Liječnica Marija Krajina: “Naši obiteljski liječnici rade cijeli dan, a mlade ovaj posao ne zanima”

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Dr. Marija Krajina odrađuje drugu godinu drugog mandata čelne osobe Doma zdravlja Koprivničko-križevačke županije. Ova ‘veteranka’ obiteljske medicine karijeru je počela prije 41 godinu, a otkrila nam je kako nakon ovog mandata najvjerojatnije odlazi u zasluženu mirovinu. Rodom je iz malog mjesta u BiH, iz obitelji s čak četvero liječnika. Osim nje, taj su poziv odabrali i njen stariji brat te njegovo dvoje djece. S njom smo popričali o problemima s kojima se susreće Dom zdravlja u ovim izazovnim vremenima: pandemiji koronavirusa, projektima Doma zdravlja, ali i o onom najvažnijem: nedostatku liječnika obiteljske medicine, s kojim se susreće cijela Hrvatska, ne samo naša županija.

PL: Dugo ste godina liječnica, nešto manje na čelu županijskog Doma zdravlja. Je li ova godina najteža otkako vodite ovu ustanovu?

Moj radni vijek započinje 1979. godine u Domu zdravlja Novska. Željela sam opću/obiteljsku medicinu pa sam provela službujući u ruralnim ordinacijama 15-ak godina (Lipovljani, Novigrad Podravski, Hlebine), nešto manje u Koprivnici u obiteljskoj medicini u sastavu Medicinskog centra. Bila sam ravnateljica Doma zdravlja Koprivnica (jedan mandat) te županijskog Doma zdravlja (dva mandata). Da, ova je godina zaista najteža otkako vodim ovu ustanovu i to zbog nedostataka liječnika, te novonastale situacije s COVID-om.

PL: Koliko liječnika obiteljske medicine u ovom trenutku nedostaje u županiji i na kojim mjestima? Koliko je timova bez nositelja?

Nekada davno, kad sam počela raditi u Medicinskom centru, imali smo dovoljno liječnika i nije bilo takve vrste problema. Sada, imamo šest timova bez nositelja (što znači da ambulanta u određenom mjestu postoji, ali ne postoji stalno zaposlen liječnik, već se to mjesto se popunjava zamjenama, op.a), u listopadu će ih biti osam: ordinacija opće/obiteljske medicine u Koprivnici, Goli, Kalniku, gradu Đurđevcu, Ferdinandovcu i Kloštru Podravskom. Dvije liječnice najesen odlaze u mirovinu, i to zakupci iz privatnih ordinacija u Đelekovcu i Koprivnici, dr. Mraz i dr. Vrabec Erceg, te ambulante prelaze u Dom zdravlja i bit će raspisan natječaj za nove liječnike. U ostalih šest ambulanti bez nositelja rade naši liječnici prekovremeno.

PL: Koliko su sadašnji liječnici opterećeni takvom situacijom, odnosno koliko imaju pacijenata preko broja, te kako se to odražava na njihov rad? Uspiju li sve?

Ordinacije u Domu zdravlja nemaju u skrbi pacijenata preko standardnog broja koje plaća HZZO. Opterećeni su dodatnim radom u timovima bez nositelja (prekovremenim radom), radom u COVID ambulanti, te radom u Posebnom dežurstvu po punktu (vikendom i blagdanom). Dakle, naši liječnici zbog situacije nedostatka kadra rade cijeli dan. Iako im je plaćeno, naravno da im je to naporno, odrade smjenu u svojoj ordinaciji i onda dodatnih pet sati u ambulanti bez nositelja.

PL: Primjećujem da se natječaji za radna mjesta liječnika često objavljuju, nekad više, nekad manje uspješno. Postoji li kakvo rješenje, možda u zapošljavanju liječnika iz drugih zemalja, koji bi ovdje živjeli i radili? Koliko je to u ovom trenutku ostvarivo?

Natječaji za sva nepopunjena radna mjesta redovno se raspisuju i ostaju otvoreni do popunjenja (većinom i godinu dana bez ijedne zamolbe). Zaista mi je žao što je sve manji interes mladih liječnika za opću/obiteljsku medicinu i sve učestaliji odlazak u inozemstvo. Postoje poticaji za stanogradnju, svaka seoska ordinacija ima i namjenski stan za liječnika. Na raspisane natječaje nije bilo zainteresiranih stranih državljana. Za sada imamo liječnika iz Sudana te liječnicu iz Bjelorusije koja radi u Đurđevcu gdje je zasnovala i obitelj. Problem nedostatka liječnika rješavamo i zapošljavanjem umirovljenih liječnika na određeno radno vrijeme, no naravno da bismo više voljeli da nemamo takvih problema.

“Problem nedostatka liječnika rješavamo i zapošljavanjem umirovljenih liječnika na određeno radno vrijeme”, kaže dr. Krajina

PL: Zašto se, po Vašem mišljenju, mladi liječnici nerado odlučuju na specijalizaciju iz obiteljske medicine? Je li to nešto zbilja ‘strašno’ ili je to stvar, nazovimo to tako, taštine. Smatraju li mladi liječnici obiteljsku medicinu kao nešto manje vrijedno u medicini, nepoželjno… Kako to objasniti?

Mislim da je mladim liječnicima lakše raditi u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti gdje nisu sami, gdje o zdravstvenoj problematici sami ne odlučuju, a pogotovo nove generacije koje više nemaju pripravnički staž od godinu dana. S druge strane, dio liječnika specijalizaciju iz obiteljske medicine ne smatra atraktivnom. Mnogima je obiteljska medicina samo usputni rad prije odlaska na neku drugu (ili željenu) specijalizaciju.

PL: Zbog pandemije uvedene su Covid ambulante. Tko dolazi u njih i po čemu se razlikuju od bolničke? Kako funkcioniraju?

Od ožujka mjeseca ove godine radi COVID ambulanta u Domu zdravlja Koprivničko-križevačke županije. Zadnja tri mjeseca se obrisci na COVID-19 uzimaju šest dana u tjednu, po rasporedu s liječnicima iz Opće bolnice, Zavoda za javno zdravstvo, liječnicima iz privatnih ordinacija i liječnicima iz Doma zdravlja. Ponedjeljkom i subotom imamo najveći priljev pacijenata (do 100 dnevno) pa se planira ispomoć liječnika iz Zavoda za hitnu medicinu. COVID ambulanta je u prostoru Doma zdravlja, koji i osigurava materijal za obriske te patronažne sestre za asistenciju i administrativni dio posla. Ovim putem svima skupa zahvaljujem na predanom i odgovornom radu te se isto tako, kad je riječ o Covid-u, moram pohvaliti da smo jedna od rijetkih ustanova do sada, koji smo uz maksimalnu zaštitu i preventivne mjere, ostali „čisti“ bez virusa u svojim redovima. Zahvaljujem i Županijskom kriznom stožeru na svemu što čine za našu županiju.

PL: Od ove godine uvedena su dežurstva nedjeljom u ambulanti dentalne medicine, pa je ta praksa ukinuta. Kolika je bila potreba za takvim nečim i kakva je popunjenost tih ambulanti?

S obzirom na broj stanovnika u našoj županiji, po standardu nemamo pravo na dežurstvo doktora dentalne medicine nedjeljom i blagdanom. Bez obzira na to, naša Županija imala je namjeru uvesti i iz svojih sredstava financirati to dežurstvo kao nadstandard. Prije nego što su se potpisali ugovori, počela je pandemija virusa SARS-COV-2 pa je Dom zdravlja morao u tom prostoru opremiti COVID ambulantu.Što se tiče potrebe za takvom vrstom dežurstva i dogovorenim radnim vremenom (8-12 sati nedjeljom i blagdanom), mišljenje je većine kolega dentalne medicine, a i moje osobno, da hitni slučajevi dolaze noću (u manjem broju) i da su godinama zbrinjavani u Zavodu za hitnu medicinu, gdje mogu dobiti analgetik i antibiotik (po potrebi).

PL: Prošle godine u sklopu projekta Pozdrav opremili ste mnoge ambulante, a neke i preuredili. Kakve su još potrebe ambulanti, ima li još projekata koje pripremate i namjeravate prijavljivati?

Povrat ordinacija u sastav Doma zdravlja traži kontinuirano ulaganje u ordinacije, kako u ruralnim područjima, tako i u gradskim sredinama. Dom zdravlja si je kao svoju zadaću zacrtao ulaganje u prostor, opremu i ljude kako bismo pružili što kvalitetniju zdravstvenu zaštitu žiteljima Koprivničko-križevačke županije. Trenutno se planira obnova sustava za grijanje u Đurđevcu kako bi se poboljšala energetska učinkovitost te smanjili troškovi grijanja, a realizacija bi bila u 2021. godini. Također se planira nabava opreme za buduću ordinaciju medicine rada u Križevcima, dok je ista oprema nabavljena za ordinaciju u Koprivnici, te se uskoro čeka i njezino puštanje u rad. Kao neki dugoročni projekt planira se i kompletno digitaliziranje svih poslovnih procesa unutar Doma zdravlja, a taj će projekt ovisiti o dostupnim budućim sredstvima iz EU fonda. Aktivnosti u projektu bi bile snimiti postojeće stanje svih procesa poslovanja, te detekcija procesa poslovanja koji se mogu digitalizirati/informatizirati nabavkom nove opreme.

Kreirala bi se internetska mreža Doma zdravlja Koprivničko-križevačke županije radi lakše razmjene podataka, digitalizirale i modernizirale telefonske centrale u Koprivnici, Križevcima i Đurđevcu. Povezali bi se medicinsko-biokemijski laboratoriji u  Ispostavama Križevci i Đurđevac radi bolje izmjene podataka, te RTG dijagnostika s ordinacijama fizikalne medicine.

Omogućilo bi se naručivanje lijekova za kroničnu terapiju. Zbog novonastale situacije kreirala bi se i nova web-stranica za potrebe informacija lokalnom stanovništvu o COVID-u 19.

PL: Problem ginekologa i pedijatara također je vrlo izražen. Kako rješavate nedostatke toga kadra?

Problem manjka specijalista pedijatrije i ginekologije nije samo naš, već i u cijeloj Hrvatskoj. Natječaj po Planu specijalizacija za te grane raspisujemo već četvrtu godinu uz slab odaziv. Iduće se godine nadamo povratku sa specijalizacije dviju liječnica (spec. pedijatrije i spec. ginekologije). Za sada nam ispomažu pedijatri iz Bjelovara i Čakovca te ginekolozi iz naše Opće bolnice.

PL: Poruka mladim liječnicima koji napuštaju Hrvatsku i odlaze na rad u inozemstvo?

Ako nekada, 80-ih godina nismo išli „trbuhom za kruhom“, danas je to zaista nepotrebno. Radilo se za plaću od 150 DEM, 24-satna mjesečna pripravnost bila je 50 DEM. Telefon nam je bio dostupan do 14 sati, i to preko pošte. Sanitetskog prijevoza nije bilo, kao ni opreme za rad, a zadatak nam je bila briga o populaciji od 0 do 100 godina, uključujući i cijepljenje djece. Dežurstva na Hitnoj bila su 17 sati, a plaćala su nam se samo četiri sata, i to bez slobodnog dana. Dežurstva za praznike 12 sati odrađivali smo besplatno, kao i odlazak u „Prihvatilište“ – kasnije Dom za starije i nemoćne. Danas imamo dobro uređen zdravstveni sustav. Naravno, trebao bi i mogao biti bolji, no moramo zajedno nastojati u tom cilju.  Zato ostanite i zajedno s nama budite dionici u pružanju što kvalitetnije zdravstvene zaštite na obostrano zadovoljstvo.

PL: Dugo ste godina liječnica. Postoji li neka situacija ili događaj, možda anegdota iz Vašeg liječničkog staža koju nikad nećete zaboraviti?

Sjećam se jednog kućnog posjeta u mjestu Plavšinac. Mrak, dvorište neosvijetljeno, nisko postolje za ogradu. Medicinska sestra i ja iza leđa čujemo glasanje purana. Spotaknula sam se i pala u blato, a sestra je također „zalegla“ i upitala: „Gdje se puca?“

Kućni posjet smo obavile, ali nam je bilo jako neugodno što smo ušle u kuću blatnjave od glave do pete.

FOTO Nikola Wolf

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI