Krunoslav iz Reke pored Koprivnice svom bivšem poslodavcu, prijevozničkoj tvrtki Autobusni prijevoz (AP) iz Varaždina, nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu ne mora platiti 18.000 kuna troškova školarine i osposobljavanja za upravljanje autobusima (D kategorija u autoškoli).
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
Ponudili manju plaću
Krunoslav je u odgovoru na tužbu priznao je kako je s AP-om sklopio ugovor koji ga obvezuje da će nakon završenog osposobljavanja za vozača D kategorije kod njega raditi najmanje pet godina. No, nakon što je završio školovanje i o tome obavijestio Autobusni prijevoz, do sklapanja ugovora o radu nije došlo zato što mu posao uopće nisu ponudili, posebno, kako navodi, na način kako su to dogovorili u vrijeme sklapanja ugovora o osposobljavanju.
– U vrijeme sklapanja ugovora o osposobljavanju poslodavac mi je obećao plaću od 5500 kuna neto mjesečno uvećano za terenske dodatke i za putne troškove, a nakon osposobljavanja ponudio mi je plaću od 4500 kuna neto bez ikakvih dodataka – rekao je na sudu tuženi Krunoslav.
Doista, tijekom parničnog postupka nije bilo sporno je li Autobusni prijevoz Krunoslavu platio osposobljavanje za vozača autobusa. Školovanje na Tehničkom sveučilištu za obrazovanje odraslih koštalo je 5000 kuna, a školarina autoškoli AMC2 plaćena je 13.000 kuna, što je potkrijepljeno na sudu. Tužene strane nisu sporile niti činjenicu da Autobusni prijevoz Krunoslavu nakon školovanja nije ponudio ugovor o radu, već da mu je usmeno ponuđena plaća od 4500 kuna bez putnih troškova i terenskog dodatka. Za ishod parnice nije bilo sporno mora li Krunoslav svom poslodavcu vratiti novac koji je AP platio za njegovo osposobljavanje za profesionalnog vozača autobusa, jedino je bilo sporno je li mu ta tvrtka u vrijeme sklapanja ugovora obećala da će nakon završenog osposobljavanja imati plaću od 5500 kuna uvećano za pripadajuće dodatke. Kako bi razriješila tu dvojbu, sutkinja Ana-Marija Murić ispitala je četiri svjedoka – zaposlenika Autobusnog prijevoza.
Vjerovala zaposlenicima
– Navedeni svjedoci u bitnome istovjetno opisuju da je prije sklapanja ugovora o osposobljavanju održan sastanak na kojem im je bila obećana plaća od sedam do 10 tisuća kuna, koja nije obuhvaćala putne troškove i dodatke i da im je nakon završenog osposobljavanja bilo ponuđeno pisano sklapanje ugovora o radu, ali da u ugovoru nije bila navedena visina plaće. Potom im je nakon sklapanja ugovora bila isplaćena znatno niža plaća od one dogovorene na sastanku, a isplaćena im je bez putnih troškova – navedeno je u presudi sutkinje Općinskog suda koja je iskaze svjedoka ocijenila vjerodostojnima za razliku od iskaza bivšeg direktora Autobusnog prijevoza koji je tijekom postupka mijenjao iskaz.
Na početku iskaza direktor AP-a izričito je tvrdio da je plaća vozača iznosila od 5 do 10 tisuća kuna, odnosno da je vozačima bila ponuđena najmanja plaća od 5000 kuna u koju nisu bili uključeni putni troškovi, niti terenski dodaci.
Direktor mijenjao iskaz
– Sukladno zakonskim propisima nije moguće da bi radniku bila ponuđena plaća u visini 5500 kuna koja bi uključivala naknadu za vožnju i terenski dodatak i putne troškove, ali garantiram da niti jedan vozač nije bio prijavljen na plaću u tom iznosu, niti su takvi uvjeti bili ponuđeni potencijalnim kandidatima – rekao je bivši direktor AP-a, no u drugom dijelu iskaza je rekao potpuno suprotno i dodao da ipak “dozvoljava da bi radnicima bila isplaćena plaća od 5000 kuna u koju je bio uključen i terenski dodatak i putni trošak”.
Osim tog dijela, sutkinja je nevjerodostojnim ocijenila dio njegova svjedočenja u kojem tvrdi kako je AP svim radnicima isplatio putne troškove, zato što su dvojica svjedoka iskazala suprotno. Kako je utvrdila sutkinja na temelju svjedočenja i tuženika, AP nakon osposobljavanja radnika uopće im nije na njihovo traženje ponudio pisani ugovor o radu, tako da do sklapanja ugovora nije niti došlo. Kako je do toga došlo krivnjom poslodavca, odlučeno je u presudi, niti radnici ne moraju vratiti novac koji je poslodavac uplatio za njihovo osposobljavanje. Presuda je nepravomoćna i Autobusni prijevoz Varaždin može se žaliti na takvu odluku Općinskog suda prema kojoj moraju Krunoslavu podmiriti i 6250 kuna troškova parničnog postupka.
