Mještani imaju skromne želje: Prioritet nam je put prema Lepavini i mjesni dom

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Dugogodišnja želja mještana Malih i Velikih Sesveta, mjesta u sastavu grada Križevaca, preklani je napokon ostvarena – dobili su asfalt kroz svoje malo selo, mjesto sa stotinjak duša. Prema riječima Đure Poropata, predsjednika Mjesnog odbora Velike Sesvete, taj se događaj čekao četiri generacije i preporodio je ovaj kraj koji poput ostalih malih mjesta muku muči sa starenjem i odseljavanjem stanovništva.

-Sve što zatražimo kod Grada, to nam i ispune. Osim asfalta, dobili smo i autobusnu liniju i stajalište za školsku djecu. Još ih je preostalo svega desetak, a tu u Malim Sesvetama svega troje. Svejedno, velika je to stvar da djeca ne moraju daleko hodati po kiši i snijegu do raskrižja na autobus kao prije. Mnogo je još planova i vjerujem da ćemo ih ostvariti. Prije svega, riječ je o zamjeni krovišta na našem mjesnom domu, koje je od salonitnih ploča, te asfaltiranje oko tri kilometra ceste od Velikih Sesveta do Lepavine, dakle, spoj od asfalta do asfalta. Na taj bi se način poboljšala prometna povezanost naših sela s Koprivnicom – objasnio je Đuro Poropat.

Istaknuo je i nasipavanje putova do bazena s vodom, spasonosnim izvorom za mještane kojima su bunari ili presušili, ili je razina premala.

Predsjednik nam je pojasnio kako njihov kraj ne oskudijeva s vodom kao neki drugi.

-Iz toga bazena voze vodu i iz susjednih sela i nikad nije presušio. Ljudi si pune cisterne s vodom za stoku, a pokraj njega je i bunar s pitkom vodom – kaže Đuro Poropat. No, postoji i ona manje lijepa strana ovog mjesta, koje ima sve preduvjete za dobar i miran život, u prekrasnoj prirodi daleko od prometa i buke – sve manje ljudi.

– Sela svugdje propadaju, to svi znamo. Prije 60 godina u Malim Sesvetama je bilo 80 stanovnika, a sad ih nema ni 30. Za deset godina, ako ih bude 15, bit će dobro. Bila su tada 24 kućna broja, a sad ih je 10. U selu je osam neženja za koje nema nikakve šanse da se ožene i doprinesu natalitetu, nema trudnica, čak ni mladih djevojaka. Ne znam kad bi se tu mogla očekivati kakva prinova. Nema budućnosti. Kad ovo troje djece iz mjesta završi školovanje, ne znam hoće li više ići i autobus – priča Đuro.

Đuro Poropat

Premda već starije životne dobi, bavi se svinjogojstvom i ovčarstvom, i neće odustati dok god će moći premda ga zdravlje ne služi najbolje i hoda uz pomoć štake. – Kad ja više neću moći, sin će odustati od ratarstva jer tu kruha nema. I nikome ne bih preporučio da se time bavi. Ja sam se potpuno potrošio i uništio zdravlje – zaključio je Đuro Poropat.

FOTO Nikola Wolf

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI