Legenda: Nikad neću zaboraviti 10.000 ljudi u centru Koprivnice – došli su zbog nas

Podravski list profile

Oliver Drvosek-Kihas jedan je od najvećih miljenika koprivničke nogometne publike. Postigao je pogodak za 2:0 u 84. minuti protiv Cibalije, kojim je Slaven Belupo izborio ulazak u Prvu hrvatsku nogometnu ligu u drugoj utakmici drugog kruga dodatnih kvalifikacija. Oli se te slavne 1997. godine zlatnim slovima upisao u Slavenovu povijest i pronašao put do srca navijača.

– Kasnije sam u Prvoj ligi zabijao i Dinamu i Hajduku. To je san svakog nogometaša, ali gol za 2:0 u Kranjčevićevoj i ulazak u Prvu ligu ipak mi je najdraži – rekao nam je Oliver Drvosek-Kihas.

Zaposlen je u Podravci od 2002. godine, a u Školi nogometa Slavena Belupa ove godine povjeren mu je rad s limačima. Školuje se i za Uefa A licencu na Nogometnoj akademiji, želi se i dalje baviti trenerskim poslom.

Oliver Drvosek Kihas

Priznaje da se često prisjeća lijepih trenutaka koji su mu obilježili karijeru.

– Uvijek se lijepo toga sjetiti, znamo o tome razgovarati mi koji smo nekad skupa igrali. Bilo je na toj utakmici i više tisuća Koprivničanaca, svi oni pamte te povijesne trenutke. Nikad neću zaboraviti onaj doček u centru grada, kad je spontano došlo 10.000 ljudi. A kad k tome to doživiš u svom gradu, onda je to nešto posebno.

Na tu utakmicu s Cibalijom igrači i treneri išli su u Zagreb osobnim automobilima, trener Ivan Bedi naredio je tako jer se autobus nije pojavio na vrijeme.

– Čudna situacija, ali tog dana ništa nam nije smetalo, ništa nas nije moglo zaustaviti.

Velike su razlike između tadašnjeg vremena i aktualnog nogometnog trenutka?

– Sigurno da jesu, od uvjeta za treninge pa do globalnih transfera, sve je otišlo puno dalje, infrastruktura je danas neusporedivo bolja, vrti se veća lova. I naš Slaven je značajno napredovao, postao stabilni prvoligaš, uspješno nas predstavljao u europskim natjecanjima. U naše vrijeme više smo kao ekipa bili povezani s publikom, grad je ipak malo drugačije disao jer se dugo očekivao ulazak u Prvu ligu.

Oli je relativno brzo napustio Slaven.

Ovako je to bilo 1997.

– Oduvijek sam želio biti nogometaš, želio sam sa Slavenom ući u Prvu ligu, sve mi se to ostvarilo. Jedino žalim što sa Slavenom nisam igrao i europske utakmice. Imao sam tada 28 godina, u klubu su mi rekli da više ne računaju na mene i karijera je tu polako krenula prema kraju.

Ne igra ni za veterane, mora čuvati koljeno. A slušaju li ga klinci?

– Slušaju, moraju slušati ako žele napredovati. Svi oni vole nogomet i vesele se igri, a uče i nove stvari. Ipak, primjećuje se da je danas neko drugo vrijeme. Mi smo nekad kao klinci stalno bili vani, nogomet je bio na meniju takoreći 24 sata na dan, danas su to preuzeli mobiteli i računala, djeca baš i nisu na igralištima. Na ulici se najbolje nauče neke stvari, to je nekad bilo kaljenje, a treninzi samo nadogradnja. Danas je ipak malo teže izvući djecu van, i to se osjeti i na kvaliteti – zaključio je Oliver Drvosek-Kihas.

Oliver sa suigračima

FOTO Podravski list / NK Slaven Belupo

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati.
Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. Pravila privatnosti