Kralj je morao zapovjediti svojima da ne muče Ivana i suprugu Uršulu

Piše dr. Hrvoje Petrić

U prošlom je nastavku predstavljen dio podravskih sela krajem 15. i početkom 16. stoljeća, u vrijeme neposredno pred građanski rat između pristaša kralja Ferdinanda I. Habsburgovca i protukralja Ivana Zapolje te prije velikih osmanskih pustošenja. U ovom nastavku danosimo podatke o još nekim naseljima koprivničke Podravine.

Selo i posjed Kameno nalazio se u neposrednoj blizini Koprivnice, vjerojatno u okolici Jagnjedovca. Možda se trag sjećanja naziva na nestalo selo nalazi u današnjem selu Kamenica južno od grada Koprivnice. Urbar Streze 1477. godine nabraja u selu Kamenu osam kmetskih selišta i to: selište Grgura Gala s pet jutara uređene i pet jutara zapuštene zemlje, selišta udove Jurja s osam jutara (od toga dva jutra zapušteno), selište Henrikovo s 10 jutara oranice i livadom, selište Nikolino sa sedam jutara oranice i livadom, selište Figovsko sa sedam jutara oranice i livadom, selište Riginsko s tri jutra oranice bez livade. Prema tome, osam kmetskih selišta u Kamenom imala su 58 jutara oranica i još livade.

Kaznetine bi odgovarale najzapadnijem rubnom dijelu Koprivnice, malo južnije od današnje župne crkve u Močilama. Tamo je 1513. godine magistar Andrija, kanonik pečuški i župnik u Đurđevcu, posjedovao osam poreznih dimova. Toliko ih je bilo i 1517. godine, a 1520. spominje se pet starih i tri nova dima. Kočan se nalazio u neposrednoj blizini Kaznetina, a posjedovao ga je Nikola Petroša, koji je 1513. i 1517. godine imao četiri porezna dima.

Dokument iz 1462. u kojem se spominju Rasinja, Kutnjak, Kuzminec, Vojvodinec, Gorica, Zablatje i okolna sela

Javorovec

Posjed Kopina najvjerojatnije je bio na rubnom, zapadnom dijelu koprivničke Podravine, u okolici današnjeg Malog Poganca. Godine 1477. spominju se na posjedu Žabnica i Kopino Stjepan Hasagi (ili Hasadi), Petar iz Gudovca, Blaž Brigae iz Sredica i Damjan Horvat iz Litve. Godine 1494. Kopina također čini zajednički posjed sa Žabnicom koja bi odgovarala današnjem području Sv. Ivana Žabna. U popisima poreza u Kopini 1495. godine Emerik Hasadi drži 25 poreznih dimova, dok izgleda dio posjeda Žabnica i Kopino drži Petar iz Gudovca, a 1498. godine tu se spominju Petar sin Nikole Mikčeca iz Cirkvene, njegova kći Doroteja te Juraj i Ivan, sinovi pokojnog Ladislava Borothwa iz Dijaneša kao i drugi. Hasadiji su vlasnici Kopine i Žabnice 1512. godine kada posjeduju 22 porezna dima. Godine 1517. u Kopini se spominje 18 poreznih dimova u vlasništvu plemića Hasadija, a 1520. tu je popisano 17 poreznih dimova i tri siromaha (paupers). U Kopini je 1501. godine popisan župnik Martin.

Javorovec odgovara istoimenom selu jugozapadno od Novigrada Podravskog. Godine 1478. vlasnik posjeda Javorovec je pečuški biskup Žigmund Ernušt, a iste se godine spominje istoimeno selo. Godine 1488. spominje se da neki Petar iz Javorovca duguje župniku u Strezi jedan forint. Godine 1507. Javorovec je sjedište istoimenog vilikata od 22 porezna dima, a dio posjeda je držao Juraj Palica. Ivan Ernušt zvani Hampo, vlastelin Đurđevačkog vlastelinstva, vlasnik je prema poreznim popisima 1513., 1517. i 1520. ukupno 20 poreznih dimova u Javorovcu.

Selo i posjed Kutnjak odgovaraju današnjem istoimenom naselju između Legrada i Ludbrega. Kutnjak je 1495. godine brojio 12 poreznih dimova, od kojih je šest posjedovao Ladislav Makalaj, četiri udovica Ivana literata, a dva magistar Franjo, a godine 1507. posjed od 13 dimova drži sam magistar Franjo. Zanimljivo je da je od 21. veljače do 24. prosinca 1512. godine u Kutnjaku ban i palatin Emerik de Peren pisao devetnaest svojih odluka. Godine 1513. je u vlasništvu gospodina protonotara kojemu nije navedeno ime, a koji je posjedovao 10 dimova. Četiri godine kasnije u Kutnjaku 14 poreznih dimova drži Ivan Woykffy, a dva Gašpar Britvić, da bi 1520. posjed imao 15 poreznih dimova u vlasništvu Ivana Wojkffyja.

Važno središte koje se razvilo na izuzetno povoljnom geografskom i strateškom položaju na sutoku Mure i Drave bio je Legrad, tamo je oko 1480. godine osnovan ceh nožara, a izgleda da je ovo naselje 1488. godine dobilo status trgovišta. Uz to postoji mogućnost da je ovdje postojala utvrda izgrađena prije 1526. godine. Iz godine 1537. spominje se povelja kralja Ferdinanda kojom je dopustio Ivanu Salaju iz Kerečenja i Gašparu Ernuštu od Čakovca da na rijeci Muri između svojih posjeda Legrada i Dubrave podignu skelu s dovoljno brodova za prevoženje brojnih bjegunaca iz Slavonije, koji su se sa stokom i drugom prtljagom svojom zaklanjali u nutarnje krajeve Kraljevine Ugarske.

Isprava iz 1451. u kojoj se spominje Legrad

Mogojna ili Mogovina bila je u bližoj okolici Koprivnice, a odgovara istoimenom polju na zapadnom rubu grada, prema Varaždinu, sjeverno od Močila. Kralj Matija se 1466. godine obraćao kaštelanu i sucu Koprivnice i zapovjedio im neka ne smetaju varaždinskog kaštelana Ivana Turnera i njegovu ženu Uršulu u njihovim posjedima. Budući da je još iste godine isti kaštelan Turner ostavio oporučno franjevcima u koprivničkom samostanu Sv. Marije posjed Mogojnu, nema sumnje da je sukob Turnera i koprivničkih građana tada nastao zbog kaštelanovih imanja na području koprivničke općine. Osim toga, još je prije kralj Matija morao zapovjediti kaštelanu, sucu i gradskim prisežnicima da ne muče Ivana Turnera i njegovu suprugu Uršulu na njihovim zemljama. Kada su Ivan i Žigmund Ernušt postali, između ostaloga, vlasnicima Koprivnice, vjerojatno su građani Koprivnice pružili otpor. Možda su i sami građani, a možda samo franjevci iz koprivničkog samostana zamolili kralja za zaštitu. Kako je kralj Matija Korvin na to 1478. godine zapovjedio slavonskim banovima neka čuvaju posjed franjevaca zvan Mogojna koji franjevcima nije želio predati koprivnički župnik i kaštelan koprivničkog kaštela Juraj, tako je oko Mogojne nastala svađa između dvije koprivničke crkvene ustanove.  Godine 1507. Mogojna je u vlasništvu prebendara Blaža koji tu drži dva porezna dima, a 1513. tu su kao vlasnici zabilježeni koprivnički franjevci koji imaju pet poreznih dimova, od kojih je oprošteno tridima. Godine 1517. franjevci su tu posjedovali šest poreznih dimova, a svećenik Nikola iz Koprivnice držao je dva dima, da bi 1520. bili zabilježeni franjevci kao jedini vlasnici koji su posjedovali pet poreznih dimova.    

Owar

Močno ili Mučno nalazilo se u blizini Koprivnice. Ivan Ernušt zvani Hampo 1508. godine izjavio je da je od pečuškog kanonika Andrije iz Koprivnice i njegova nećaka Mihaela iz Đurđevca također pečuškog kanonika i iz Albe posudio 1120 forinti da otkupe posjede Peteranec i Goricu, a obećao je da će odmah dati 220 forinti, a ostali novac će isplatiti kasnije. Kao osiguranje ostatka isplate založio je posjede Močno, Kučica, Zeminec i Loka. Dvije godine kasnije, tj. 1510. g. kralj Vladislav je izdao nalog Čazmanskom kaptolu da službeno uvede Andriju kanonika pečuškog i župnika u Đurđevcu u vlasništvo posjeda Močno, Kućica, Loka i Zeminec utvrde Đurđevca. Na to je Čazmanski kaptol potvrdio primitak Vladislavova pisma i obavijestio kralja da je po njihovom izaslaniku kanonik Andrija službeno uveden u posjede Močno zvano sa svim posjedovnim pripadnostima kaštela Koprivnice te u posjede Kućica, Loka i Zeminec, prijelaz na Dravi i lovište riba na mrtvici Drave kod utvrde Đurđevac. Kod uvođenja su prisustvovali svi zainteresirani susjedi iz Koprivnice i Đurđevca. Kanonik Andrija u Močnu je 1513. godine posjedovao 15 poreznih dimova, a 1517. kao vlasnik 12 dimova spominje se plemić Mihael.        

Owar odgovara današnjem južnom koprivničkom predgrađu Starigrad. Starigrad je ustvari podgrađe ispod oko 1446. godine razvaljene utvrde Kamengrad, koje je za razliku od nje nastavilo živjeti. Pod imenom Starigrad spominje se od 1477. godine. Godine 1501. u Ovaru ili Starigradu popisana su dva svećenika. Jedan je bio rektor tamošnje kapele sv. Emerika, sredinom 15. stoljeća župne crkve, i zvao se Nikola, dok je drugi bio kapelan po imenu Marko.  Godine 1513. Ovar (Starigrad) je u poreznim popisima zapisan kao judikat kod Koprivnice s 28 poreznih dimova, a uz to je tamošnji župnik posjedovao jedan dim. Koprivnički župnik do 1517. preuzeo je Starigrad jer te godine posjeduje 30 poreznih dimova. 1520. zabilježeno je u Starigradu 27 dimova, a također se spominje i vojvodat s 81 poreznim dimom.

Rasinja, koja se zove i Kerestur, odgovara današnjoj Rasinji. Tu je potkraj vladavine Matije Korvina bila utvrda, a 1476. godine Rasinju je posjedovao Petar Bočkaj, koju ju je držao 1482., 1492., 1493. i 1494. godine. Veći dio rasinjskog vlastelinstva posjedovali su 1495. godine Žigmund, Ivan, Nikola stariji i Nikola mlađi Bočkaj, ukupno 64 porezna dima, a jedan dim je držao svećenik Gal. Taj je dio, oko trećinu poreznih dimova, oko 1513. naslijedio Ludovik Pekry od Petrovine. U drugi dio rasinjskih posjeda uveden je 1503. plemić Franjo Keczer de Radvan. Njemu su pripadala sela Gorica i Turkovec, te dijelovi trgovišta Rasinja (oppidum Razynyakerezthur) i dijelovi sela Klokočovca, Šimonovca, Sv. Kuzme i Damjana (Kuzminec), Vrhovca, Bankovca, Vojvodinca, Selnice, Antolovca, Zablatja i Ketela. Godine 1507. u trgovištu Rasinja (opidum Razyne) u vlasništvu Franje Keczera bio je popisan 61 porezni dim, tj. oko 28 posto dimova čitavog vlastelinstva. Stjepan Bočkaj je držao 45 dimova, Ludovik Pekry od Petrovine čak 90 poreznih dimova, Nikola Gervaš 16, Blaž od Ebreša (Obreški) tri, svećenik Nikola jedan i rasinjski župnik također jedan porezni dim. Vlastelinstvo Rasinja tada je imalo ukupno 217 poreznih dimova i bilo je jedno od najvećih vlastelinstava u ovom kraju. Godine 1513. vlastelinstvo je smanjeno na 170 poreznih dimova od kojih je najviše posjedovao Ludovik Pekry, njih 59 (uz 10 oproštenih), zatim Franjo Keczer koji posjeduje 51 dim te Stjepan Bočkaj s 50 poreznih dimova. Četiri godine kasnije vlastelinstvo se smanjuje na 167 poreznih dimova od kojih udovica Franje Keczera drži njih 50, udovica Ludovika Pekryja 61, a Stjepan Bočkaj 56 poreznih dimova. Vlastelinstvo je 1520. godine smanjeno na 104 porezna dima, od kojih Ambroz Keczer posjeduje jedan dim, udovica Ludovika Pekryja 59, Stjepan Bočkaj 30 (također i sedam siromaha), župnik jedan, a udovica Gywlay 13 poreznih dimova. Godine 1524. spominje se Juraj iz Rasinje kao vikar crkve zagrebačke. U Rasinji je 1501. godine popisano više svećenika: župnik Sv. Križa Ladislav, kapelan Stjepan, rektor crkve Sv. Marije Klemens, na dvoru Petra Bočkaja bili su kapelani Matija i Martin, a na dvoru Nikole Bočkaja kapelan Galo. Iz godine 1517. sačuvana je oporuka rasinjskog župnika Luke.

Temerje se najvjerojatnije nalazilo na području između grada Koprivnice i današnjeg Novigrada Podravskog. Temerje se spominje u urbaru Streze još 1477. godine. Tamo se 1495. godine spominje Matija, župnik crkve sv. Mihaela u Trnju u Temerju. Iste godine tamošnji je posjed imao 32 porezna dima, od kojih su posjedovali Juraj devet, udovica Blaža Budora 10, Mihael Tompa 10 i Andrija Budor tri porezna dima. Temerje se spominje 1500., 1501. i 1503. godine. U poreznim popisima iz 1507. godine posjed Temerje i Sv. Ivan držao je plemić Gašparić s 11 poreznih dimova, dok su na drugom dijelu posjeda Temerje posjedovali: Josip Dombaj šest poreznih dimova, Stjepan Gorbonok 26, Baltazarić dva i Matija jedan dim, a u trećem dijelu posjeda koji je bio zajedno s Otokom bilo je popisano osam poreznih dimova u vlasništvu Andrije Budora. Godine 1513. Otok, Temerje i Komarnicu drži Ladislav Kiselica sa šest poreznih dimova, Obrež, Otok i Temerje posjeduje Andrija Budor s 12 poreznih dimova, Temerje i Zdenčan ima Ladislav Benček ili Benčić s 18 dimova, a na posjedima Temerje i Cestarovec plemić Juraj drži šest, a plemić Matija pet poreznih dimova. Uz to je u dijelu Temerja jedan dim posjedovao Baltazar Laki. Dakle, tada je Temerje bilo podijeljeno na dijelove u zajednicama s drugim dijelovima posjeda, a na njima je bilo ukupno 48 poreznih dimova. Godine 1517. Otok , Temerje i Komarnicu drži Ladislav Kiselica s četiri porezna dima. Dio Temerja drži udovica plemića Ivana s dva, Baltazar Laki s jednim poreznim dimom, a Temerje i Otok posjeduje Andrija Budor s pet poreznih dimova. Uz to je Temerje i Pribislavec posjedovao Ladislav Benčić s 15 poreznih dimova, u dijelu Temerja sa Cezarovcem plemići Andrija i Matija posjeduju tri dima, a u još jednom dijelu Temerja plemić Juraj jedan porezni dim. Godine 1519. spominju se kao gospodari dijela Temerja Andrija i Mihael Budor iz Budrovca. U popisima poreza za 1520. godinu spominju se kao vlasnici Temerja Ladislav Benčić, koji je imao 10 poreznih dimova, plemić Juraj koji je držao dva dima, uz to su zabilježena dva siromaha (paupers), u dijelu posjeda Temerje i Cezarovec spominju se plemići Andrija i Matija s dva porezna dima, a u dijelu posjeda Otok, Temerje i Komarnica spominje se Ladislav Kiselić ili Kiselica s tri porezna dima. Godine 1529. spominje se u Temerju crkva sv. Mihaela.

Središće

Za Središće je možda moguće pretpostaviti da se nalazilo oko Novigrada Podravskog. Središće je 1507. godine središtem vilikata u sklopu vlastelinstva Đurđevac s 37 poreznih dimova, a iste je godine župnik posjedovao dva porezna dima. Godine 1513. Središće je vlasništvo Ivana Ernušta zvanog Hampo koji tu posjeduje 37 poreznih dimova. Uz to je popisan i jedan župnikov porezni dim. Pod vlastelinstvo Đurđevac Ivana Ernušta spada Središće i 1517. godine, a 1520. godine broj poreznih dimova pod vlastelinstvom Đurđevac bio je isto 37. Uz to su popisana tri siromah (paupers), dok je župnik posjedovao dva porezna dima. U Središću je 1501. godine župnikom bio Jakob, a kapelanom Ladislav.

Sveti Ladislav nalazio se u blizini Središća i Komarnice, a odgovarao bi današnjem selu Vlaislav, oko pet kilometara od Novigrada Podravskog prema Koprivnici. Sveti Ladislav bio je trgovište zagrebačkog biskupa (opidum domini episcopi Zagrabiensis) koji je tu 1507. godine posjedovao 23 porezna dima. Uz to je tamo postojao vilikat s 40 poreznih dimova, a tamošnji župnik je posjedovao dva dima. Godine 1513. trgovište broji 36 poreznih dimova, vilikat 51, a župnik dva dima. Godine 1517. broj dimova u trgovištu smanjen je na 33, u vilikatu na 46, dok je broj župnikovih poreznih dimova ostao isti. Trgovište Sveti Ladislav je 1520. godine brojilo 34 porezna dima, jednog siromaha (paupers), te pet novih selišta. Vilikat pod vlasništvom zagrebačkog biskupa 47 poreznih dimova, župnik u Svetom Ladislavu dva, a pod Svetim Ladislavom je bio i vilikat sv. Mihaela s 19 dimova.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI