Navek je Mađarska ili Mađerska bila v očima naših ljudi nekakova obećana zemlja. Nama je v Mađerski se bilo bolše, jeftineše i slajše. V mađarski so navek bili gemišti po dve kune. Ciganjsko pečenje pri Atili nekaj najbolše kaj moreš jesti na svetu, a da ne pripovedam za anjcuge, koje smo si kupovali za ferme, svate ili sprevode, oni so bili duplo jeftineši, a od finoga materijala.
No, no, neje se v jeftinom kečapu i koka-koli, nekaj je i v ribičiji i kurvariji. Nišče, al baš nišče što živi blizu Mađarske neje prešel da bar jempot v životu neje rekel: Idemo na ku…e v Mađersko? Retki so otišli, još manje ih je je…, ali saki je bar jempot izrazil želju da posjeti dame noći v susjednoj nam Mađariji. A kaj se pak tiče ribolova, v mađersko se navek išlo lovit velke ščuke, soma i smuđe. Posjeti naših ribiča u Mađarsku opisani su u bezbroj krčmarskih pripovedanja, oni su kak i te priče ušle v legendu. Već pogađate, priče o velikim ščukami još so bole preuveličane od priči o lepotami i seksualnim moćima mađerskih profesionalki iz najstareše profesije na svetu.
Velike mađerske ščuke jedo male zajce, smuđi hruščo kornjače, a somi gotaju čamce kaj ja pivo v petek navečer, znači, bez ikakvog otpora i ograničenja. No, zakaj je v Mađerski se lepše ili barem mi tak mislimo da je lepše. Pa z Mađerskom smo mi navek imali čudan odnos. Još od kralja Kolomona prije hiladu let mi smo bili v nekakvi uniji z Mađarskom. Z druge stran, ništ se pri bogu se ne razmemo, a ne zna se kome je koji jezik bole smešen, nama njihov ili njima naš.
Se to skupa zmiksalo je naš miks osjećaja prema sosedima Mađarima i stvorilo nekakvo mitsko ozračje nad mađarskom nacijom, gastronomijom, ribičijom i seksualnom industrijom. Mađerska je nam kaj nekakov čudni sosed ili soseda, kojeg nišče ne razme, ali oko sebe ima nekakvo auru nepoznatog i privlačnog, kaj nekakov seksi angel. No kaj je, je, Mađarice so jako lepe, skoro kaj Hrvatice, najvekši šaran je vlovlen v mađerski, a cigansko pečenje je fino. Jedino ne znam jel se sme reči ciganjsko pečenje, bum pital Helsinški odbor, pa onda javim.
FOTO ilustracija