Martin (32) je jedini vrtićki ‘striček’ u županiji, a svoju mušku ‘tetu’ mališani naprosto obožavaju

Kaže kako je u zadnje vrijeme sve više rastavljenih brakova ili samohranih roditelja, pa postoje djeca kojoj nedostaje očinska figura, zbog čega je nađu upravo u njemu


Autor: podravski.hr — 27.11.2018. / 16:16 Aktualno

Klinci jednostavno obožavaju svojeg vrtićkog stričeka Martina

“Striček, a gdje ti radiš”, pitao je jedan dečkić Martina Nakanija nekoliko dana nakon što je nastupio za odgojitelja u križevački Dječji vrtić svetog Josipa.
– Zašto me to pitaš? – uzvratio je Martin.
– Pa kad si stalno tu i s nama se igraš – dobio je odgovor koji ga je nasmijao.
Martin je jedini vrtićki odgojitelj u našoj županiji i jedan od nekoliko u cijeloj zemlji. Doduše, i bivši gradonačelnik, sada saborski zastupnik Branko Hrg, završio je pedagoški studij za odgojitelja pretškolske djece, ali nije radio u struci. Uvriježena je predrasuda da je to ženski posao i da u vrtićima rade samo „tete“ i zbog toga se muškarci u vrtićima mogu izbrojati na prste ruku. Mladića koji je odrastao u Dropkovcu kod Gornje Rijeke uz majku odgojiteljicu to nije odvratilo od posla koji je oduvijek želio raditi.
– Majka je vodila predškolski odgoj više od 40 godina i uz nju sam vidio kako to izgleda. Kad sam upisivao Učiteljski fakultet, dvoumio sam se između razredne nastave i predškolskog odgoja i odlučio sam se za ovo drugo. Nikad nisam požalio – reći će 32-godišnjak čije se zvanje formalno zove „stručni prvostupnik predškolskog odgoja“.
U praksi se nikada nije susreo s primjedbama na račun njegova spola i zanimanja, a iduće godine u ožujku bit će punih deset godina otkako je odgojitelj u sv. Josipu. To je vrtić koji vode časne sestre iz Družbe Kćeri Božje ljubavi i on je njihov prvi muški zaposlenik.
– Jedino se nekad roditelji znaju našaliti tako me nazovu ‘teta Martina’, ali to mi ne smeta, kao ni kad me prijatelji ponekad zafrkavaju. Činjenica je, zapravo, da našim vrtićima nedostaju muški odgojitelji, a za njima postoji velika potreba. Čak su me i zvali iz drugih vrtića da pređem k njima. Kad odem na neki stručni skup ili seminar, često sam jedini muškarac – reći će Martin.

Martin Nakani djeci pruža utjehu i sigurnost

Pripovijeda kako djeca drukčije gledaju na odgojitelje i odgojiteljice te kako je njemu često lakše uspostaviti autoritet. Kaže i kako je u zadnje vrijeme sve više rastavljenih brakova ili samohranih roditelja, pa postoje djeca kojoj nedostaje očinska figura, zbog čega je nađu upravo u njemu.
– Odgoj počinje u obitelji, ona je najvažnija za razvoj, ali, znate, djeca su sa mnom deset sati dnevno, pa je ovo jako odgovoran posao. Kad uđete među djecu, morate joj biti maksimalno posvećeni, to je najvažnije u ovom poslu. Svako je dijete specifično, ima svoje potrebe, a uvijek se nešto događa – nekad dođu uplakani, ali većinom je atmosfera super i jako se dobro slažemo – kaže Martin, koji ove godine odgaja skupinu od 26 vrtićaraca i predškolaca.
– Jel’ vas sluša striček Martin? – pitali smo ih kad smo ušli u igraonicu, a kao odgovor dobili smo gromoglasno ‘daaaa’! Ipak, tijekom razgovora odgojitelj je imao nekoliko „intervencija“ – izbila je mala svađa zbog kockica, pa je došlo do slučajnih ogrebotina, ali Martin je sve to suvereno i mirno riješio.
– Iz godine u godinu struka se mijenja i postoje stalna usavršavanja i seminari, ali posao ostaje isti – djeca su uvijek najvažnija. Sve se više spominje moderan odgoj, u kojemu nema toliko frontalnog rada, nego samo djetetu moraš dati puno poticaja i materijala i ne smiješ mu govoriti što da radi. Osobno sam više sklon tradicionalnom odgoju – neka se potiče kreativnost, ali mora biti i kontrole. Teorija je jedno, a praksa drugo. Kad uđete u grupu, knjiška pravila malo vrijede – reći će Martin.
Kad završi smjenu i obavi opširnu „papirologiju“ – a tu su svakodnevna izvješća, tromjesečni planovi i pripreme za novi dan – ostane mu vremena za nogomet, koji je njegov hobi, a igra za NK Kalnik. Uskoro će se u njegovu životu zbiti važan događaj.
– Supruga je trudna i očekujemo prinovu u veljači. Mislim da ću svoje dijete tretirati isto kao djecu u grupi, a tu nikad ne smijete raditi razliku, ne smije biti ‘povlaštenih’. Djeca bi to odmah osjetila, kao što će, recimo, osjetiti kakvog ste raspoloženja kad dođete među njih – govori Martin uz pratnju „orkestra“ dječje cike, koja je normalna zvučna kulisa u svakom vrtiću.
Čovjek, naprosto, mora biti stvoren za ovaj posao, nameće se zaključak.
– Da se ponovno rodim, ne bih dvojio koje zanimanje odabrati, odgojiteljstvo je moj život – potvrdit će Martin Nakani, jedini vrtićki ‘striček’ u našoj županiji. (hš)

Vodi skupinu od 26 vrtićaraca i predškolaca

FOTO: NIKOLA WOLF