Presudom Općinskog suda u Varaždinu, mještanin koprivničkog prigradskog naselja Herešina Valentin, zajedno s poznanikom Samirom F., solidarno Predragu iz Varaždina mora platiti 6000 kuna odštete i gotovo 9000 kuna sudskih troškova zajedno s kamatama.
Parnični je to epilog krvavog napada na benzinskoj postaji Europetrol u Varaždinu u kojoj su početkom kolovoza 2012. godine poznanici Samir, Denis i ‘naš’ Herešinčanin Valentin, pretukli Predraga i njegova prijatelja Nenada te ih doslovno ‘spremili’ u bolnicu.
Nakon krvavog napada Predraga je hitna pomoć prebacila na kirurgiju Opće bolnice Varaždin gdje je utvrđeno da ima podljeve u glavi, krv u sinusima, natučenje grudnog koša i trbušne stijenke. Nakon obavljenih pretraga i primljene infuzije Predrag je pušten kući, a kako je naveo u tužbi, tek nakon što je primio presudu Prekršajnog suda u Varaždinu, saznao je tko ga je pretukao.
Tužbom je potraživao 1000 kuna za troškove liječenja, 2000 kuna za pretrpljenu tjelesnu bol i 3000 kuna za pretrpljeni strah. U parničnom postupku pretučeni Predrag nije bio od velike koristi kao svjedok zato što se o događaju ništa ne sjeća. Sljedeći dan se probudio u bolnici na neurokirurgiji. Njegov prijatelj Nenad, koji je također bio žrtva napada, isto se ničega ne sjeća, već se također probudio u bolnici. Na fotografijama koje mu je u bolnici predočio policijski službenik prepoznao je dvije osobe koje je ranije viđao na toj benzinskoj pumpi.
Prema presudi Prekršajnog suda u Ivancu Samir, Valentino i Denis proglašeni su krivima zato što su oko 1.25 sati na benzinskoj postaji prišli Nenadu i Predragu te ih bez ikakva povoda rukama i nogama izudarali po glavi i tijelu nanijevši im lakše tjelesne ozljede u smislu natučenja, posjekotina, modrica po glavi, licu i tijelu, a svaki od napadača pravomoćno je prekršajno kažnjen s 560 kuna.
U obrazloženju svoje presude, prema kojoj je oštećenom Predragu priznala pravo na odštetu i sudske troškove, sutkinja Općinskog suda u Varaždinu navela je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a svoju je odluku utemeljila i na iskazu sudsko-medicinske vještakinje dr. Andrine Kopjar koja je u svom nalazu nedvojbeno ustvrdila kako je tužitelj u napadu i tijekom liječenja doista trpio bolove jakog intenziteta koji su trajali dva dana, srednjeg intenziteta šest dana te slabog intenziteta u trajanju od 10 dana.
Također, vještakinja dr. Kopjar navodi kako je tužitelj pretrpio i strah koji je trajao koliko i sam događaj, a koji je prešao u zabrinutost za ishod liječenja koji ima karakter sekundarnog straha. Jak strah tako je trpio jedan dan, srednji tri dana, a slabog intenziteta osam dana. Temeljem toga, kako su postojali zakonski uvjeti za presudom u njegovu korist, sutkinja je tako i odlučila. Trebalo je, nažalost, do ove presude proći pet godina jer je tužitelj Predrag na raznim sudovima proživljavao pravu pravosudnu kalvariju svojstvenu našim sudovima.
Presudom od 2017. godine Općinski sud u Varaždinu odbio mu je tužbeni zahtjev, a presudom Županijskog suda u Puli potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za trećetuženog Denisa H., dok je istovremeno rješenjem Županijskog suda u Puli ukinuta prvostupanjska presuda u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za prvo i drugotužene Samira i Valentina i predmet vraćen na ponovno suđenje.
