Krznarići: Počeli su na placu, a sad njihove čajeve piju čak i u Japanu

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Domagoj je imao 16, a njegov brat Krešimir Krznarić 18 godina kad su prvi put, u kolovozu 2000. godine, postavili svoje čajeve na pult na koprivničkom placu. Sjećaju se i prvog utrška – 270 kuna. Njihov otac bio je prvi kupac parcele u gradskoj poduzetničkoj zoni u Dravskoj ulici, za što je založio obiteljsku kuću. Postrojenje njihova obrta za proizvodnju, preradu i istraživanje ljekovitog bilja pod nazivom Pampa-tea danas pakira oko četiri tone čajeva godišnje. Osim Hrvata, u njima uživaju čajoljupci diljem Europe, ali i na Dalekom istoku. Podravski čaj, jedan od najprodavanijih proizvoda Pampa tea, pije se čak i u Tokiju. No, poslovni uspjeh nije razmazio braću, i dalje svake subote prodaju na koprivničkom placu.

PL: Kako ste ušli u svijet čajeva i od toga napravili lijep biznis?

– Priča počinje 1996. godine, kad smo posjetili rodbinu u Argentini i tamo su nas odveli među Indijance i pokazali nam kako se radi njihov čuveni čaj yerba mate. To nas je oduševilo i kad smo se vratili kući, počeli smo razmišljati o tome da se upustimo u proizvodnju čajeva. Nekakvi korijeni sežu u djetinjstvo, kad smo gledali kako baka i djed beru ljekovito bilje, što za dopunjavanje kućnog budžeta, što za vlastitu upotrebu. Konačnu odluku donijeli smo 1998. godine i tada smo počeli s pripremama – proučavali smo propise i pokrenuli osnivanje zanatske radnje.


Braća: Priča počinje 1996. godine, kad smo posjetili rodbinu u Argentini

PL: Je li krenulo od prve?

– Ispočetka je bilo teško. Nitko od nas nije nikad radio na polju trgovine i marketinga, i tu smo morali jako puno naučiti. Učimo i danas. Borili smo se i s propisima, jer je područje prehrambene proizvodnje doista preregulirano. Počeli smo na tržnici, pa smo krenuli obilaziti sajmove, stvarali smo kontakte, probijali se, pomalo išli naprijed… Trebalo nam je dobrih sedam-osam godina da uhodamo posao.

PL: Kada ste krenuli s proizvodnjom u Dravskoj?

– Počeli smo u garaži jer nismo imali novca da na parceli u Dravskoj, koju je tata kupio kreditom s hipotekom na kuću, brzo izgradimo pogon. Gradili smo ga pomalo, puno toga sami, a uspjeli smo potrošiti svu ušteđevinu roditelja. Moramo priznati da se radilo o jako velikom riziku, ali, evo, kuća je još naša. Pogon u Dravskoj proradio je 2003. godine.

PL: Zašto Pampa tea?

– Pampas je regija u sjevernoj Argentini, a ta riječ znači polje. I tako smo odabrali taj naziv, u prijevodu bi to značilo ‘poljski čaj’ ili ‘čaj s polja’.

PL: Koliko vrsta čajeva danas proizvodite?

– Koristimo oko 60 vrsta ljekovitog bilja, koje kombiniramo u 16 vrsta čajeva, a nedavno smo to proširili i na zeleni te crni čaj, kao i čaj mate. Važne su nam dvije stvari, da nam je sirovinska osnova u Podravini i Prigorju, izuzev vrsta koje ne rastu kod nas, i da koristimo isključivo vrhunsku kvalitetu bilja, samo prvu klasu. Nikad nismo niti nećemo kupovati bilje na veliko i onda ga prepakiravati. Svu sirovinu kupujemo od malih proizvođača s ovog područja. Znaju da dobro plaćamo, ali i da smo jako strogi kad je sirovina u pitanju.

PL: Ima li dovoljno bilja na našem području?

– Sirovinska baza je limitirana. Stvar je u tome da je potrebno veliko znanje da bi se moglo ići u proizvodnju. Potrebno je ne samo dobro poznavati botaniku i tehnologiju intenzivnog uzgoja bilja, nego i tehnologiju sušenja i skladištenja. Mnogo ljudi misli da će samo zasaditi ljekovito bilje i na njega zaboraviti sve do berbe, ali nije tako, potrebno je uložiti jako puno ručnog rada. To znamo i sami jer također uzgajamo ljekovito bilje za potrebe naše proizvodnje. To nisu velike površine, ali je zahtjevno.


I dalje stalno kupujemo literaturu o ljekovitom bilju i usavršavamo se

PL: Mršavko, Bronhitko, Smirko, Bubrenko, Kolesterko, Katarko… Nazivi vaših čajeva upućuju na njihova ljekovita svojstva. Pitate li kada kupce pomažu li im doista?

– To nam je, zapravo, glavna stvar. Svakome preporučujemo čaj za njegove tegobe i obavezno tražimo povratnu informaciju. Nedavno nam se javila gospođa iz Čakovca, čiji je suprug, inače liječnik, imao velikih problema s prostatom, mislili su na najgoru dijagnozu. Gospođa nam je rekla da nakon dva pakiranja nije više imao problema…

PL: Znači, tijekom godina postali ste i eksperti za ljekovito bilje?

– Recimo tako. I dalje stalno kupujemo literaturu o ljekovitom bilju i usavršavamo se. Osim toga, komuniciramo s ljekarnicima, doktorima, znanstvenicima… Rekli bismo da se zadnjih godina javlja trend da sve više ljekarnika želi naše čajeve. Čini se da nove generacije – milenijci ili generacija y – vole biljne preparate i problem će najprije tretirati njima, prije nego tabletama.

PL: Jeste li pokušali proboj na međunarodno tržište?

– Da, izvozimo čajeve u cijelu Europu. Engleska nam je, recimo, jako tržište. Imamo narudžbe iz Japana, Singapura, Malezije, Australije. Iznenadili smo se kad smo doznali da je hrvatsko ljekovito bilje jako cijenjeno u Japanu. Čak su i za nas znali prije nego što smo dobili prvu narudžbu. Tamo najbolje idu kamilica i Podravski čaj. Kad odemo u Zagreb, azijski turisti doslovce navale na naše čajeve.

PL: Jeste li bili u Japanu?

– Ne, ali imamo u planu. Stvarno bismo rado u Tokiju popili Podravski čaj.

PL: Kakvi su vam planovi za daljnji razvoj?

– Lani smo prvi u Hrvatskoj i među rijetkima u Europi uveli čajeve u filtar vrećicama u obliku piramide, paralelno s redizajnom ambalaže, koju nam je oslikao Ivan Andrašić. Spojili smo tradiciju, njegovu naivu, i novu tehnologiju. Tu tehnologiju osmislio je jedan Japanac, a danas u svijetu postoji tek 30-tak strojeva za piramidalne filter vrećice. Jedan je naš. Prije dva tjedna bili smo na velikom prehrambenom sajmu u Berlinu, jedini iz naše županije, i bili smo tamo jedini iz Europe s ‘piramidama’. Možemo se pohvaliti da je odaziv posjetitelja bio sjajan.

PL: U čemu je ‘štos’ s piramidama?

– U njima je pravi čaj. U filter vrećicama koje se masovno proizvode zapravo se nalazi prah, koji ljekovita svojstva ima samo u tragovima. U njih stavljaju ono što bismo mi odbacili kao škart. Ono čime se mi bavimo ima i naziv. To su artisan čajevi. Možemo to usporediti s craft pivama u pivarstvu za razliku od masovne proizvodnje piva u velikim pivovarama.

PL: Pijete li sami mnogo čaja?

– Da. Domagoj je prije godinu dana potpuno prestao piti kavu. Dan bez čaja nije nam dan, ne osjećamo se dobro.

PL: Planovi?

– Evo, planiramo zasaditi zeleni čaj, prvi u Hrvatskoj. Idući tjedan stižu nam sadnice iz Nizozemske, iz jedne od rijetkih europskih tvrtki koja se time bavi. Vidjet ćemo hoćemo li kod nas uspijevati.

FOTO Nikola Wolf

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI