Legende ne umiru: Suki je volio ljude, a ljudi su njega obožavali!

Slobodan Sudec Suki (48), negdašnji prvoligaški nogometaš, kasnije i nogometni trener, poginuo je u strašnoj prometnoj nesreći koja se dogodila u subotu poslijepodne u Poljancu kod Ludbrega.

Kako su priopćili iz policije, Sudec je upravljao svojim peugeotom u smjeru Ludbrega. Dolaskom u desni zavoj, vozilom se nije kretao sredinom obilježene trake, već je prešao na lijevu stranu i na travnatu površinu gdje je prednjim dijelom udario u betonski stup. Svjedoci nesreće rekli su nam kako se nakon Sukijeva izlijetanja iz njegovog automobila počelo dimiti. Usporedno s hitnom pomoći, zbog toga su na mjesto nesreće izašli i vatrogasci DVD-a Ludbreg. Oni su i pomogli kako bi se njegovo tijelo izvuklo iz automobila i omogućilo djelatnicima hitne pomoći da mu pomognu, no unatoč reanimaciji pomoći nije bilo. Sudec je preminuo na mjestu događaja.

Slobodan Sudec igrao je u varaždinskom Varteksu i Slavenu u Prvoj HNL gdje je proveo tri godine, a kao igrač Varteksa 1994. godine zabilježio je dva nastupa za mladu reprezentaciju. Nakon odlaska iz Slavena igrao je u Podravcu iz Virja odakle se vratio u svoj ludbreški kraj. U Slavenu je stvorio neraskidiva prijateljstva posebno sa Zdravkom Međimorcem Dajom koji je shrvan tragedijom.

– Cijelu noć nisam spavao. Čuli smo se u 15.38, sat vremena prije nego što je poginuo. Inače smo se čuli često, ako ne svaki dan, onda svaki drugi. Bila je zezancija preko telefona i rekao mi je da planira na utakmicu u Selnik. O njemu mogu reći sve najbolje. Pravi prijatelj, jako dobar čovjek, odličan nogometaš i izvrstan trener. Rijetko je koja osoba koju poznajem tako dobro razumjela nogomet kao Suki. Njegov nogometni put usmjerila je teška ozljeda devedesetih kada je stradao u prometnoj nesreći, a bio je standardni u mladoj reprezentaciji s Mikijem Rapajićem i tim nogometašima. Izlazio je iz autobusa, pogodio ga je auto i slomio mu je nogu. Nakon toga njegovo je mjesto u reprezentaciji zauzeo Krznar, on je otišao u vojsku, tada smo se upoznali i iz Varteksa je prešao u Slaven. Privatno je imao problema, no sve ih je prešao. Taman dok mu se život vratio u normalu, dogodila se ovakva tragedija – shrvan je bio Sukijev prijatelj Zdravko Međimorec Daja.

Slobodan Sudec

Suki je kao trener radio u Podravini, Plitvici iz Selnika i u Dravi-Ajaxu, klubu iz Luke i Komarnice Ludbreške gdje uživa status legende. Još za igračkih dana bio je beskompromisan i nedvosmislen, rekao je uvijek ono što misli, i uvijek je bio bez dlake na jeziku. Zbog toga možda i nije baš dobro prolazio kod ‘glavonja’, no zbog toga su ga obični ljudi najviše cijenili. Suki je volio ljude i ljudi su voljeli njega. Kao trener bio je omiljen. Tomu u prilog samo govori činjenica da su igrači Podravine plakali nakon što je objavio da mora napustiti klub, što je i sam počesto s ponosom pričao.

– Sukijeva pogibija sve nas je jako pogodila, a ovo je velik gubitak ne samo za nogomet, nego i za cijelo društvo. Stvarno je bio omiljen, velika ljudina. Kao trener kod nas je dosegnuo najveći uspjeh kluba, osvojio četvrtu, pa treću ligu i sigurno bi se u dogledno vrijeme i ponovno vratio kod nas u klub kao trener i sigurno bismo opet surađivali u nekom obliku, ali ispalo je kako je ispalo. Otišao je premlad i izražavamo duboko žaljenje i sućut njegovoj obitelji – rekao je Vitomir Namjesnik iz nogometnog kluba Podravina.

Jednako je omiljen bio i u Selniku, a gdje god je došao, ljude je počastio svojim velikim srcem i odličnim smislom za humor. Svojim je upečatljivim, netipičnim, karakterističnim, istovremeno i vrlo iskrenim komentarima nakon utakmice poput “doktor mi je postavil dijagnozu, rekel mi je da sam alergičan na idiote” jednostavno oduševljavao ljude.

Jednako pogođen Sukijevom pogibijom bio je i Ivica Solomun, poznati Varteksov golman koji je velik dio svog nogometnog puta, posebno njegovih početaka, proveo s njim.

– Sa Slobodanom se poznajem otkako sam došao u Varteks, on je tada još bio školarac, ali se odmah priključio prvoj ekipi i uklopio u društvo, nas nekoliko se puno družilo, a onda je otišao u Slaven. Kasnije sam i ja prešao u Slaven pa smo i tamo zajedno igrali i družili se. Kasnije smo ostali u kontaktu i uvijek se viđali na veteranskim akcijama. Bio je dobar, uvijek za zabavu i nema ništa gore nego kad se dogodi tragedija, a posebno kad je u pitanju mlad čovjek kao on, a posebno je teško kad ode netko s kim ste proveli dio sportske karijere jer su to posebne i čvrste veze – rekao je Ivica Solomun.

Zaista, gdje god se Suki pojavio, bilo je to s osmijehom, gdje god je došao, bio je dobro prihvaćen, a gdje god je igrao ili radio, ostavio je neizbrisiv trag. U privatnom životu imao je turbulencija o kojima smo nekad i izvještavali, no on ih je sve uspješno prebrodio zahvaljujući podršci obitelji i dobrih prijatelja. Vijest o pogibiji Slobodana Sudeca odjeknula je cijelim krajem vrlo brzo i šokirala mnoge koji su ga poznavali.

Od njega se redom opraštaju klubovi u kojima je igrao, te brojni prijatelji i štovatelji. Posebno je upečatljiv komentar jednog njegovog prijatelja koji najbolje opisuje status koji je imao za života i koji će imati i nakon smrti: “Legende ne umiru”. Slobodan Sudec sahranjen je u nedjelju, u Svetom Đurđu. Iza sebe je ostavio suprugu Klaudiju, sina Miljenka koji je nogometaš poput oca, majku Mariju i sestru Slađanu.

FOTO Arhiva/Podravski list

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI