MOŽDANI UDAR Ivan: Da me hitna pomoć odmah prebacila u Zagreb, ne bih bio prikovan za ova kolica

Rekao sam im da me odmah voze u KB Dubravu, ali nisu htjeli - žali se Ivan Stančić (61)


Autor: podravski.hr — 18.07.2018. / 13:14 Aktualno

Ivan Stančić - lijeva strana potpuno mu je oduzeta

Ivan Stančić (61) iz Donjeg Cubinca kod Križevaca i pet godina nakon što ga je pogodio jaki moždani udar uvjeren je kako bi danas bio u boljem stanju da je ekipa Hitne pomoći uslišala njegov vapaj i odmah ga odvezla u Zagreb.
– Bilo je to 28. siječnja 2013. godine. Navečer sam išao u kafić, vratio sam se kući, najeo i normalno legnuo u krevet i zaspao. I onda ujutro hoću ići na zahod i ne mogu. Lijeva ruka i lijeva noga ne pomiču se. Zvao sam policiju i oni su došli s Hitnom pomoći. Nekako sam propuzao osam metara od kreveta do prozora da im dam ključeve – pripovijeda Ivan.
Iako su iz Hitne došli liječnik, vozač i sestra, oblačio ga je policajac, prisjeća se. A onda dolazi epizoda koje se nerado sjeća.
– Rekao sam im neka me voze pravac u bolnicu Dubravu, ali nisu htjeli, nego su me najprije odvezli u koprivničku bolnicu. Tek kad sam došao u Koprivnicu rekli su da moram hitno u Zagreb. Tu se izgubilo dragocjeno vrijeme, a da nije, možda bi mi ruka bila spašena. Operacija je trajala šest i pol sati – imao sam jaki udar, popucale su žile na velikom mozgu – veli Ivan, kojemu je u potpunosti oduzeta lijeva strana tijela – može stajati, ali se ne može kretati bez pomoći invalidskih kolica.
Ivan je završio za ličioca, a radio je u Čeliku, pa na željeznici, sve do moždanog udara, nakon kojeg je završio u invalidskoj penziji. Kakva je pomoć države ljudima u njegovoj situaciji?
– Pomoć? Kombi udruge invalida odveze me kad moram u banku ili liječniku ili u dućan i to je to. Da, i od Centra za socijalnu skrb dobivam 500 kuna mjesečno. Sam se oblačim, perem, kuham… Stavim vodu za juhu, dodam začine, dignem se i miješam. Onda uzmem tavicu, stavim mast i ispečem meso – opisuje Ivan.
Na pitanje što mu najviše u životu nedostaje, odgovara da je to supruga, koja je preminula prije 17 godina. A kad je u pitanju skrb?
– Imam pravo na fizioterapeuta. Znam da mi je nakon operacije boravak u toplicama i stalno vježbanje pomoglo. Činilo mi se – još malo i prohodat ću. No, kad sam doma, sam, ne mogu tako dobro vježbati kao s fizioterapeutom. Tražio sam to od svoje liječnice i rekla mi je da imam pravo. Evo pet godina sam doma i nikad nitko nije došao – ogorčeno će Ivan Stančić uza rezignirani zaključak: – Ništa se kod nas ni od koga ne može očekivati. (hš)
FOTO: NIKOLA WOLF