Kako su nastale škole u Podravini: Učitelji su se plaćali kruhom, mesom i vedrima vina

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše: dr. Hrvoje Petrić, Iz povijesti Podravine i Prigorja. Čitajte svaki ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista.

Nije poznato otkad Koprivnica ima organizirano školstvo, no pouzdano je pučka škola postojala krajem 16. stoljeća, što se vidi iz izjave uglednog Koprivničanca Tome Natulije iz 1660. godine. On je izjavio da je kraj župnog dvora bila škola koju je polazio dok je bio dječak. Kako je Tomo Natulija bio star 77 godina, očito je školu morao polaziti 90-ih godina 16. stoljeća. Prvi poznati koprivnički učitelj bio je Stjepan Vrpski. On je 1612. godine obnašao dužnost koprivničkog bilježnika (notara).

Učiteljeva plaća

U oporuci Ivana Horvata ili Sabola od 21. ožujka 1648. godine spominje se da je rečeni namijenio dati 10 forinti “za zina recshenoga potrebocshiu diacahu uzagdasniu y skolnika zaplacshenie za let…” Koprivnička je župa prema zapisu kanonske vizitacije od 20. svibnja 1650. godine imala N. Kranjca (N. Carintum) “znamenitog pjevača, koji dječake dobro poučava. On nema ni vlastite kuće ni škole nego živi u najamljenjoj.” Imao je oranice koje se zovu Prebenda ili Kapelanija (50 jutara). Od tih zemalja, ako se zasiju, dobivao je desetinu, tvrdeći da su župnikove i učiteljeve zemlje krčevine i pripadaju onima koji su ih iskrčili. Za pratnju sprovoda učitelj je dobivao 16 denara. Na Bogojavljanje je od svake kuće primao jedan kruh, a ponegdje komad mesa.

Dokument koji pokazuje da je škola u Koprivnici djelovala oko 1590. g

Učitelj Grgur Šimunčić spominje se prigodom kanonskog pohoda od 8. ožujka 1659. godine kao “čovjek čestit, poodmakle dobi, učen, dobra glasa, ali u pjevanju srednje obučen.” On je poučavao 12 učenika od kojih je primao nagradu prema pogodbi. Redoviti prihod bio mu je što je dobivao 16 denara za pratnju sprovoda, a o Bogojavljanju je dobivao trećinu kruha i trećinu u mesu. Uz to je dobivao plaću u iznosu od 1 rajnskog forinta mjesečno. Obrađivao je tri jutra zemlje kod Vrbice, a uživao je desetinu prihoda s 52 jutra zemlje koje su nekada pripadale posebnoj zakladi (prebendi). Te su se zemlje nalazile u Hruščici prema Varaždinu, u Doktorčici, Dubovcu, Malom i Velikom Ribniku te na Židulama prema Ivancu. Uz to je učitelj Šimunčić godišnje dobivao po 25 denara za svaku od četiri čestice livade u Velikom Ribnjaku “pod dolnjemi vratmi.” Kako tada u gradu nije bilo posebnog prebendara, gradski je magistrat, u vrijeme kada je gradskim sucem bio Antun Karlovari, odredio da desetinu prihoda prebendarskog posjeda dobiva učitelj. Prema ovim podacima vidi se da su prihodi učitelja Šimunčića porasli u odnosu na njegova prethodnika.

U koprivničkom gradskom zapisniku od 16. ožujka 1678. godine spominje se Mihalj Mornarić koji je mnogo godina bio koprivnički školnik. On je tada bio izabran za zvonara umjesto Mike Sokola. Dvije godine kasnije, u kanonskom pohodu koji je bio 18. veljače 1680. godine piše da u Koprivnici nema učitelja. Bivši učitelj imao je stan u građanskoj kući, a kao dohodak imao je neke zemlje oko Močila i na Koprivničkom polju. Držao je neke vrtove kod Dubovca za koje je kod unajmljivanja dobivao 12 vedara vina umjesto novca. Imao je livade kod Futakovca kao i zemlje od kojih je primao najamninu. Protiv toga je koprivnički župnik uložio prosvjed jer je tvrdio da su to zakladne zemlje te se protivio da ih drži učitelj.

Uspostavljanje škole

Godine 1699. u jednom sporu o nasljedstvu se spominje Mihael Nedeljković “školnik varaški“. Prema kanonskoj vizitaciji od 18. rujna 1700. godine taj je učitelj u Koprivnici radio od 1694. godine. On je završio retoriku, bio je oženjen i živio pošteno. U građanskoj kući imao je stan i školsku prostoriju po starom običaju. No, taj stan nije koristio jer je imao svoju kuću gdje je poučavao dječake. Imao je godišnju plaću. Od nekih vrtova zapadno od Dubovca posjednici su mu plaćali 12 vedara vina. Od 16 jutara na Koprivničkom polju kod Močila posjednici su mu davali desetinu snopa. Držao je pet jutara zemlje na Mogovini i 16 jutara na mjestu koje se zove Za Ciglenicami, za koje je također dobivao desetinu. Učitelj je sam sijao dva jutra oranica na mjestu koje se zove Vučja jama. Imao je još neke livade blizu Futakovca i oranicu. Od oranice je dobivao desetinu snopa, a od livade novčanu najamninu.

U ovoj zgradi je jedno vrijeme radila koprivnička škola

Učitelj je izvan grada imao vrt koji se zvao Trnac. Od njega je primao godišnju novčanu daću u iznosu od jednog ugarskog forinta (dukata). Kada je učitelj pratio svećenika na sprovodu, dobivao je 16 denara ako je sprovod bio u gradu ili oko grada, a 20 denara ako je sprovod bio na selu. Za pjevanje zadušnica dobivao je 24 denara. Kad je o Božiću pratio župnika, koji je “s križecom” obilazio kuće, dobio je treći dio svega lana i kruha što ga je narod dao župniku. U istoj kanonskoj vizitaciji iz 1700. godine piše da crkva nema stalnoga orguljaša. Pokojni koprivnički vojvoda Nikola Natulija ostavio je zakladu od 1000 rajnskih forinti za plaćanje stalnoga orguljaša u župnoj crkvi, a povrh toga još drugih 1000 rajnskih forinti kao zakladu za plaćanje kapelana. Protiv Natulijine oporuke zametnuta je parnica.  

Učitelj Mihael Nedeljković se spominje 1702. godine. On je u međuvremenu prestao držati nastavu, a strogo mu je naloženo da ponovno uspostavi školu. Iste se godine spominje orguljaš Ivan Licitari koji je bio njemački vojnik plaćenik. Mihael Nedeljković i dalje nije htio poučavati djecu pa je 1706. godine gradski magistrat zbog toga podnio tužbu protiv njega. Problem je bio riješen do 1710. godine kada se spominje učitelj Nikola Orehovački (ili Vukovački).

Godine 1733. se kao učitelj u Koprivnici spominje pl. Mijo Gudić. On je od svake kuće u gradu dobivao 1 denar, a od sprovoda u utvrdi 3 groša. Izvan utvrde u ostalim koprivničkim ulicama je dobivao 4 denara, a u selima Mučna, Reka, Jagnjedovec, Bakovčice, Glogovec i Bregi 5 groša. Osim navedenih prihoda imao je dopunske kao orguljaš, a posjedovao je nekretnine.  Isti učitelj je bio 1738. godine. On je po izjavi župnika bio “marljiv i čestite duše”. Mijo Gudić spominje se kao učitelj redovito do 1758. godine. Nakon njegove smrti naslijedio ga je Josip Vargović koji prema kanonskom izvješću iz 1760. “svoju službu vrši pohvalno”. Već iduće kanonsko izvješće iz 1762. govori suprotno o njemu jer “mu je život raspušten, trebalo bi ga po gradskom poglavarstvu ukoriti.” Iz izvješća od 25. svibnja 1765. vidi se da je došlo do poboljšanja ponašanja spomenutog učitelja. Kanonsko izvješće iz 1768. govori da su cjelokupno poučavanje u Koprivnici preuzeli franjevci.

Koprivnička pučka škola bila je pod upravom franjevaca do oko 1780. godine, kada je za mušku i žensku djecu otvorena početna vanjska škola, na kojoj je kateheta i učitelj bio jedan redovnik uz svjetovnog učitelja. Oko 1785. godine spominje se u gradu posebna ženska škola.  Kanonska vizitacija od 12. rujna 1778. godine donosi podatke da je službu orguljaša i kantora obavljao Franjo Kukolj. On nije poučavao u trivijalnoj školi, jer su tada tu dužnosti obavljali dijelom franjevci, a dijelom učitelj normalke, koji je potpadao pod posebno ravnateljstvo.  Prema tome u gradu su djelovale trivijalna škola i normalka, jedan izvještaj gradskog poglavarstva iz 1776. godine to potvrđuje. Te su godine školu kod franjevaca polazila samo tri učenika, a drugu školu koja se nalazila u jednoj sobi stare gradske vijećnice 22 učenika pod učiteljem Antunom Salvatorom.

