Legenda križevačkog sporta Zvonko Stipić trenira, trči utrke i igra stolni tenis, a tek su mu 84 godine. Organizirao je prvu rukometnu utakmicu u Križevcima koja se igrala na nogometnom terenu, a na teniske je turnire doveo najbolje igrače Jugoslavije. Zvonkov sportski put počeo je još u osnovnoškolskim danima, a njegova je prva ljubav nogomet.
Ova priča objavljena je u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
– Prvu utakmicu za prvu momčad Križevaca igral sam s nepunih 13 godina u Svetom Ivanu Žabnu. Moja je pozicija bila lijevo krilo, a zabil sam mnoštvo golova – prisjeća se Zvonko koji u rukavu uvijek ima neku sportsku anegdotu. – Igrali smo protiv Jedinstva, a ja sam glavom zabil interesantan gol u posljednjoj sekundi susreta, međutim, sudac nije priznao pogodak. Isti taj sudac mi je nekoliko dana kasnije rekel da bi me pričekal sa zviždukom da je znal da ću zabiti gol – priča Stipić.
Pokretač je teniske priče u Križevcima, a organizirao je i prvu rukometnu utakmicu koja se igrala na travnjaku. Govori kako u slobodno vrijeme obožava igrati stolni tenis sa svojim prijateljem.
– Ocrtali smo igralište, ispleli mrežu i počeli igrati na asfaltu na Bukvićevom igralištu. Znao sam otići igrati u Zagreb na Mladost i tamo sam se sprijateljil s ljudima i pozval ih na prvi teniski turnir u Križevcima. Zanimljivo, na tom je turniru igrala i tadašnja prvakinja Balkana Tanja Kokeza za koju poslije više nisam nikad čuo. Kasnije sam bio zaposlen na mjestu fiskulturnog referenta kada se otvorila mogućnost organizacije rukometa. Nabavil sam i pročital pravilnik i angažiral svoje prijatelje, a utakmicu nažalost nisam igral. Pobijedila je moja ekipa, a ja sam bil oslobođen fizičkog. Stolni tenis ili pingać, kak ga ja zovem, obožavam igrati u slobodno vrijeme. Svojevremeno sam igral strašno, a danas više za razonodu – tvrdi Stipić.
I dalje redovno trči, a najdraže mu je napraviti trening u šumi Lipovčica i na Ratarni. Na pitanje ‘koja je tajna njegove dugovječnosti’ odgovara da je možda najzaslužnija genetika.
– Ako ne trčim više od tri dana ja naprosto poludim i onda moram otići odraditi trening. Mislim da bi ljudi trebali više trčati i baviti se sportom. Smatram da svatko ima barem jedan sat u danu da napravi trening – govori Zvonko. Za križevačke sportaše ima samo riječi hvale, a svoj grad ne bi mijenjao ni za što.
– Iskreno, nisam jedan od onih koji prate sve sportove u Križevcima, ali znam da imamo sjajne sportaše i stručnjake koji ih treniraju. Imal sam priliku živjeti u Zagrebu, ali uvijek sam se vraćal svojim Križevcima koje volim neizmjerno – zaključio je legendarni Zvonko Stipić i dodao kako ima još mnoštvo anegdota za ispričati.
Dakle, ovo zasigurno nije posljednji križevački sportski vremeplov… (ds)
