Mlada nada Slavena nastavlja tradiciju: Volio bih jednog dana postati prvi golman Slavena

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Karlo Slukić odmalena je znao da će biti nogometni vratar. Od korijena je ponekad teško pobjeći, a Karlov otac Berislav golmanska je legenda i jedan od najboljih čuvara mreže u Slavenovoj 113-godišnjoj povijesti.

– Do šeste godine nikad nisam igrao nogomet, prednost su imali Bob Graditelj i ostale stvari. No, kad smo kod kuće 2006. godine pratili Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, gledali smo Tomislava Butinu koju je bio tatin prijatelj, a na tom sam natjecanju zavolio i Olivera Kahna – rekao je Karlo, trenutačno treći vratar Slavena Belupa.

Susjedi su ga ponekad u zimskim mjesecima čudno gledali.

– Kad je pao snijeg, druga su djeca išla na sanjkanje i grudanje, a meni je toga već bilo dosta i zamolio sam tatu da mi baca lopte na ‘parade’. Ipak je ljepše padati u snijeg, nego na tvrdu zemlju. Kako smo bili u dvorištu, to su vidjeli i susjedi pa su rekli ‘stari ga tjera da trenira’. To naravno nije bilo točno, inicijativa je bila moja.

Počeo je sa šest i pol godina, prvo s ’98. godištem, jer njegovo ’99. još nije krenulo s treninzima. Kaže kako se samo nekoliko dečki iz cijele generacije još uvijek bavi nogometom. Naravno, treneri su vodili glavnu riječ u njegovu vratarskom odrastanju, ali puno je pomogao i tata Bero.

– Jako sam sretan što me nikad nije forsirao niti mi nametao da nešto moram. Ni na utakmicama nikad nije vikao, a svojim mi je savjetima puno pomogao. Možda ne toliko nogometnim, više onima što se tiču psihe, u nekim teškim trenucima. Bilo je i golmanskih savjeta koje nisam uvijek slušao, ali ispostavilo se da je on uvijek na kraju bio u pravu…

Oca je gledao samo kako brani mali nogomet, i to kad je nakon 12 godina prvi put opet stao među vratnice. Kaže da je tad bio odličan. A koliko je Karlu očevo ime bilo uteg kroz karijeru?

Nastupa i na malonogometnim turnirima

– Bilo je komentara tipa ‘on je tu samo zbog starog’ i sličnih, ali mislim da je to normalno i na to se nikad nisam osvrtao. Mislim da mi u tom smislu nije bio uteg, već su i on i mama moja velika potpora, pogotovo u teškim trenucima. Roditelji su ti najbliži, sve im možeš reći, a oni će ti uvijek pomoći, takvo je moje iskustvo.

Karlova najdraža utakmica bila je za juniore Slavena Belupa, kad su 2017. godine u Cvetkovcu s 2:1 svladali Dinamo.

– Gubili smo 0:1, a ja sam u zadnjoj minuti prvog poluvremena napravio penal, ali sam ga i obranio. Preokrenuli smo u zadnjih 10 minuta, Bistrović je zabio dva gola za 2:1.

Zasad mladi Slukić skuplja iskustvo kroz seniorske treninge prve ekipe, a već je branio za Koprivnicu u Trećoj HNL te za Slaven B u Četvrtoj ligi. Vidi li se jednog dana i kao prvi vratar Farmaceuta?

– Normalno, razmišljam u tom smjeru. No, znate i sami da je nogomet nepredvidiv, pitanje je što će biti dalje. Nadam se najboljem svjestan da me čeka još puno posla. Zadovoljan sam svojim sadašnjim statusom, svakom mladom igraču trebala bi biti čast da trenira u prvoligaškom sastavu, s pravim igračima koji su prošli puno toga. U momčadi nema nikoga tko bi glumatao, nema loše osobe. Mi mladi puno možemo naučiti od starijih i iskusnijih koji nam trebaju biti primjer.

A tko je od vratara najviše utjecao na Karlov stil?

– Dosta pratim Huga Llorisa, Francuza koji brani za Tottenham. Slični smo po ‘fizikalijama’, i on je ljevak kao i ja. Što se HNL-a tiče, smatram da je naš Ivan Filipović najbolji nakon Livakovića, ali nije toliko istaknut jer je Slaven slabije plasiran.

S društvom često prati sportske događaje

Farmaceuti su se prošlog tjedna vratili treninzima na koprivničkom stadionu.

– Trenirali smo online, ali nije to kao pravi trening. Kratio sam vrijeme gledajući serije, malo sam roditeljima pomogao u vrtu dok je trebali štihati, isto tako išao sam i na trčanje, vozio se biciklom. Sretan sam što smo se vratili, kao i svi ostali, iako još nismo u punom treningu.

Ima puno prijatelja u nogometu, a u Slavenu se najviše druži s Vinkom Međimorcem koji mu je i susjed. Dobar je i s Kristijanom Bistrovićem, veznjakom moskovskog CSKA.

– Bio sam dvaput kod njega u Moskvi, sjajno nas je ugostio. Moskva je vrhunski grad, čudo. Ima sve što se može poželjeti. CSKA je odličan klub, a stadion im je top razina – zaključio je Karlo Slukić.

Volim odigrati tenis i pogledati ŽNL

Slukić je završio srednju komercijalnu školu, a na Sveučilištu Sjever upisao je studij menadžmenta i poslovanja. S obzirom na velike nogometne obveze, zamrznuo je status.

– Za faks uvijek ima vremena, a nogomet se ne igra cijeli život. U svakom slučaju, kasnije planiram nastaviti.

Kako mu izgleda slobodno vrijeme?

– Obožavam i pratim tenis, volim ga odigrati s prijateljima dok mogu. Vikendom popodne volim pogledati neku ŽNL utakmicu s dečkima. Pratim Prvu i Drugu HNL, a od stranih najviše englesku.

S majkom Jasnom i ocem Berislavom

Karlovo omiljeno jelo je piletina s tjesteninom u umaku od vrhnja, mama Jasna izvrsna je kuharica. A piće?

– Kava!

Jasno je i zašto, vratari uvijek moraju biti budni.

Djevojku Karlo nema, o toj temi nije htio previše. Pitali smo kakva bi ona morala biti da dođe u obzir? – Ne mora biti super po svim pitanjima, ali mora mi se sviđati – zagonetna je mlada golmanska nada.

FOTO Arhiva

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI