KOLAPS ZDRAVSTVA Pacijenti na preglede i operacije čekaju godinama, a liječnici padaju s nogu od posla

Katastrofa je tu, pred vratima, a izvanredno stanje u državi trebalo je proglasiti prekjučer. Danas je možda već kasno


Autor: podravski.hr — 17.08.2018. / 10:47 Aktualno

Ilustracija / Operacija u koprivničkoj bolnici

Slučaj tragične smrti mladića u Zaprešiću kojem hitna nije stigla na vrijeme pružiti liječničku pomoć već danima trese cijelu Hrvatsku. Upravo tim povodom objavljujemo nedavni komentar našeg urednika u tiskanom izdanju tjednika Podravski list o kolapsu zdravstvenog sustava i odgovornosti naših političkih elita za takvo stanje.
Podsjećamo kako je na objavu toga komentara bilo više reakcija iz liječničke struke u Koprivnici. Dvoje specijalista iz Opće bolnice i jedna liječnica obiteljske medicine složili su se s glavnim tezama iz tog teksta i poručili kako je stanje postalo neodrživo. No, i dalje su to samo vapaji u vjetru.
Pročitajte, dakle, tekst…

Prve neslužbene procjene govore kako je domaći zdravstveni sustav u prvih šest mjeseci ove godine ostao bez 100.000 osiguranika. Neki su otišli vani pa se odjavili kako bi zdravstvenu zaštitu za sebe i djecu mogli dobiti u inozemstvu, drugi su jednostavno umrli, a novi osiguranici nisu se rodili. Depopulacija čini svoje. Istodobno, troškovi zdravstva i dalje rastu. Trošimo sve više, uplaćujemo sve manje.
I ovdje sad načas stanimo i zamislimo se što nam slijedi. Kolaps, dragi moji. Potpuni kolaps zdravstva, mirovinskog sustava, školstva, javne sigurnosti. Iznadprosječni rast turizma jedino je što nas još drži iznad vode, ali neće dugo. Srljamo u demografsku katastrofu i strašno je da to naše političke elite uopće ne žele priznati. Oni kažu – situacija je super i samo nam treba više optimizma. Dakle, smijmo se nad onim što slijedi.
Priče koje do nas dolaze posljednjih mjeseci jasna su naznaka da je i lokalni zdravstveni sustav na korak do provalije. Danas funkcionira jedino zahvaljujući entuzijazmu ono malo naših liječnika koji nerijetko ulažu nadljudske napore da bi pacijenti dobili potrebnu zdravstvenu skrb. No, ni oni tako neće moći dovijeka. Trend odlazaka medicinskog osoblja nije zaustavljen i ne nazire mu se kraj.
Danas se kvalitetno zbrinjavaju jedino hitni slučajevi. Oni nehitni moraju se snalaziti na različite načine, njih javno zdravstvo u zadnje vrijeme ne doživljava previše. No, jednom će – i to mnogo ranije nego što očekujemo – sve puknuti. Urušiti se poput kule od karata. Tad će se dogoditi da će se i hitni slučajevi – ako baš tog časa nisu životno ugroženi – morati sami snalaziti. A to snalaženje – što je samo eufemizam za kaos – značit će da sustav više ne funkcionira. Da su nam se institucije društva raspale po šavovima. I da je za takvu državu bolje da ne postoji.

Jednog pacijenta s unutarnjim krvarenjem u bolnici liječe tako što mu infuzijom daju krv jer dijagnozu ne znaju. Drugog, koji je naglo ostao nepokretan, savjetuju da ostane doma i obrati se svojoj liječnici opće prakse

Žali nam se nedavno jedan teži pacijent s presađenom jetrom i dijabetesom da na važnu pretragu mora čekati šest mjeseci. Sličnih priča naslušamo se gotovo svakodnevno i nikad dosad nisu bile tako nevjerojatne. Jednog pacijenta s unutarnjim krvarenjem u bolnici liječe tako što mu infuzijom daju krv jer dijagnozu ne znaju. Drugog, koji je naglo ostao nepokretan, savjetuju da ostane doma i obrati se svojoj liječnici opće prakse. Treću pacijenticu upućuju po lijekove u Mađarsku jer se kod nas ne mogu nabaviti. Tamo će, dakako, platiti punu cijenu.
Priče naših liječnika još su nevjerojatnije. Evo, jedna liječnica obiteljske medicine žali se da ponekad mora obraditi i više od 300 pacijenata dnevno. Jedan specijalist, šef bolničkog odjela, otkrivam kako već mjesecima nema niti jedan slobodan dan. “Ljudi su nam otišli, jednostavno nemamo izbora”, govori i priznaje da ne zna koliko će još moći tako.
S druge strane, cijeli sustav je pred bankrotom jer je novca za zdravstvo sve manje. Kako na početku primijetismo, samo ove godine oko 100.000 ljudi više nema zdravstvenu iskaznicu HZZO-a. Mnogi od njih doprinose za zdravstveno danas plaćaju po Njemačkoj, Irskoj i Austriji. A troškovi javnog zdravstva sve su veći iz najmanje dva razloga: prvi jer smo nacija staraca koja je češće kod doktora i češće pije šaku tableta, a drugi jer su moderne zdravstvene usluge i novi lijekovi sve skuplji.
Jesmo li, dakle, katastrofičari? Crne vrane? Plašimo li neopravdano ljude predviđanjima da će nam se vrlo brzo dogoditi slom zdravstvenog sustava? Pitajte statističare koji prate odljeve i priljeve novca u zdravstveni i mirovinski sustav, pitajte demografe koji prate odljeve mlade populacije prema drugim državama Europske unije i rodnost nacije. Katastrofa je tu, pred vratima, a izvanredno stanje u državi trebalo je proglasiti prekjučer. Danas je možda već kasno. No, vladajući nam poručuju da je smijeh najbolji lijek. Pa, smijmo se onda. (rm)
FOTO: ARHIVA