Kalnička idila: Pitala sam v dućanu kak se dela vino, pa to ni umetnost

Podravski list profile

Iznad kleti Križevčanke Barbare Marković nadvija se odašiljač postavljen na Vranilcu, najvišem vrhu Kalnika. S terase, pak, vidik na cijelo Prigorje. Bogomdana lokacija.

Klet na području Šoprona izgradio je njezin suprug i u njoj su skupa uživali godinama. Teška bolest uzela ga je Barbari prije sedam godina i odonda sama vodi brigu o vinogradu s tristotinjak trsova.

– Je, sve delam sama, samo ne znam rezati gorice, tu mi pomažu drugi – reći će Barbara, koja je rođena u nedalekom Borju, a umirovljenički život vodi u Križevcima.

Na njezinu brijegu ima i struje i gradske vode

Prije tri godine primila se i podrumarstva, što je dotad obavljao njezin šogor. No, njega su godine pritisnule, pa je Barbara na pleća „natovarila“ i vinske bačve. Veli da je jednostavno otišla u poljopapoteku i pitala kako se radi vino.

– Nije to neka umetnost, samo posel. Grožđe treba pobrati, zmuljati, stisnuti i natočiti v lagev, maknuti talog i deti kvasca i vinobrana. Ja sam svojim vinčekom zadovoljna, svaku večer popijem gemišt prije spavanja. Po zimi crno, a po letu belo – reći će Barbara.

Na njezinu brijegu ima i struje i gradske vode, pravo čudo da se još nitko nije doselio onamo živjeti. Samo vikendaši. Barbara kaže kako joj je bilo žao prepustiti gorice propadanju, pa se zato prihvatila održavanja posjeda. No, veli kako na njega dođe samo zbog posla, ne i uživancije. – Je, tu je baš lepo, al kaj buš kad si sam – sjetno će reći Barbara Marković.

FOTO Dubravko Vutuc

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati.
Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. Pravila privatnosti