Koprivničanac Marko Maksimović, umjetničkog imena Blanana, tetoviranjem se bavi već nekoliko godina, iako je s nekim oblikom likovne umjetnosti okružen odmalena. Okružen slikama ulja na platnu koje je radila njegova baka Marija Belša, kao djetetu nisu mu bile strane ni likovne radionice koje je pohađao kao osnovnoškolac, iako za neko kraće vrijeme.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
– Pravoga posla primio sam se 2018. kada sam sjeo za stol i odlučio krenuti učiti crtati. Zatvorio sam se na gotovo dvije godine u garsonijeru te svakodnevno, umjesto izlazaka i druženja, crtao, učio se i mučio, sve u nadi da ću jednog dana dovoljno dobro crtati da se okušam u tetoviranju – govori nam Blanana, koji svoje dane za vrijeme studija na Grafičkom fakultetu u Zagrebu ispunjava terminima za tetoviranje kojih, sudeći prema objavama na Instagramu, ne nedostaje.
– Krenuo sam s tehnikom Handpokeanja ili takozvanom Stick and poke tehnikom tetoviranja, kojom umjesto mašinice koristite vlastito strpljenje i vrijeme te bodete, samo iglom u ruci, točkicu po točkicu – prepričava nam Marko svoje početke, koji su ubrzo prerasli gabarite samog hobija.
Za svoje je tetovaže izradio i vlastitu mašinicu s kojom danas radi, a inspiracije mu, kako kaže, ne nedostaje, jer od tada gotovo svaki dan tetovira nekoga, ili u najmanju ruku barem crta.
– Što se tiče stila, rekao bih da radim većinom linijski, bakropisno. Oduvijek su me stare grafičke tehnike jako privlačile (linorez, bakropis, aquatinta, drvorez i drugi), motiva, volim mitologiju, metafiziku, horor, religije, mistiku i to sve u zagrljaju prirode i topline života. Rekao bih da je moj stil neki bakropisni prikaz realističnih motiva opisani kroz nadrealistične oči – pojašnjava Blanana, koji se sve više bavi tehnikom Suminagashija, stare japanske tehnike vodenog slikanja, koja ostavlja mramorni otisak.
Kako kaže, voli izrađivati dosta detaljne linijske tetovaže, a radi ih u svim veličinama. Iako je počeo od nogu, nije mu strano tetovirati i veću površinu kože na tijelu, poput cijelih leđa, a kako možemo zaključiti prema objavama na društvenim mrežama, mnogi od njih ne srame se tetovirati i oko intimnih dijelova tijela. Često tetovira i u tandemu s Yvonne Tadić, kolegicom @Tatuirovke, s kojom osmišlja razne projekte i kreativne ideje, a prošle godine gostovao je u Beogradu kao resident artist u studiju u centru grada. Kako kaže, u takvim kolaboracijama stječe nova iskustva i dolazi do novih ideja.
Valja spomenuti kako je od ove godine na snazi zabrana kemikalija koje tattoo majstori koriste u svom poslu i zbog kojih sada imaju poteškoće u svom dosadašnjem radu. Radi se o nanošenju pojedinih boja, koje su kod pojedinih klijenata često tražene, zbog čega su primorani koristiti one legalne boje, čija je cijena višestruko veća.
– Nije mi drago da cijene materijala skaču na abnormalne visine, pa tattoo umjetnici moraju dizati svoje cijene i time klijentima smanjuju mogućnost da se tetoviraju „kada žele“ ili kupe sliku koja im se sviđa. Umjetnost postaje skup hobi tako da će možda time pročistiti tržište, te će „najbolji“ ili oni najuporniji ostati. U svakom slučaju, optimist sam i nadam se da neće doći do toga da umjetnost postane stvar statusa, već da će ostati kao i sada, dio društva, produkt društva i kulture – zaključuje Marko.
Pokraj tetovaža, Marko je poznat i kao street art grafiter, čiji murali krase neke od koprivničkih zidova, a nisu mu nepoznate ni grafike, a ni ilustracije koje također radi. Svestran kakav je, bavi se i stvaranjem glazbe, a pokraj umjetničke, smatra se i sportskom dušom.
FOTO Privatan album / Krešo Puklavec