Uloga franjevaca

Nakon uvođenja “Allgemeine Schulordnunga” 1774. i proglašenja “Ratio educationes” 1777. godine, nadzornik narodnih škola Hrvatske i Slavonije, Ante Mandić tužio se 1777. godine gradskom poglavarstvu da mu ono na upit o stanju škole nije odgovorilo.

Uloga franjevaca Ladislavske provincije u prosvjetnom djelovanju na području grada Koprivnice značajna je. Oni su najveću brigu posvetili odgoju svojeg svećeničkog i redovničkog podmlatka osnivanjem i uzdržavanjem raznih oblika prosvjetne djelatnosti. Franjevačko zakonodavstvo u 18. stoljeću dopuštalo je da svaka provincija u Redu može imati jedan generalni studij prve klase, a jedan ili dva generalna studija druge klase. Uz to su provincije mogle imati i studij filozofije, teologije, moralne teologije i govorništva na razini provincijskih studija. Generalni studiji stalno su bili u samostanima: u Zagrebu, u Varaždinu i Pečuhu, dok su se provincijski studiji mogli održavati povremeno u onim samostanima koji su bili sposobni prehranjivati studente – klerike i po jednoga ili dva lektora. 

Zgrada škole u Koprivnici od 1856. do 1892. Danas gradska vijećnica

U koprivničkom samostanu održavao se studij filozofije, studij moralne teologije i studij govorništva. Studij filozofije održavao se sredinom 18. stoljeća, a vodio ga je lektor o. Henrik Mayr, slušalo je sedam klerika.  U razdoblju kojim se bavimo, studij moralne teologije održavao se 1766/67. godine, lektor je bio o. Apolinar Horiach s četiri klerika, a 1807. godine lektor je bio o. Dalmacije Skurijenec sa dvoje klerika. Studij govorništva održavao se 1775-1778, 1780-1782, 1811, 1819. i 1820. godine, a predavali su: o. Adalbert Siller, o. Vinko Vinaczer, o. Gorgonije Pinter, o. Hijeronim Turković, o. Kapistran Vadshedl, o. Viktor Rzhatz, o. Ambroz Balašić i o. Adalbert Pillinger. Još 1735. godine, oci pvlini natjecali su se s franjevcima za učitelje na koprivničkoj pučkoj školi. Da to spriječe franjevci su ponudili gradskoj upravi da će besplatno davati za pučku školu dva učitelja za dva razreda i vjeroučitelja.

Kako bi se omogućilo što kvalitetnije obrazovanje, franjevci su u koprivničkom samostanu formirali solidnu knjižnicu, koja je u većoj mjeri sačuvana i danas, a od starijih knjiga postoji više od 2000 primjeraka, dio kojih je iz perioda do kraja 17. stoljeća, a među njima je i jedna inkunabula iz 1497. godine te 33 naslova knjiga tiskanih u 16. stoljeću.

Od 1740. do 1785. godine na koprivničkoj pučkoj školi radili su ovi franjevci: o. Gorgonije Kamenjak, o. Dionije Knehtl, o. Hugolin Vitković, o. Herman Herber, o. Grato Berke, o. Bazil Passur, o. Anđeo Novosel, o. Matej Juranić, o. Petar Jakopčić, o. Danijel Stanisević, o. Rligije Winchlert, o. Danijel Klimpacher, o. Henrik Amersperger, o. Bazilije Bassur, o. Krizanto Pukanić, o. Krizostom Katanec, o. Maxim Kovačić, o. Emanuel Vorko, o. Paulin Paulinić, o. Tobija Talan, o. Georgonije Pinter, o. Krizostom Choiss, o. Fortunat Pintarić, o. Berard Žnidarić, o. Marcelin Dopsay, o. Pijo Berleković, o. Stanislav Zernay, o. Godfrid Gross i drugi.

U jednom izvještaju, koji je zatražen naredbom vladara Josipa II. od 20. prosinca 1784. godine, spominju se kao učitelji koprivničke normalke dva franjevca: Bogomir Gross i Hinko Filipović. Za razvoj koprivničke škole važna je 1786. godina jer je tada zasigurno uveden treći razred, a škola je očito bila za oba spola. Preuzeli su ju svjetovni učitelji koje su plaćale općina i država. Godine 1787. spominje se u zapisniku kanonske vizitacije tzv. “normalna” škola.

Svjetovno učiteljstvo

U prvoj polovici 19. stoljeća koprivnička pučka škola ostala je trivijalna, imala je tri razreda s posebno organiziranom nastavom za učenike i učenice te programom prilagođenim tadašnjim propisima. Germanizacija i mađarizacija  ponešto su ustuknule pred hrvatskim jezikom, ali je nakon 1848. godine ponovo došao val apsolutističke germanizacije. Kanonska vizitacija iz 1804. godine bilježi da u Koprivnici postoji trivijalna škola, a iz istog izvora saznajemo da su 1810. godine u koprivničkoj školi predavali izričito svjetovni učitelji.  Koprivnički građani nisu bili zadovoljni radom svjetovnog učiteljstva pa je godine 1827. pokrenuto pitanje da se u gradu, gdje su radila tri učitelja svjetovnjaka, obučavanje mladeži iznova povjeri franjevcima. Tako je došlo do ugovora s franjevcima, odnosno s franjevačkom provincijom, po kojem je provincija davala učitelje iz svoje sredine kada se isprazni mjesto svjetovnog učitelja. Prema tom ugovoru franjevci su više desetljeća davali učitelje za pojedine razrede.

Izvještaj kanonske vizitacije iz 1841. godine donosi nam podatke o školi. “U pojedinoj školi (muškoj i ženskoj) dva su razreda u četiri sekcije i dvije sobe. Škola nije obospolna, nego je za svaki spol posebna zgrada određena po gradskom magistratu i svaka opremi potrebnim stvarima. Učitelja za dječake su dva (Jakob Krapinec i Kerubin Škiljan), a za djevojčice je jedna učiteljica (Ana Krapinec). Polaznika obojega spola ima 98, u dobi od 7 do 13 godina. Školu bi morali polaziti prema propisu tri godine, ali roditelji djecu uglavnom zadržavaju od polaženja u trećoj godini za kućne poslove.” Iz ovih se podataka vidi da je 1841. godine bilo organizirano poučavanje za djevojčice.

Koprivnička škola se dosta selila. Prvo je u 17. stoljeću bila u trošnoj zgradi pokraj župnog dvora, zatim u nekoj gradskoj kući u utvrdi, pa u oružarnici, onda u staroj gradskoj vijećnici, zatim u građanskoj kući, pa od 1848. godine u oružarnici da bi konačno 1857. godine preselila u vlastitu školsku zgradu (današnja gradska vijećnica). Koprivničanci su novu školsku zgradu počeli graditi 1856. godine, a temeljni kamen postavio je osobno ban Josip Jelačić 17. travnja. Građenje se otegnulo, a nastava u novoj zgradi počela se izvoditi 12. listopada 1857. godine. Izgradnjom nove školske zgrade, ne samo da je koprivnička škola postala četverorazredna (za dječake), nego se organizacijski i kadrovski potpuno ustabilila.

Godišnja izvješća

O stanju i prilikama u koprivničkoj pučkoj školi u školskoj godini 1857/58. u školskoj spomenici piše: “Kako je nova sgrada godine 1857. dovršena, otvorena je u njoj 12. listopada 1857. po ravnateljstvu vjeroučitelja Rudolfa Šanteka podpuna četverorazredna muška glavna i trivijalna ženska škola, prva sa četiri a druga sa dvije učiteljske sile. Od ove školske godine datira se prvo godište tiskanog izvješća o koprivničkih školah, koje je izašlo pod naslovom: “Erster Jahres-bericht der vollstaendigen Knaben-Haupt und Maedchen-Trivialschule in Kopreinitz am Schlusse des Schuljahres 1858.” i “Prvo godišnje izvješće potpune glavne dječačke i trivijalne djevojačke učione u Koprivnici na koncu školske godine 1858“, u kojem je ljetopis i sve ostalo tiskano jednako na njemačkom i hrvatskom jeziku. Iz ovoga prvoga godišnjeg izvješća vidi se da su na toj novoj potpunoj glavnoj školi službovali, osim već spomenutog ravnatelja Rudolfa Šanteka, još i učitelji Mato Toljan, Josip Eržen, o. Paulin Vutić i podučitelj Mijo Maljevac, uz učitelja pjevanja i glazbe Ivana Čepa. Školske godine 1858/59. polazilo je ovu školu 230 djece, od toga 134 dječaka i 96 djevojčica, a broj djece je dalje rastao.

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti
  • Više s weba

Upišite pojam koji želite pretraživati

  • Pročitaj sljedeće...

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI