Križevačke su šume bile ponos cijeloga kraja, a onda je u 17. stoljeću počelo naseljavanje i masovno krčenje

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Feljton: dr. Hrvoje Petrić

Posebno razdoblje povijesti Križevaca predstavlja period od kraja 16. do kraja 17. stoljeća. Općenito se kao početak stabilizacije političkih prilika smatra tzv. Dugi rat započet ranih 1590-ih godina, a završen Žitvanski mirom 1606. Nakon toga stanje se smiruje, ali sve do potpisivanja Karlovačkog mira 1699. godine obilježeno je osmanskom blizinom na svega nekoliko desetaka kilometara od grada Križevaca.

Najveći dio šireg križevačkog područja čini prigorska zaravan, koja je od trupa Kalničke gore nagnuta prema jugu. Težište ovoga rada je na proučavanju temeljnih osobina prirodnih, bioloških i ljudskih čimbenika križevačkog okoliša tijekom 17. stoljeća. Uz povoljan strateški i prometni položaj, raščlanjen prigorski reljef s vertikalom horsta Kalnika, geološki i mineraloški odnosno petrografski sastav, povoljna klima i bogatstvo voda bili su elementi razvitka ovoga kraja u ranome novom vijeku.

Križevci i okolica na Cantelijevoj karti iz 1690.

Križevci su središnje gradsko naselje Kalničkog prigorja. Pored funkcionalne povezanosti, ovaj kraj ima određene elemente fizionomske homogenosti. Pojam Kalničkog prigorja, pored morfološkog obilježja koji karakterizira dinamičan, brojnim potocima diseciran reljef, označava i određene osobine društvenog razvoja jer su prigorja na hrvatskom prostoru od srednjega vijeka, preko ranoga novog vijeka do današnjice najnaseljeniji prostori i često žarišta društvenog života. Prigorski reljef s vertikalom horsta Kalnika, geološko-petrografski sastav, povoljna klima i bogatstvo voda bili su elementi gospodarskog i demografskog razvoja Križevaca.

Križevci se nalaze na pleistocenoj gredi i to na ocjeditom jezičcu između zamočvarenih aluvijalnih dolinica potoka Koruške sa zapada i Vrtlina s istoka. Grad se razvio na povoljnoj poziciji južnog izlaza kalničkog prigorja prema dolini rijeke Glogovnice. Mikrotopografski razvitak Križevaca uvjetovan je rebrasto raščlanjenim reljefom. No, današnja razina raščlanjenosti i izgled reljefa ovisi o geološkoj građi i petrografskom sastavu.

Tektonska gibanja

Tercijarna tektonska gibanja osobito su bila izražena u prostoru horsta Kalnika, koji je u osnovi sastavljen od mezozojskih stijena – vapnenca iz jure i krede. Prema Josipu Rogliću «Kalnik je uglavnom sastavljen iz fliških paleogenih i neogenih naslaga, ispod kojih izbijaju dva pojasa trijaskih dolomita i vapnenaca i promjenjivih krednih slojeva. Rub gore prema dolini Bednje prate izljevi eruptivnih stijena.» Kalnik je, dakle, sastavljen od mezozojskih stijena otpornih na eroziju koje strše nad okolnim prostorom. Kalničku prigorsku zaravan karakterizira izrazito rebrast reljef. «Visine brežuljaka i rebara opadaju od trupa gore prema jugu. Na kontaktu trupa i zaravni iznose oko 250 m, a na krajnjem jugoistočnom dijelu zaravni ispod 150 m.»

Najveći dio južnog prigorja, gdje se razvio i grad Križevci, građen je od pliocenskih naslaga koje se sastoje uglavnom od lapora, pijesaka i pješčenjaka. Poznato je kako su krajnji izdanci prigorja prekriveni naslagama iz pleistocena (ponajviše glinama i prapornim ilovinama), a također i da je erozivna djelatnost brojnih vodotoka, zajedno s drugim oblicima erozije, u pleistocenu i osobito u holocenu uvelike izbrazdalo i raščlanilo reljef. Prema Dragutinu Feletaru „u današnjoj strukturu reljefa usjekle su se brojne aluvijalne dolinice potoka, koje žure prema dolini Glogovnice i u donjim su tokovima zamočvarene i uglavnom agrarno neatraktivne. Sve to čini reljef kalničkog prigorja vizualno blagim i pitomim. Potrebno je također naglasiti da je tektonska aktivnost u području horsta Kalnika bila vrlo živa, pogotovo u tercijaru, te se u ovom prostoru nalazi nekoliko dugih i niz kraćih rasjeda. Te lomne linije uvjetovale su i izljeve lave, pa i razlomljenost i različit položaj stijena, ali isto tako i postojanje izvora tople mineralne vode (Varaždinske Toplice, Apatovac).»

Prirodna vegetacija križevačkog kraja specifični je sastavni dio šireg panonskog areala, ali sa svojim posebnostima. Međutim, tu je prirodni pejzaž potpuno izmijenjen djelovanjem čovjeka. To se pogotovo očitovalo krčenjem šuma tijekom ponovnog naseljavanja tijekom 17. stoljeća, ali i drugih promjena u poljoprivrednoj proizvodnji koje su mijenjale prirodni pejzaž.

Na temelju geoloških, geomorfoloških, klimatskih, hidrografskih i vegetacijskih značajki tijekom stoljeća razvilo se tlo Križevaca i okolice. Tla križevačkog područja su osim na osnovi petrografske podloge formirana i erozivnim fluvijalnim djelovanjem. Veći dio križevačkog dijela južnog kalničkoga prigorja pokriven je tipovima podzoliranih tala, koji se međusobno razlikuju stupnjem podzolizacije i razvijenosti profila.

Prema Dragutinu Feletaru «to su uglavnom manje vrijedna tla, ponešto kisela i siromašna hranjivima, a na dijelovima pleistocenih glina i teška za obradu. Dakako, još su prirodno nepovoljnija minerogeno-barska tla u niskim aluvijalnim dolinicama i dolinama potoka, koja se donekle popravljaju najnovijim agromelioracijskim zahvatima. Usprkos tim prirodnim karakteristikama tala, kroz povijest je kalničko prigorje bilo razmjerno gusto naseljeno, pa je prirodni šumski pokrov najvećim dijelom iskrčen, a podzolasta tla većim dijelom kultivirana, te se i u ovom prostoru može govoriti o tipovima humaniziranih antopogenih tala.»

Križevci na karti iz druge polovice 16. st.

Promjena klime

Teško je, na osnovu trenutnog stanja spoznaja, ustanoviti kakve su se promjene događale s tlom u križevačkoj okolici od 17. stoljeća do danas, no moguće je da ih je bilo. Za to postoji vjerojatnost jer su se od 17. stoljeća prema današnjici promijenili klimatski uvjeti, došlo je do promjena u prirodnom pokrovu, promijenjene su poljoprivredne kulture, a na promjene tla mogli su utjecati i drugi faktori. Ova razmišljanja ostaju u granicama nagađanja, ali za egzaktno utvrđivanje onoga što se događaj s tlom ostavljam kao izazov za buduća multidisciplinarna istraživanja.

Kalnička prigorska zaravan je prema Milanu Vresku «disecirana brojnim tokovima čija se izvorišta nalaze u trupu gore ili na kontaktu prigorja i gore. Otjecanje vode orijentirano je prema jugu. Duboko usijecanje tokova kao i spiranje bilo je omogućeno petrografskim sastavom zaravni.» Prigorska je zaravan sastavljena od naslaga koje se lagano spiraju i erodiraju. «Dinamika reljefa najizraženija je u užoj prigorskoj zoni i opada prema jugu. U toj zoni postoji najgušća mreža potočnih tokova.

Ovaj dio prigorske zaravni najčešće je diseciran i u njemu postoje najveće visinske razlike između vrhova brežuljaka i usječenih dolina. Rebra su u tom dijelu prigorja izdužena i sužena, a brežuljci imaju oštrije vrhove i strmije padine. Pružanje rebara i niza vrhova slijedi smjer otjecanje vode.»

Križevački je prostor u 17. stoljeću bio relativno bogat šumskim površinama, ali je to stoljeće istovremeno i period velikih krčenja šuma. Izgleda da je i srednjovjekovna Križevačka županija bila vrlo šumovit prostor. Moguće je pretpostaviti da je tijekom druge polovice 16. stoljeća došlo do povećanja šumskih površina koje je bilo obrnuto proporcionalno s kretanjem ukupnog broja stanovnika.

Nakon osmanskog zauzimanja većeg dijela Križevačke županije, na njenim su se pograničnim dijelovima proširile šumske površine. To ilustrira podatak iz ljetopisa manastira Lepavine gdje piše da je oko 1587. «od Virovitice do Križevaca samaja pustinja bila i sve šouma porasla».

Šume su imale veliku ulogu u životu povlaštenih slojeva i običnih ljudi. Upotreba drveta kao građevnog materijala često je predstavljala samo polaznu točku za daljnju eksploataciju.

Korištenje šuma imalo je veliku važnost jer se iz šuma dobivalo drvo koje je bilo nezamjenjivo u ljudskoj svakodnevici. Ono se koristilo za ogrjev, građevinski materijal, za izradu oruđa za rad, namještaja, predmeta u kućanstvu, itd.

Žirenje svinja

Krčenjem šuma i šikara stvarale su se nove poljoprivredne površine. Hrastove i bukove šume su, uz ostalo, služile i za žirenje svinja. U šumama se nalazila divljač, što je omogućavalo lov. U šumi se brala i trava ispod drveća, a ta je bezazlena praksa potrajala do pojave umjetnih livada. Po njemu su se iz šume mogli uzimati i plodovi od dunja, kestena, oraha do divljih bobica i mladica za obnovu domaćih voćnjaka.

Prije početka regulacije potoka i depresija (od druge polovice 18. stoljeća), ovdje je bilo znatno više močvara i niskih livadnih terena, dok je dobar dio šumskih površina posječen najvjerojatnije već tijekom 17. stoljeća kao dio procesa ponovnog naseljavanja. O prostoru nekadašnjih šuma govore brojni toponimi s nazivima drveća koje možemo pronaći na brojnim kartama, a napose katastarskim.

U blizini grada su se uz obradive površine i pašnjake prostirale velike šumske površine. One su služile i za zaštitu stanovništva. Lokalno je stanovništvo prigodom osmanskih provala tražilo sigurnost u šumama.

Između Koprivnice i Križevaca se 1630. godine spominje velika šuma široka tri milje. U toj šumi nije bilo graničara te su osmanske postrojbe mogle nesmetano kroz nju prolaziti. Da se ta pojava zaustavi dan je prijedlog komesara Trautmansdorfa da se u tim šumama ustanove dva vojvodstva svako od 30 ljudi.

Osim šuma, od drveća se sadilo voće. Blizu šumskih površina sadila se vinova loza i to «samosadna, bez kalemljenja». Vinogradi su najčešće bili na obroncima Kalničkog gorja. Stari vinogradi sadili su se na redove (do 70 cm razmaka) i na brajde. Dotrajali trsovi nadomještali su se «korenjacima». Za uzgoj je bilo dosta okapanje, gnojenje i uklanjanje korova. Križevčani su u vinogradima vršili prešanje grožđa na prešama, a gradili su nastambe zvane kleti.

Vinogradi

Sačuvalo se nekoliko spisa vezanih uz križevačke vinograde koji su postojali u 17. stoljeću. Npr. 1639. spominju se dva vinograda u Dijankovcu, 1650. i 1651. vinograd na brežuljku Obrež na posjedu Hižanovec, 1665. vinograd Visočke gorice, 1670. vinograd Helene Vojković koji je bio u zalogu Nikole Makara, 1685. u okolici Križevaca, 1694. u Potočcu i Obrežu, itd.

Prvobitno su šire križevačko okruženje zauzimale šume hrasta kitnjaka i običnog graba. Takve šume obično najbolje uspijevaju na blagim i ocjeditim padinama. Tamo je nastao obilan sloj tla, bogat organskim sastojcima zbog truljenja biljnih dijelova. Dobro drvo i obradivo tlo bili su temeljna osnova za kolonizaciju i krčenje, a žir je osiguravao hranu divljači i dijelom stoci. Na višim terenima Bilogore i Kalnika dominira bukova šuma s primjesama hrasta i graba.

U 17. stoljeću zapisano je nekoliko podataka o šumama u okolici Križevaca. Npr. 1635. zabilježena je šuma Vuglenišće, koja možda ukazuje na ugljenarenje tj. dobivanje ugljena iz drva na križevačkom području tijekom 17. stoljeća. Godine 1641. spominje se u okolici Križevaca šuma Jakuševec, te na posjedu Sv. Petar Orehovec šume Mihalićevska husta i Semecijev lug. Šuma na mjestu Donje Lihotke kraj Križevaca spominje se 1642. godine, a u blizini je 1645. bila šuma Lemeš.

Iz godine 1650. je zapis o šumi između rijeka Glogovnice, Koruške i Petrovinca te posjeda Sibilincz (Žibrinovec?) i Fiztincz. Ova je šuma pripadala posjedima Špiranovec ili Miketinec, Sv. Martin i Pokazin ili Sedlarovec. Građani Gornjih Križevaca 1653. žalili su se protiv Vlaha iz Ivanca i Potočca jer su im zauzeli šume. Godine 1672. u okolici Križevaca izvori bilježe šumu Lemeš ili Nemeš te šumu oko distrikta Gornje Visoko. Helena Rukelj je 1687. prodala pet jutara šume Lihotka ili Igrišće na području gornjeg grada Križevaca. Šuma kraj potoka Glogovnica blizu sela Majurec ili Kapelanšćina zabilježena je 1691. godine. Križevački su pavlini 1695. kupili šumu u mjestu Jazvedena jama na križevačkom području. Križevačka kapetanija 1698. raspravljala je o sporu oko šume koja se nalazila između rijeka Glogovnice i Koruške. Oko godine 1700. u jednoj je tužbi spomenuta šuma kraj Tkalca.

Pošumljavanje

Postoji i jedan primjer pošumljavanja u križevačkoj okolici. Radi se o spominjanju kestenjaka, tj. planski zasađene šume s namjerom ubiranja kestena, ali i gospodarenja drvom. Kestenjak u Sv. Petru Orehovcu, veličini tri četvrtine jutra Baltazar Orehovački 1648. prodao je Mihaelu Zakmardiju. Šuma kestena u Sv. Petru Orehovcu spominje se 1669. godine.

Baltazar Adam Krčelić, prigodom razgraničenja između civilne Hrvatske i Vojne krajine 1765. godine, bilježi šume Desetinu i Sašinu. Prva je pripala Vojnoj krajini, a druga je podijeljena između grada Križevaca i krajišnika. Potonja je za žirenje i pašu trebala biti zajednička za krajišnike i križevačke građane.

Na karti Andreasa Leopolda Kneidingera iz 1766. godine vidljivo je da su Križevci na svom prostoru imali mnogo šumskih površina. Na karti Križevačke županije iz druge polovice 18. stoljeća zabilježene su šume Brckovščina i Wernik zapadno te Globočić istočno od Križevaca.

Vjerojatno je u križevačkim šumama bilo raznih životinja – vjeverica, lasica, kuna, lisica, jazavaca, divljih mačaka, vukova, srna, divljih svinja, zečeva, ježeva itd. Pčela se primitivnim pčelarenjem uzgajala radi meda i voska. Med se je iz košnice uzimao gušenjem cijelog roja, a iz saća se vadio cijeđenjem. Iako je šećer postupno počeo dolaziti na stolove običnih ljudi u zapadnom dijelu Europe, med će u siromašnijim krajevima biti glavno sladilo još u 18. stoljeću. Pčele s košnicama spominju se 1696. u šumi Lemeš, a pčelinji vosak 1698. godine. Šume su uz pčelarstvo bile značajne i za lov na divljač (npr. klopkom na lisice itd.).

Od domaćih se životinja u Križevcima i okolici tijekom 17. stoljeća spominju: konji, svinje, neodređena vrsta goveda i volovi. Stočarstvom su se bavili ratarski žitelji predgrađa, a sporadično i obrtnici. Krave i volovi upotrebljavali su se za obavljanje ratarskih poslova (oranje, «vlačenje», vuču kola i sl.). Dio životinja koristio se i za prijevoz ljudi kao npr. konji.

Moguće je nabrojiti tek neke poljoprivredne kulture koje su se, prema podacima iz trenutno istraženih izvora, uzgajale u Križevcima i okolici tijekom 17. stoljeća. To su bile: pšenica, zob, proso i druge. Ove će podatke trebati dopuniti budućim istraživanjima. Pierre Chaunu smatra da su se u 17. stoljeću uzgajale uglavnom žitarice, a plodored su karakterizirali dugi periodi odmora zemlje. Ovakva poljoprivreda bila je usmjerena na prehranu. Prehrana 17. stoljeća, koja je u našim očima siromašna, u usporedbi s poljoprivredom u tropskim predjelima, barem je ravnomjerna, relativno sigurna i bez velikih padova.

Nastavak u sljedećem broju…

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti

Đurđevački školarci uživali u aerobiku

Gradska knjižnica Đurđevac i tijekom ovog ljeta provodi radionice za osnovnoškolce. Ljetna druženja otvorila je radionica aerobika pod vodstvom fitness-trenerice Ivane Domišljanović. Školarci su uspješno

  • Više s weba

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI