Grad Ludbreg je, kao i gotovo svi gradovi, sela i naselja u Hrvatskoj, izgubio poveći broj stanovnika od zadnjeg popisa 2011. godine. Ipak, dvije svijetle točke možda pokazuju da je moguć i preokret trenda. S obzirom na prošli popis, prigradska naselja Vinogradi Ludbreški i Segovina povećali su broj stanovnika.
Ova je tema objavljena u tiskanom izdanju Podravskog lista…
Oni koji poznaju geografski položaj ovih dvaju naselja zasigurno će se začuditi tom podatku. Ne toliko za Vinograde Ludbreške koliko za Segovinu. Potonje je naselje najmanje i najmalobrojnije u sastavu grada Ludbrega. Svojedobno su se vodile prepirke hoće li Segovina potpasti pod općinu Rasinja ili grad Ludbreg, s tim da je i jednima i drugima bio cilj da se riješe „slijepog crijeva“. Geografski gledano, Segovina i jest slijepo crijevo jer se nalazi između Ludbrega i Rasinje na povišenom dijelu i „odvojena od civilizacije“. U naselju nema trgovine, nema signala za mobitel niti bilo kakvog drugog objekta javne namjene osim društvenog doma.
Nadalje, selo je premalo da bi imali nogometni klub, KUD ili nešto slično. Scenarij koji nagoviješta demografsku katastrofu. Srećom, ništa od toga nije se dogodilo, već je rezultat sasvim suprotan. U Segovini je 2011. živjelo 37 stanovnika, a sad ih živi 41. Povećanje nije veliko, ali niti zanemarivo s obzirom na položaj Segovine i mali broj stanovnika te demografsku katastrofu koju je doživjela Hrvatska.
No, stvari se oko samog položaja Segovine mogu gledati i drukčije negoli smo to predstavili u uvodu teksta.
U Segovini je trenutačno u izgradnji manji turistički kompleks, te privatni investitor ulaže poveći novac u obnovu starih klijeti i izgradnju bazena. Vlasnik kaže da ovaj kraj ima velik turistički potencijal. Osim toga, Segovina je tek šest kilometara udaljena od Ludbrega, gradskog središta, a nalazi se izvan bilo kakve gradske vreve okružena predivnom prirodom. Mjesto za miran i spokojan život, gdje se teško probijaju informacije o turobnoj sadašnjosti.
Obitelj Janković možda je najbolji dokaz zašto se ljudi nisu iselili iz Segovine, već upravo suprotno. U velikoj obiteljskoj kući žive tri generacije i kako je vidljivo, nitko od njih nije požalio što su ostali u Segovini.
– Ima mladih obitelji u Segovini, koje su ostale, a u posljednjih deset godina i dvije su se doselile. Evo, i moj sin sa suprugom i djecom ostao je u Segovini. To su vam primjeri zašto Segovina nije izumrla – kaže Veljko Janković, a sin Miroslav potvrđuje očevu priču.
– Supruga i ja do posla imamo sedam kilometara, što je zanemarivo. Lijepo nam je živjeti ovdje i ne pomišljamo na odlazak – kazao je Miroslav i naveo da je i on prepoznao turistički potencijal Segovine.
– Supruga i ja obnovili smo staru obiteljsku klijet. Prilagodili smo je za druženje ili obiteljski boravak, ugrađujemo saunu i jacuzzi i planiramo je otvoriti u proljeće. Mislim da sve više ljudi želi boraviti u prirodi, gdje imaju svoj privatnost i potpuni mir, a opet nisu tako daleko od urbanog središta – naveo je Miroslav Janković.
Drugo naselje koje je također profitiralo u posljednjih deset godina su Vinogradi Ludbreški, koji povećanje broja stanovnika bilježe već dvadesetak godina. Ovdje je priča nešto jasnija. Vinogradi Ludbreški, popularne Gorice, nalaze se tik do samog Ludbrega. Komunalno su u potpunosti opremljeno naselje. Također, dugogodišnji je trend da mladi obnove i prošire obiteljske klijeti i tamo sebi naprave dom. Pametna je to investicija jer se na taj način obiteljska kuća može napraviti za dvostruko manje novca nego da se ide u izgradnju novog objekta ili kupnju kuće, koju također u većini slučajeva treba obnoviti. Upravo zbog toga Vinogradi Ludbreški konstantno povećavaju broj stanovnika te je dio onih koji su se odselili iz Ludbrega ili okolnih općina završio u Vinogradima Ludbreškim.
FOTO Nikola Wolf
