MASAKR U SKUPŠTINI Anton Medač: ‘Ovo je moj deda Luka. On je bil tamo i preživel je atentat’

Veli kako se u obitelji godinama čuva sjećanje na taj strašni događaj u skupštini


Autor: podravski.hr — 20.06.2018. / 12:24 Aktualno

Anton Medač pokraj djedove fotografije

Sjećanje na atentat u Narodnoj skupštini, koji se dogodio točno prije 90 godina, 20. lipnja 1928., još je živo u Osuđevu, malome mjestu u okolici Križevaca.
U obitelji Medač, jednoj od četiri koje su prije nekoliko stotina godina zasnovale mjesto, ponosno se čuva jedna fotografija. Pokazuje nam je 80-godišnji Anton Medač.
– Moj pravi deda, Luka Medač, bil je zastupnik Radićeve stranke, HSS-ovac. I on vam je bil u Beogradu kad je bil atentat na Radića. Pričal je kak se skril, skrasil ispod klupe – pripovijeda Anton, koji se djeda ne sjeća, bio je još mali kad je on preminuo.
Luka Medač bio je jedan od 61 poslanika Narodne seljačke stranke, pod kojim je imenom HSS izišao na izbore u Jugoslaviji 1927. godine. Uoči kobne skupštine 20. lipnja 1928. godine, Stjepan Radić bio je upozoren da se ne pojavljuje u Beogradu jer će biti ubijen. On je to odbio i stranačkim je drugovima samo obećao da neće progovoriti niti riječi.
Sjednica je počela u 9.45 sati. Otpočetka je bila burna, obilježena sukobima poslanika srpske Narodne radikalne stranke i HSS-ovcima. Oko 11.20 za govornicu izlazi Puniša Račić i nakon prepirke s hrvatskim zastupnikom dr. Ivanom Pernarom silazi s govornice i kaže: Tko god bude pokušao da se stavi između mene i Pernara, poginut će!
„U tom času izvadio je Puniša Račić iz džepa svoj revolver. Ministar Vujičić, koji je sjedio u ministarskoj klupi iza Račića, uhvatio ga je za ruku s namjerom, da spriječi pucanje. Istodobno je priskočio i ministar Kujundžić s jednakom namjerom. Ali Račić, koji je veoma jak čovjek, otrgne se ministrima. Točno u 11 sati i 25 minuta strahovit pucanj iz parabeluma odjekne u dvorani. Tane je pogodilo dra Pernara jedan centimetar iznad srca. Kada se Pernar srušio na klupu, naperio je Račić svoj parabelum na Stjepana Radića. To je opazio dr. Đuro Basariček, koji je skočio preko stenografskoga stola, da Račiću spriječi namjeru. Ali Račić se naglo okrene prema Basaričku, na kojega ispali parabelum. Tane pogodi Basarička u slabine tako, da je izašlo na lijevu lopaticu, te je Basariček odmah onesviješten pao na pod. Međutim je pred Stjepana Radića dojurio Ivan Granđa, da ga zaštiti svojim tijelom. No Račić opet ispali parabelum, te pogodi Granđu u ruku. Čim se Granđa srušio, nacilja Račić stoičkom mirnoćom na Stjepana Radića, kojega tane pogodi u trbuh. Sad je prema Puniši Račiću skočio Pavle Radić. Ipak se Puniša nije zbunio, nego je Pavlu Radiću dobacio: »Ha! Tebe sam i tražio!« I mirno nacilja revolverom na Pavla Radića, kojega pogodi jedan centimetar ispod srca tako, da se Radić odmah onesviješten srušio na pod. Kako je Svetozar Pribićević sjedio u klupi tik Stjepana Radića, držalo se, da će Puniša Račić šesti hitac opaliti na Pribićevića. To se ipak nije dogodilo, nego je Puniša iza tolikoga krvoprolića posve sabrano s revolverom u ruci izašao iz dvorane kroz tzv. ministarsku sobu. Vidjelo se, da Puniša puca samo na hrvatske narodne zastupnike. Njegovi su hitci slijedili u razmacima od nekoliko časaka tako, da se cijeli zločin Puniše Račića zbio u jednoj – i to nepunoj – minuti – piše Josip Horvat u Političkoj povijesti Hrvatske.
Ubrzo nakon atentata u sabornici je preminuo Đuro Basariček, a za sat vremena u bolnici i Radićev nećak Antun. Stjepan Radić je operiran u Beogradu i uskoro se vratio u Zagreb. Umro je 8. kolovoza. Atentat su preživjeli Ivan Pernar i Ivan Granđa.

Mjesto Osuđevo pokraj Križevaca

Nakon atentata u Hrvatskoj su izbili nemiri, u kojima je bilo i mrtvih. U državi je nastupila politička nestabilnost koja je 1929. godine rezultirala uvođenjem šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića.
Puniša Račić osuđen je na 20-godišnju robiju, koju je izdržavao u hotelskim uvjetima. Po svome ulasku u Beograd 1944. godine ubili su ga partizani.
Anton Medač, unuk jednoga od HSS-ovih zastupnika koji su bili u beogradskoj skupštini za atentata na petoricu hrvatskih zastupnika, veli kako se u obitelji godinama čuva sjećanje na taj događaj. On sam nije nastavio tradiciju bavljenja politikom.
– Ja nisam u nikakvoj stranki. Kad su se stranke osnivale, prvi je bil HDZ. Nisam štel u HDZ, pa sam rekel da nejdem u nijednu stranku i tak je ostalo. HSS je nekad bil jako popularan među narodom. Danas je drukčije – kazao je Anton Medač. (hš)
FOTO: NIKOLA WOLF