KOBAN ODLAZAK NA KAVU ‘Tijekom operacije dvaput sam bio klinički mrtav, liječnici su me vratili u život’

Svaki put kad ga vidim, sve mi ponovno prođe kroz glavu - ne može si pomoći Mario


Autor: podravski.hr — 01.12.2017. / 14:55 Aktualno

Mario Šlabek jedva je preživio ranjavanje

Kad je Mario Šlabek (32) s prijateljem otišao na kavu u novigradski kafić Shpitza, nije niti slutio da će mu se tog dana život promijeniti zauvijek. Njegov sumještanin Mladen Trnski hladnokrvno ga je upucao u trbuh, i to zbog prethodne razmirice oko posuđenih novaca.
Mario je preživio jedno zahvaljujući brzoj i pravilnoj reakciji njegovih prijatelja koji su bili s njim u kafiću te zahvaljujući brzom dolasku hitne pomoći. U bolnici je proveo gotovo mjesec i pol dana, oporavak je bio iznimno spor i težak, no danas Mario živi normalan život, koliko normalan nakon takvoj događaja, kaže, može biti.
Ovih je dana dočekao i pravomoćnu presudu prema kojoj Mladen Trnski mora Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje platiti nešto više od 143.000 kuna i kamate za troškove liječenja, no, kako kaže, njemu ta presuda baš ništa u životu ne predstavlja.
– Ja sam nastavio svoj život, on je za pokušaj ubojstva s predumišljajem dobio pet godina zatvora, odslužio je tri godine, pušten je prije zbog dobrog vladanja i što ja tu mogu. On taj novac nema i ne znam na koji način bi ga mogao vratiti, no ne opterećujem se previše zbog toga. Nastojim taj dio života ostaviti u prošlosti, no zdravstveni problemi svakodnevno me podsjećaju na to što mi se dogodilo – rekao je Mario.
Kako kaže, trudi se sve zaboraviti, no taj čovjek i dalje živi u susjednoj ulici i sreće ga skoro svakodnevno.

Mladen Trnski dobio je pet godina zatvora, a izašao nakon tri

– Poslije posla odem u dućan ili na kavu, svaki put ga sretnem kako pije pred dućanom. Na to se nikako ne mogu naviknuti, i vjerujem da nikad neću. Sve bi bilo u redu da ga ne viđam toliko često, iako mogu reći da se trudim to zaboraviti, no svaki put kad ga vidim sve mi ponovno prođe kroz glavu. Vjerujem da je mojim roditeljima puno teže, jer ga i oni ga viđaju stalno, a oni su to opet drugačije doživjeli nego ja kad prvih nekoliko dana nakon nesreće uopće nisam bio svjestan baš ničega. Tek poslije sam došao sam k sebi i počeo shvaćati što mi se dogodilo – ispričao je Mario.
Kako kaže, i danas osjeća zdravstvene posljedice, boli ga kralježnica, a jednom mjesečno mora kontrolirati krvnu sliku zbog opasnosti od zgrušavanja budući da je tijekom operacije i nakon nje primio čak 34 doze krvi i četiri doze plazme, a dobio je i 150 doza infuzije.
– Liječnici na čelu s dr. Hammoudom bili su u čudu što sam uopće preživio, kasnije su mi rekli da sam tijekom operacije dvaput bio klinički mrtav. Već sam jednom nakon glavne operacije operirao bruh, čeka me još jedna operacija, uzimao sam hrpu tableta, dobivao injekcije, ma što da opće pričam. Zahvalan sam liječnicima koji su me spasili i to je sve što mogu reći. Bilo je trenutaka kad sam želio da me svi ostave na miru, nisam imao volje nizašto, no liječnici su bili neumorni i zapravo me natjerali da ponovno prohodam, da počnem jesti i da shvatim da si najprije moram sam pomoći. Kad sam iz bolnice došao doma, sve je bilo lakše i počeo sam se opravljati – kazao je Mario.
Kaže kako ga Trnski nikad nije pokušao kontaktirati ili mu se ispričati, no niti ne traži nešto takvo.

Policijski očevid nakon pucnjave u kafiću Shpitza

– Nije mi to važno u životu, važno mi je da je sve to konačno gotovo, da imam svoj mir i da mi je zdravlje u redu. Imam dobar posao, nije fizički zahtjevan, no ponekad moram ‘potegnuti’ i fizički, ali trudim se pokazati se dobrim radnikom. Želim samo normalan život i malo pomalo će sve sjesti na svoje mjesto – rekao je Mario. (sm)
FOTO: NIKOLA WOLF

Podijeli:Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn