Koprivnica: U gradu su drvene kuće pa nema potrebe za zidarima!

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše dr. Hrvoje Petrić

Koprivnica se nalazi na ocjeditim holoceno-wuermskim terasama kontaktne zone, koja se pruža sjevernim obodom Bilogore u smjeru zapad-istok, koja je najnaseljeniji dio Podravine i ovuda prolaze glavne komunikacije. Zahvaljujući odgovarajućim mineraloško-petrografskim, klimatskim, antropogenim i drugim elementima, tlo okolice Koprivnice relativno je lagano za poljoprivrednu obradu, a pripada u skupinu lesiviranih i pseudoglejnih tala na terasama.

Sve je to utjecalo na razvoj poljoprivredne proizvodnje u prigradskim agrarnim naseljima smještenim kao i grad u povoljnoj zoni kontaktnih terasa i na holocenim naslagama rječice Koprivnice na nadmorskoj visini kao i gradsko središte oko 138-140 metara. Izrastanje većih naselja i gradskih središta u toj povoljnoj prirodno-geografskoj zoni i njihova diferencijacija uvjetovana je postojanjem vicinalnih transverzalnih prometnica koje se sijeku s dravskom longitudom. Upravo u njihovu križištu izrasla su centralna naselja, a najsnažnije među njima je grad Koprivnica. Ona se nalazi svega 339 kilometara od Beča, 269 od Budimpešte, 267 od Rijeke i samo 92 kilometara od Zagreba, što je davalo mogućnosti za pozitivnu prometnu valorizaciju i razvoj centralnih funkcija.

Početak popisa zanimanja u Koprivnici u II. pol. 18. st

Podatke o zanimanjima u gradu i broju izvršitelja za svaku struku nalazimo u izvještajima gradskog magistrata za 1771., 1773.-1775., 1783. i 1833. godinu. Najviše majstora u 18. i u 19. stoljeću bilo je u kožarsko-krznarskoj i tekstilnoj struci, ukupno više od 50 posto majstora svih struka. Prehrambenu struku činilo je 8-10 posto svih majstora, ali u popisima je nedostajao zidarski majstor. Za promicanje ove struke zanimalo se i Hrvatsko kraljevsko vijeće. Stanje u Koprivnici 1773. godine ukratko obrazlaže gradski magistrat: u gradu su drvene kuće pa nema potrebe za zidarskim majstorima. Početkom 1775. gradski je magistrat Hrvatskom kraljevskom vijeću poslao opširnije obrazloženje: ne samo da su u gradu samo drvene kuće pa za takve majstore nema posla, nego i gradska mladež prihvaća zanimanja koja donose veću sigurnost u životu. Zbog toga je poziv mladima da se posvete zidarskom obrtu ostao bez odaziva.  

Kramari

Za trgovce se javljaju dva izraza: mercatores i quaestores (trgovci i kramari). Među kramarima bili su trgovci pravoslavne vjeroispovijesti. Oni su 1768. godine živjeli u 14, 1771. u 16, a 1783. godine u 13 kuća s osam pomoćnih radnika. Njih su podupirale i štitile krajiške vlasti u Koprivnici do 1765. godine. Oni su u zabranjene dane jeli meso pa je lokalni župnik zajedno s gradskim magistratom mislio da bi ih trebalo kazniti, a nepopravljive izgnati iz grada. Od kraljice je Hrvatski sabor tražio da 1762. godine zabrani održavanje vjerskih obreda pravoslavnima. Kraljica Marija Terezija spor je riješila u korist grada i Sabora, ali su se krajiške vlasti opirale tom zaključku, pa se Hrvatski sabor 1764. godine obraća kraljici kako bi posredovala i utjecala na oživotvorenje svoje odluke.

Po odlasku vojnokrajiških vlasti iz Koprivnice 1765. godine gradski je magistrat tim pravoslavnim trgovcima osporio pravo građanstva, koje su im priznavale krajiške vlasti. Trgovci su tražili posredovanje Hrvatskog kraljevskog vijeća. Na pritužbe trgovaca Vijeće je u srpnju 1771. godine tražilo obrazloženje, a gradski je magistrat odgovorio u listopadu: što se tiče priznavanja građanstva tim trgovcima, nema zapreke, ako polože prisegu vjernosti i uplate određenu taksu u gradsku blagajnu. Međutim, Hrvatsko kraljevsko vijeće u međuvremenu je ponovno posredovalo u kolovozu, te je gradski magistrat odgovorio da trgovci ne mogu postati građanima samo time što je prestala krajiška nadležnost u Koprivnici.

Zanimanja u Koprivnici 1774. (fragment)

Pitanje priznavanja građanstva grčkim trgovcima postalo je ponovno aktualno krajem 1774. godine. Tada se 19 trgovaca obratilo kraljici Mariji Tereziji za zaštitu. Oni izjavljuju da su došli iz Osmanskog Carstva, doveli žene i djecu te položili prisegu vjernosti, posjeduju u gradu kuće i trgovine. Jedino im, nakon čestih poniznih molbi, gradski magistrat nije htio priznati prava građanstva zato što su pravoslavni, koje izvori navode kao “nesjedinjeni Grci”. Što se njima događa u Koprivnici, to se njihovim sunarodnjacima nije događalo ni u jednom gradu u Ugarskoj i Hrvatskoj. Smatraju da im je to pravo priznato za krajiške uprave pa su smatrali da ne mogu biti u nepovoljnijem položaju. Kraljica Marija Terezija pisala je početkom 1775. godine Hrvatskom kraljevskom vijeću kako bi ispitalo stanje i o tome je izvijestilo.

Grčki trgovci

Pod izlikom da se grčki trgovci bave nedozvoljenom trgovinom, nije navedeno kojom, gradski je magistrat zatvorio njihove trgovine. Krajem 1774. godine pet se trgovaca obratilo Hrvatskom kraljevskom vijeću za posredovanje. Jadi i nevolje grčkih trgovaca nastavili su se, a pokušaj ublažavanja stanja počeo je  carskim dekretom Josipa II. o toleranciji 1781. godine. Ugarsko namjesničko vijeće pisalo je 16. svibnja 1782. godine iz Požuna (Bratislave) koprivničkom magistratu i priopćilo mu proglas kralja Josipa II. da se Patent o toleranciji vjera ima sprovoditi tako da se svakako katoličkim vjernicima zajamči svaka sloboda, a pripadnicima augsburške i helvetske konfesije kao i grčke nesjedinjene vjere slobodu u ispovijedanju svog vjerskog mišljenja.

Gradski magistrat je 29. studenoga 1782. poslao Ugarskom namjesničkom vijeću pritužbu trgovaca grčkog nesjedinjenog obreda. Oni traže da ih se primi u građanstvo i da im se dade dozvola za preuređenje kapele, te namjesti svećenik. Oni su održavali bogoslužje u privatnoj kući, ali je to Gradski magistrat zabranio i kuću zapečatio. Tu kuću koja je pripadala Jankoviću i nalazila se “Pod Pikom” (danas Trg mladosti) kupili su još 1762. godine kaluđeri manastira u Lepavini. Oni su tamo održavali bogoslužje. Svakoga jutra, podneva i večeri dolazili su u tu kuću grčki trgovci, ali i drugi pripadnici pravoslavne vjere (većinom vojničke osobe). Oko godine 1782. u Koprivnici je bilo jedanaest trgovaca pravoslavne vjere. Ugarsko namjesničko vijeće javilo je 13. siječnja 1784. godine iz Požuna gradskom magistratu, na temelju ponovne molbe trgovaca grčke nesjedinjene vjeroispovijesti, da se trgovce primi u građanstvo, te da im se dopusti održavanje bogoslužja u kapeli u Koprivnici. Ujedno je tražilo od gradskog magistrata opširan izvještaj i mišljenje, o čemu sam pisao u jednom od nastavaka prošle godine.

O boravku Židova u gradu Koprivnici, prema postojećem stanju istraženosti, nema do 18. stoljeća pouzdanih podataka. Naime, tijekom 16. i 17. stoljeća radi osmanske opasnosti nema podataka o stalno naseljenim Židovima u sjevernoj Hrvatskoj, no ne može se tvrditi ni da ih nije bilo. Prva učestalija pojava Židova u krajevima oko rijeke Drave zabilježena je početkom 18. stoljeća, kada Židovi kao «putući trgovci», tj. «trgovci pokućarci» dolaze u ove krajeve, obilaze sela, nude svoju robu, no zbog zakona o nezadržavanju morali su se vraćati svojim kućama. Najbliže trgovište gdje su tijekom 17. stoljeća živjeli Židovi bio je Legrad. Na planu Legrada iz zadnje četvrtine 17. stoljeća jasno se vidi židovski geto “Juden Statt”. On se nalazio izvan legradske utvrde nedaleko od prijelaza preko rijeke Drave u smjeru zapada uz trgovački put koji je povezivao Koprivnicu i Legrad. Kako su se legradski Židovi smjestili uz trgovački put između Legrada i Koprivnice, nije isključeno da su se bavili trgovinom i trgovačkim poslom možda dolazili do Koprivnice. U spisima legradskog magistrata među prisežnicima se 1672. godine spominje Samuel Ujlaki, koji bi prema osobnom imenu mogao biti Židov, dok je prvi potpuno pouzdani podatak o stalnoj naseljenosti Židova u Legradu iz 1698. godine.

Izgleda da je u obližnjem Drnju, u napuštenoj utvrdi, postojao geto za Židove, koji se u izvorima zove Židovaroš. Pod tim se imenom najranije spominje u drnjanskoj župnoj spomenici 1740. godine. Pritom se nijednom ne spominju Židovi, što govori da je bila riječ o starijoj tradiciji doseljavanja židovskog stanovništva. Moguće je da se, kao i u Legradu, radilo o getu još iz 17. stoljeća. Nije jasno jesu li su se ti Židovi bavili trgovinom. No to je moguće jer su Drnje i Legrad funkcionirala kao usko povezana trgovišta s Koprivnicom kao lokalnim trgovačkim središtem. Prije se smatralo da su prvi pouzdani tragovi Židova u Koprivnici bili zabilježeni u Koprivnici za vrijeme generala Becka, sredinom 18. stoljeća. Oni su bili dobavljači odijela za vojsku, ali nisu živjeli u gradu. Mislilo se i da je imenom prvi poznati Židov u Koprivnici bio 1774. Izak Jakov Jeuescher, podrijetlom iz Sofije. Prije njega se spominje Sámuel Wolff, kao «jud von Koprainitz aus Croatien» koji se 1756. godine sporio po pitanju trgovačkog posla s gradskim trgovcem Gottliebom Schindlerom, pa je Sámuel Wolff prvi nam poznati koprivnički Židov imenom i prezimenom.

Židovi

Oko godine 1800. zabilježene su stalno naseljene četiri židovski obitelji s trinaest članova. Oni su živjeli “pri galgah”, vjerojatno nedaleko od šume zvane Crna gora, gdje je bilo gradsko stratište i strvinište te kuća gradskog krvnika i živodera. To je bilo područje izvan grada, na tzv. Fridmanovom bregu. Ti su Židovi 1800. godine molili da im se odredi manja tolerancijska taksa. Uz Židove su stanovali i Cigani (Romi). Ovi su Židovi gradu plaćali 20 forinti i 20 krajcera poreza za dozvolu stanovanja u gradu. Gradski magistrat tužio se na Židove stavljajući im brojne zabrane i nastojeći ih odstraniti iz Koprivnice. Izgleda da je u Koprivnici u Jozefinskom popisu iz 1787. godine, odnosno prema prijepisu toga popisa iz 1804./05. godine bilo šest Židova. Bolje raspoloženje prema Židovima nije bilo ni sredinom 19. stoljeća. 

Za godine 1773.-1775. nalazimo podatke o zanimanjima kojima su se uglavnom bavili odrasli muškarci, odnosno o izvorima sredstava za život. U tim podacima popisane su sve vrste obrta i broj majstora udruženih u cehove. Od majstora udruženih u cehove popisani su: brijači (kirurzi), bačvari, bojadisari, bravari, češljari, čizmari, kapari, kipari, klobučari, kolari, košarači, kotlari, kovači, kožari, krojači, krznari, licitari, ličioci, lončari, mesari, mlinari, nožari, pekari, pivari, pojasari, postolari, remenari, sapunari, sedlari, slikari, staklari, stolari, tesari, tkalci, tokari, užari i zlatari. Odrasli muškarci, osim u obrtu, radili su kao trgovci, službenici, poljoprivrednici, sluge i težaci, a bilo je nezaposlenih, prosjaka, đaka i studenata. U 1787.  godini od odraslih muškaraca bilo je 289 građana, 104 seljaka, 328 članova obitelji, 343 člana posluge, 140 neodređenih zanimanja, 34 plemića, 8 službenika i 22 svećenika. Po popisu stanovništva iz 1857. godine bilo je: 12 duhovnika, 33 činovnika, 8 neaktivnih vojnika, 14 literata i umjetnika, 8 sanitetskog osoblja, 582 zemljoposjednika, 2 rentijera, 250 fabrikanata i obrtnika, 28 trgovaca, 1 ribar, 360 pomoćnih radnika u poljoprivredi, 130 pom. radnika u obrtu, 9 pom. radnika u trgovini, 83 slugu i 61 težak i nadničar. 

Koprivničko stanovništvo sastojalo se iz nekoliko društvenih slojeva: kmetova, slobodnih seljaka, građana i plemića. Na području slobodnog kraljevskog grada Koprivnice živjeli su župnikovi kmetovi. Stanovali su na istočnoj strani tvrđave i naselje im se često spominje kao Popovci, odnosno Mali i Veliki Popovci. Bili su kvartalisti – uživali su četvrtinu selišta. Po popisu stanovništva 1774. godine bilo je 79 članova kmetskih obitelji – 43 muških i 36 ženskih. Župnik je imao i cenzualiste – slobodnjake koji su plaćali godišnji činž, a nisu išli na tlaku. Cenzualisti su živjeli u Gibaničnoj ulici, a njihovo naselje se zvalo Novoselci. Po popisu 1774. g. bilo ih je 53, a 1775. godine 60 članova obitelji.

Slobodni seljaci živjeli su u Bregima i u pojedinim dijelovima podgrađa. Godine 1773. u podgrađu ih je bilo 111, u Bregima 86. Godine 1774. 52 u podgrađu,  49 u Bregima, a 1775. godine 31 u podgrađu, 17 u Bregima. Iz ovog stanja i promjena može se zaključiti da je došlo do miješanja podataka o seljacima i o težacima.

Civitet

Građanima obično nazivamo sve žitelje jednog grada. No, u ovom razdoblju postoje razlike između građana – cives i građana – incolae, inhabitatores. Status građanina – cives dobivao se odlukom magistrata i uplatom određene takse u gradsku blagajnu. Civitet su mogli dobiti svi slobodni žitelji grada, ne samo obrtnici i trgovci, nego i težaci i plemići, a odlučujuća je bila uplata takse u blagajnu. Zbog toga je trajao spor s “grčkim” trgovcima. Po popisu stanovništva 1787. godine u Koprivnici je bilo 289 obitelji odraslih muškaraca u skupini građana – cives, a to je 22,8 posto od ukupnog broja odraslih muškaraca. Sastav te skupine građana može se vidjeti iz popisa novoprimljenih građana po godinama: 1773. – 8, 1774. – 8, 1775. – 5, 1824-1832. – 54, koji su po zanimanju bili: 1 časnik, 10 literata, 2 trgovca, 2 mesara, 1 kapar, 16 težaka, 3 postolara, 2 čizmara, 6 krojača, 2 lončara, 2 kovača, 1 brijač, 2 remenara, 1 češljar, 2 voštara, 1 kolar, 1 limar, 1 bravar, 1 košarač, 1 krčmar, 4 plemića i 2 svećenika. Koprivnica očito nije bila prikladna i privlačna za okupljanje plemića na njezinom području prvenstveno zbog donedavne uprave Vojne krajine. Po popisu 1787. godine od ukupnog broja odraslog muškog stanovništva bilo je tada oko 2,7 posto plemića.

Bili su to mahom sitni plemići među kojima je bilo i obrtnika. Za usporedbu, po istom popisu u zagrebačkom Gradecu bilo je 15,4 posto i u Križevcima 11,3 posto plemića. O koprivničkom plemstvu govori i jedan odgovor gradskog magistrata 1833. godine upućen Ugarskom namjesničkom vijeću o ukonačavanju vojske na području grada. Pripadnici plemstva nisu posjedovali “curiae nobilitares”, nego samo “tenuta et domos” i oni su na temelju zakona 1563., 1608. i 1647. godine u svemu, osim u osobnim pravima, izjednačeni s ostalim građanima i stanovnicima pa prema tome i u pogledu ukonačavanja vojske. Vjerojatno je to plemstvo u upravnoj službi, dakle armalisti.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI