Kreativnim vježbama mogu se ojačati naši mentalni mišići

Piše dr. Ivo Belan

Svoje pamćenje upotrebljavamo svake minute tijekom dana, to jest praktički zа sve što radimo. Imajući, dakle, u vidu važnost pamćenja, teško je shvatiti zašto tako malo činimo da ovu sposobnost sačuvamo od slabljenja, s vremenom kako postajemo stariji. Možda je to tako jer mislimo da ne možemo ništa učiniti u vezi s tim. Međutim, oživljavanje oslabljenog pamćenja ipak je unutar moći većine ljudi.

Uz primjenu dobrih tehnika, prakse i dnevne mentalne stimulacije, nema razloga zašto ne biste mogli znatno poboljšati svoju memoriju.

Održavati svoje pamćenje u top formi slično je kao i održavati tijelo u dobroj kondiciji. Za ovo drugo trebate žustre šetnje, jogging i druge tjelovježbe, ali za ono prvo trebate pretvoriti memoriranje u kreativni doživljaj, koji će učiniti da se i vaša misao zdravo “oznoji”. U svakom slučaju, potrebno je provoditi određeni program treninga pamćenja.

Započnite, na primjer, s memoriranjem malih, kratkih misli. Umijeće memoriranja je umijeće pažnje (to jest, umijeće da na nešto usredotočimo pažnju). Kad se ne možemo sjetiti nekog podatka, često je to zbog toga što nismo nikad tome obratili dovoljno pažnje u samom početku.

Pokušajte se prisjetiti svih detalja natpisa koji se nalazi iznad prve benzinske pumpe, pokraj koje prolazite kad idete na posao. Nemojte se osjećati loše ako ne možete to uspješno obaviti (čak ako prolazite pokraj toga svaki dan, vrlo je vjerojatno da to nikad ni ne vidite. Ljudi obično “iskopčaju” svoje misli kada obavljaju uobičajene aktivnosti, kad se nešto obavlja na automatski način.

Jedan od načina da se suprotstavimo tom sindromu “automatskog pilota” je prakticiranje umijeća promatranja – svjesnog obraćanja pažnje detaljima koji čine neki objekt, okolnost ili događaj jedinstvenim. Recimo, može se započeti sa slikom jedne osobe u nekom časopisu. Pogledajte sliku i nakon toga zatvorite časopis. Kažite detalje sa slike (koji je oblik nosa, kakva je frizura, odjeća, boja očiju, što je u pozadini slike itd.). Kad ste napravili listu tih detalja, otvorite časopis, vratite se opet na sliku i pronađite dva detalja koja ste izostavili. Tada započnite sve ponovno. Činite to tako dok vam ne uspije nabrojiti sve do najsitnijeg detalja.

Drugi način prakticiranja promatranja je da se tijekom dana povremeno razmišlja o nekom uobičajenom predmetu, koji redovno viđate (npr. kemijska olovka, građevina pokraj koje prolazite itd.).

Pokušajte zaključati vrata lijevom rukom

Kad ste otkrili kod sebe tu novu snagu promatranja, možete je primijeniti i u svom ponašanju. Koliko ste puta izašli iz kuće, da biste nakon deset minula počeli razmišljali jeste li zaključali vrata? Da biste svladali ovo ponašanje tipa “automatskog pilota”, potrebno je ili promijeniti rutinski slijed našeg djelovanja ili pronaći nešto što ide uz tu radnju, ali je novo i neuobičajeno. Na primjer, možete zaključati vrata lijevom rukom (ako ste dešnjak), ili se možda, kad ste zatvarali vrata, u susjednom stanu čula vika nekog djeteta. Desetak minuta kasnije, dok se budete vozili u svom automobilu i dok vas bude mučilo jeste li zaključali izlazna vrata, sjetit ćete se vikanja djeteta i sjetit ćete se da ste zaključavali dok ste slušali tu viku (ili da ste upotrijebili lijevu ruku).

Pamćenje i učenje nisu daleko jedan od drugog. Kada učimo, mi prihvaćamo različite informacije i slažemo ih, kombiniramo na način koji za nas ima neko značenje. Kad se koncentriramo i uočavamo specifične detalje, ti detalji budu kodirani u našoj memoriji. Međutim, mnoge stvari koje želimo zapamtiti, kao što je lista nekih predmeta, telefonski brojevi, sastavci itd., teško je organizirati, skupiti u jednu kohezijsku cjelinu, zato što oni nemaju neki logički slijed, red ili neko, svima njima svojstveno značenje. Ono sto se češće događa jest da mi radije pokušavamo zapamtiti mnoge potpuno različite informacije koje među sobom nemaju nikakve veze, umjesto da činimo ono što bi bilo preporučljivije, a to je da pamtimo stvari koje prirodno i logični prelaze ili se prenose jedna na drugu, tj. koje su u međusobnoj vezi, dakle, bolji je način – a to je i tajna većine tehnika memoriranja – organiziranje, grupiranje malih dijelova informacija u veće grupe, dajući tim informacijama kontekst koji možemo razumjeti i na taj način čineći te informacije jedinstvenim u našim mislima.

Ako čovjek ne vježba svoju memoriju, počet će je gubiti. Prema tome, zašto dozvoliti tom procesu da uopće krene ili ako je započeo, zašto ga ne zaustaviti i čak okrenuti u suprotan smjer?

Dr. Ivo Belan
Facebook
Twitter
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI