo Darany, Josip Binder, Franjo Muller, Franjo Nezić, Nikola Vržić, Tomo Kovač, Mijo Tkalec, Gjuro Martinković, Jakob Budim, Ignjat Baćani, Valent Golubić i Dragutin Križanić. U vinogradarski s ratarskim i livadarskim odborom pristupili su: Vjekoslav Petak, Samuel Scheyer, Josip Fučkar, MijoTkalec, Dragutin Križanić, Franjo Fizir, Bolto Sever, dr. Ivan Magdić, Nikola Orešković, Vjekoslav Štiglec, Ivan Piro, Karlo Štabi i Franjo Hanže.

Pavao Rauch

Predavanja

Na četvrtoj redovitoj skupštini gospodarske podružnice u Ludbregu održane 5. kolovoza 1886. godine pod predsjedanjem velečasnog Josipa Šavora vidi se da se stanje u blagajni znatno popravilo, ali je i dalje bilo vrlo nepovoljno zbog neredovitog plaćanja članarine. Martijanečki župnik Ivan Likević održao je predavanje o ratarskim podružnicama. Isti je župnik govorio o bolesti vinove loze – filokseri te je predložio da se od središnjice u Zagrebu zatraži više američke loze koja je otporna na filokseru. Podružnica je nabavila trier koji je nadzirao Ivan Labaš. Na skupštini se povela i plodna rasprava o krčenju šikara i pretvaranju u pašnjake te o množenju vrabaca u ludbreškom kraju i njihovu štetnom i djelovanju na poljodjelstvo. Peta redovita skupština je održana 18. studenoga 1886. godine.

Na njoj je za novoga tajnika izabran Mihovil Kovačić, ludbreški duhovni pomoćnik. Na toj se dužnosti zahvalio dosadašnji tajnik Stjepan Horvat jer je imenovan za ludbreškoga župnika. Na skupštini je bilo govora o ljetini u toj godini. Pšenica je rodila obilnije od prošlih godina, ječam i zob su rodili slabije, a kukuruz na pola manje od prošle godine, ali je zrno bilo mnogo teže. Slabo je rodio i grah, a repa i zelje gotovo nisu rodili. Vino je rodilo prosječno, tj. grožđe je bilo osrednjeg uroda, ali je vino bilo izvrsne kakvoće, no voća, osim trešanja, nije ni bilo, a sijeno je također slabo rodilo, također je slaba bila djetelina, ali je bolji urod imala grahorica. Podružnica je dobila dva bika od kojih je jedan raspoređen u Veliki Bukovec, a drugi u Ludbreg. Uz to je iznesen prijedlog da se uz putove zasade voćke koje su se trebale nabaviti iz školskih vrtova.

Bilo je govora o štetama koje je prouzročila rijeka Drava, a bilo je također prijedloga da se nabavi sijačica za kukuruz. Za unapređenje pčelarstva osnovan je pčelarski odbor u koji su izabrani Franjo Darany, Mihovil Kovačić, učitelj u Sv. Đurđu, Petak i Mijo Jantol. Velečasni Šavor održao je predavanje o krmi i livadama. Redovita odborska sjednica održana je 12. veljače 1887. u ludbreškoj školskoj zgradi, a tom je prigodom bilo riječi o tehničkoj izvedbi loznjaka. Na prvoj redovitoj skupštini održanoj 3. ožujka 1887.
Josip Šavor je izjavio: „dok sam bio kapelanom u Bukovcu, vidio sam zemljišta trnjem i kupinjem zarasla, a sada je to najplodnije zemljište! Ljudi, koji putuju Podravinom, prispodobljavaju okolicu našu lijepome vrtu, a puk pak hvale da je marljiv. Jedno nam sada još manjka, a to je veće znanje i vještina na polju gospodarstvenom; a tada bismo mogli taj naš vrt, tu lijepu našu Podravinu, pretvoriti u raj“. Dalje je osobito preporučio da se članovi bave marvogojstvom i konjogojstvom uz visoke higijenske standarde. Uz to je preporučio sijanje djeteline, a bilo je i riječi o bikovima, junicama i konjogojstvu. Josip Binder održao je predavanje o konjskim pasminama.

Pastusi

O gnojenju zemljišta bilo je riječi na izvanrednoj odborskoj sjednici koja se održala 30. ožujka 1887., uz to se govorilo o uzgoju voća. U Narodnoj gostioni u Ludbregu održana je skupština 3. studenoga 1887. godine. Tada je pozornost posvećena prijevarama zagorskih repara koji su pod pravu repu seljacima prodavali repicu. Bilo je govora o oplemenjivanju pasmina bikova, istaknut je slučaj da se od Varaždina do Virja nije provodila dovoljna pozornost s dobrim pastusima, jer su postojala samo dva državna u Martijancu. Društvu je bilo zabranjeno držati dalje skupštine u školi jer su smatrani nepodobnima za režim. Gospodin Muller je održao predavanje o osiguranju protiv vatre i tuče, a gospodin Darany je predložio da se sljedeću jesen u Ludbregu organizira stočarska izložba.

Iduća redovita skupština je održana 15. ožujka 1888. godine kada se raspravljalo o aktualnim gospodarskim problemima kao i na skupštini održanoj 19. srpnja, kada je osobito bilo riječi o poboljšanju rada loznjaka, pčelarstvu i cijepljenju voćaka, a nakon skupštine svi su otišli u loznjak gdje je Daranyi održao predavanje o voćarstvu. Na skupštini održanoj 15. studenoga 1888. godine u Malom Bukovcu bilo je riječi o mogućnostima razvoja svinjogojstva, a podružnica je nabavila stroj za čišćenje žita te je skupština tražila od središnjeg odbora da joj nabavi još poljoprivrednih strojeva. Uz to je tražena nabavka novih pastuha jer dosadašnji broj pastuha i kobila nije zadovoljavao potrebu ludbreškog kraja.

Župnik Josip Šavor

Godine 1889. govorilo se na sastancima i skupštinama o štetama koje stoka čini kod ispaše, te je zaključena mjera da se stoka ne smije voditi na pašu po noći nego tek kada svane dan. Uz to piše: ˝Mi Hrvati moramo se osobito brinuti za gospodarstvo jerbo smo gledom na umno gospodarstvo daleko zaostali za drugimi narodi. Međutim od najnovijega vremena opaća se hvala Bogu i u nas veći napredak i veći dar za umnog gospodarstvo. Prije 20 godina malo koji seljak čitao je knjige i novine, a dočim ih danas ima priličan broj, osobito u našem okolišu, koji rado čitaju.

Podružnica bila je samo jedna i to u Koprivnici, a sada no imademo podružnicu u Ludbregu, koja, premda je mlada, u svemu nadkriljuje koprivničku“ kako je rekao župnik Šavor. Bilo je riječi o uzrocima materijalnog propadanja podravskih seljaka. Gospodin Muller je podnio izvješće o putovanju po ludbreškom kraju u kojem je izjavio da je pronašao jedva 10 sela u kojima je vladao red u gospodarstvu. Najlošije stanje bilo je u Ivancu te u mjestima u brdovitom dijelu kraja. Bilo je razdijeljeno korijenje plemenitih loza graševina i portugizca, a govorilo se o poboljšanju pčelarstva te mogućnosti uvođenja nekoliko svinja turopoljske pasmine. Krajem 1889. umro je predsjednik Pavao Drašković. Na njegovo je mjesto izabran Josip Šavor na redovitoj skupštini 27. veljače 1890.

On je nastavio bogatu djelatnost podružnice, ali je u studenom iste godine umro pa je na izvanrednoj skupštini održanoj 11. prosinca 1890. u Ludbregu za novog predsjednika izabran barun Pavao Rauch iz obližnjeg Martijanca, kasniji hrvatski ban. Godine 1891. održano je na proljeće predavanje Daranya o peradarstvu, napravljeni su pokušaji da se unaprijedi trgovina, sakupljani su izlošci za gospodarsku izložbu. U studenom je Darany predavao o nasadima uz javne ceste i puteve u Podravini. Bilo je riječi i o velikom uspjehu izlagača na izložbi. Godine 1892. intenzivno se radilo na poboljšanju govedarstva i već su se vidjeli rezultati u Martijancu, Gorici i Velikom Bukovcu. Ljetina je bila prosječna, a predlagano je da se pronađe način kako bi se izbjeglo patvorenje vina. Raspravljalo se o mogućnosti jeftinije nabavke marvinske soli za što je pronađeno rješenje na sjednici ožujka 1887.

Općinski nerast

Predsjednik Rauch je 1893. godine izjavio na sastancima što je sve učinjeno u planu unapređivanja gospodarstva u ludbreškom kraju, pogotovo u stočarstvu. Traženo je da ludbreškoj podružnici pristupe poljoprivrednici iz Đelekovca. Simentalska pasmina osobito je dobro napredovala na posjedu Raucha u Martijancu te u Gorici na rasinjskom vlastelinstvu, a napredak u marvogojstvu bio je u selima Sv. Đurđ, Hrženica i Sesvete.Godine 1894. licencirani su nerasti, a predloženo je da bi svaka općina trebala imati općinskoga nerasta, ako ih ne bi imali privatnici na općinskom području.

Najveći je problem bio što se strojevi nisu mogli spremati na odgovarajuće mjesto, a načelnik općine Ludbreg Adam Smalčić obećao je da će se zauzeti za spremište podružničkih poljoprivrednih strojeva. Umjesto Julija Malošeka i Ivana Salamsya u upravni su odbor izabrani Franjo Cukovica kao mali posjednik iz Ludbreškog Sigeca te Samuel Rosenberg, trgovac iz Ludbrega. Dana 11. travnja 1895. umro je potpredsjednik Josip Bidner. Fran Dorany kao tajnik predložio je da se svi nedorasli cijepovi i divljaci iz podružničkog vrta razdijele pojedinim školama jer je isti vrt općina namjeravala pretvoriti u američki loznjak. Na mjesto potpredsjednika 16. svibnja izabran je Mihovil Kovačić, župnik u Kuzmincu. Predsjednik Rauch naglasio je velik problem neplaćanja dugova članova, a predložio je mjere obrane mladih nasada vinove loze od zečeva.

Založio se da lovci ne bi smjeli oštećivati nasad vinove loze u mladim vinogradima. Postavljeno je pitanje osnivanja novčanih udruga poput Raiffeisenovih zadruga. Podružnica se brinula za higijenu pa je predložila da se po selima, a napose u Ludbregu, naprave javni zahodi, ali to nije prihvaćeno jer je spadalo pod djelokrug općinskog poglavarstva. Predsjednik Rauch posebno se založio da se narod privede trijeznosti i štednji, a predložio je uređenje puta od Legrada do Prkosa koji je bio u užasnom stanju, o čemu je predsjednik podnio pismeno izvješće.

Godine 1896. podružnica je od središnjice u Zagrebu dobila dva bika i dvije junice pincgavske pasmine. Jedan je bik predan općini Martijanec, a drugi selu Globočec. Junice su dane na hranjenje Mihovilu Kovačiću i Franji Daranyu. Raspravljalo se o svinjskoj pošasti i o mogućnosti nabavke domaćih svinja iz Zagorja i Turopolja, za što se osobito zalagao predsjednik Rauch. Iste je godine za drugoga potpredsjednika izabran ludbreški župnik Ivan Bočkaj. Predsjednik podružnice Rauch je 1897. godine pokrenuo pitanje regulacije proljetne paše, a raspravljalo se o konjogojstvu i mogućnosti nabavke novih pasmina konja. Te je godine zbog financijskih problema u podružnici podnio ostavku blagajnik Ivan Hrupački, a nakon priznanja njegovu sedmogodišnjem radu, za novog je blagajnika izabran ludbreški župnik Bočkaj. Bilo je riječi o pripustu kobila.

Zadnji dio zaključka Skupštine 1886. godine

Ideja bez stručnosti

Godine 1898. glavne aktivnosti vodio je Ivan Bočkaj. Podružnica je imala svoju knjižnicu za koju se spominje da postoji duže vrijeme. Knjige su se do 1895. čuvale u župnom dvoru, a knjižničar je bio kapelan Kovačić, a 1899. knjige su prenesene u staru ludbrešku školu. Godine 1899. istaknuto je da su veliki problem u radu podružnice nagomilani dugovi, poljoprivredni strojevi u vlasništvu podružnice su smješteni u općinsku zgradu. Jesenska skupština održana je 26. listopada u novoj školskoj zgradi po predsjedanjem Pavla Raucha. Javio se ponovo problem smještaja strojeva i knjižnice za koje nije bilo mjesta. Prve godine u 20. stoljeću podružnica u Ludbregu dočekala je u punom sastavu obuhvaćajući i dalje članstvo rasuto po čitavom kotaru. Tadašnji loši putovi utjecali su na to da se podružnica nije uspjela dalje redovito sastajati.

Godine 1907. došlo je do reorganizacijske Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva te ono postaje središnja zadruga u Zagrebu, a podružnice su trebale biti preregistrirane kao pojedinačne zadruge. Tako je i Ludbreško gospodarsko društvo, odnosno podružnice u Ludbregu, utemeljeno kao zadruga 1912. godine.

Nakon osnivanja pristupila su joj 374 člana. Dana 30. studenoga 1918. predsjednik je bio odvjetnik Gašo Somogy, potpredsjednik Josip Horvat, dok je dužnost blagajnika obnašao bankovni činovnik Ljudevit Vrančić. Iz sastava zadruga, odnosno gospodarske podružnice u Ludbregu, izdvojio se Veliki Bukovec u kojem se 1901. osniva samostalna seljačka zadrugu. Isti primjer slijedio je Martijanec u kojem se seljačka zadruga osniva 1912., pa Đelekovec i Sesvete 1914., dok Rasinja zadrugu osniva 1917. godine. Kada je 1921. godine predsjednik zadruge u Ludbregu Somogy umro, vođenje poslova su preuzeli ljudi koji su bili puni ideja, ali i neostvarivih planova, oni su nabavili vršilicu, pilanu, bačve za veliku pecaru rakije. Vodili su prodavaonicu mješovite robe, ali pri poslovima nisu imali stručnih osoba. Sva je roba nabavljana na veresiju i ulozima članova.

Mnogi su u ovo poslovanje uložili svoje teško stečene ušteđevine, ali im je sve propalo. Najgore su prošli jamci koji su cijelo svoje imanje stavili na kocku za zadružne kredite. Ivan Carević, mljekar zvan Švajcar, pučki vidar iz Čukovca, Antun Crnković iz Sigeca, Antun Vađon i neki drugi su morali prodati skoro sva svoja imanja i nekretnine kako bi banci isplatili dugove zadruge. Ludbreško gospodarsko društvo odnosno zadruga nije ni dočekalo godine velike gospodarske krize, a svu su zadružnu imovinu, te uz to velik dio privatne imovine, progutali dugovi do 1927. godine.

Možemo zaključiti kako je gospodarska podružnica u Ludbregu usprkos svim nedaćama i teškoćama u radu ipak tijekom svoga višedesetljetnog trajanja pozitivno djelovala na inovativne i modernizacijske procese u podravskoj, a napose ludbreškoj poljoprivredi, poglavito krajem 19. stoljeća. Godine 1907. podružnica je preuređena u zadrugu.

Iz njenog se sastava 1910. izdvojila zadruga u Velikom Bukovcu, 1912. zadruga u Martijancu, 1914. zadruge u Đelekovcu i Sesvetama, a 1917. i zadruga u Rasinji. Svoj gospodarski slom ludbreška je zadruga doživjela 20-ih godina 20. stoljeća, a loša i nerealna gospodarska politika dovela je do potpunog sloma zadruga 1927. godine. Gospodarska podružnica odnosno kasnije zadruga nije djelovala samo na modernizacije u poljoprivredi, već je kroz svoj prosvjetiteljski rad, npr. kroz predavanja, utjecala na opće znanje stanovništva, a djelatnošću knjižnice i na kulturu u Ludbregu i na širem području.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI