Molvarka Bernarda rastura arhitekturu: Hvala najvećim kritičarima – obitelji!

Bernarda Ivančan, arhitektica rodom iz Molva, s kolegom arhitektom Krešimirom Roginom osvojila je drugo mjesto na prestižnom arhitektonskom natječaju Interpathetic Spaces u Tokiju, i to za rad Storiescapes. Bernarda je rođena u Koprivnici, a djetinjstvo provodi u Molvama gdje je polazila osnovnu školu. Srednju školu nastavlja u Đurđevcu, a nakon nje upisuje studij matematike u Rijeci, s kojeg se ispisuje nakon uspješnog prolaza na prijemnom na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, koji je zapravo i željela, ali joj nije uspjelo otprve.

Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…

Studij arhitekture završava 2019. godine, a njezin rad ubrzo postaje zapažen. Tome svjedoči činjenica da je samo dvije godine kasnije ušla u finale prestižnog arhitektonskog natječaja zajedno s kolegom, cijenjenim hrvatskim arhitektom Krešimirom Roginom. Radi se o natječaju koji ima već više od pola stoljeća dugu tradiciju.

Ove je godine navršio 56. godinu otkako se objavljuje, a provodi ga Shinkenchiku-sha, izdavač najpoznatijih japanskih časopisa za arhitekturu, Japan Architect i A+U. Ove godine spomenuti natječaj bilježi i rekordan broj prijava, njih 268, što sam ulazak u finale uspjeh naših arhitekata čini još većim. Rogina je inače na istom natječaju nagrađen već dvaput, i to 1990. i 1999. godine s drugim arhitektom Vinkom Penezićem, s čijom tvrtkom, odnosno Rogininim istraživačkim i eksperimentalnim studijem R/INovacija Bernarda i surađuje od njegovog samog osnutka. Sama Bernarda osobno je iznenađena nagradom, te nam je ukratko ispričala svoje dojmove.

–  Nisam uopće očekivala plasman, odnosno nagradu. Usudila bih se reći da smo podosta vremena i truda uložili u osmišljavanje novih arhitektonskih tipologija i inovativnih urbanih intervencija, od kojih je Storiespaces jedna od njih, no situacija i kontekst nisu odavali pretjerano pozitivnu podlogu i podršku, stoga nisam bila u nekoj optimističnoj fazi. Projekt smo na inicijativu kolege krajem ljeta poslali na natječaj, a ostalo je priča. Po pitanju nagrade, nekako je još nisam ni doživjela, no sretna sam u svakom slučaju. Prezentacija i slavljeničko zbivanje u subotu nakon proglašenja proteklo je u više nego odličnoj atmosferi i nadam se da ću svjedočiti još mnogo ovakvih događanja. Osim svim službenim sponzorima, posebno moram zahvaliti svojim dosad najvećim sponzorima (i kritičarima, ha ha), a to su moji roditelji i sestra Tamara – kazala je Bernarda.

Svake godine natječaj se objavljuje na određenu temu, a ove je godine ona bila Prostor suosjećanja, s kojom su autori bili pozvani da daju svoje viđenje arhitekture u postpandemijskom vremenu. Nagrađeni rad Storiescapes bazira se na prikupljanju, pohrani, prepričavanju i smišljanju novih priča središnje Hrvatske usmenom predajom.  

Autori su trebali na dan žiriranja, a to je bilo u subotu 23. listopada, uživo u Tokiju prezentirati svoj rad, no to je ove godine zbog pandemije izostalo. Međutim, za potrebe završnog žiriranja autori su izradili maketu i videoanimacije te snimili petminutni film i time prezentirali projekt, koji je isti dan predstavljen i u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Projekt će ići i u službenu realizaciju, bit će postavljen na Malešnici u Zagrebu, a probne blokove izradit će iz tvrtke Beton Lučko koja je sudjelovala i u izradi filma.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI