MUČAN ŽIVOT OBITELJI PETRIC ‘Teško mi je kad vidim svoju dječicu, strašno patim jer im ne mogu pomoći’

Meso je skupo i nije često na stolu, djeca traže i slatkiš, a ručak znamo otegnuti na nekoliko dana kad stisnu troškovi, očajna je majka Renata


Autor: podravski.hr — 10.10.2017. / 13:05 Život

Obitelj Petric, unatoč teškim životnim uvjetima, često je nasmijana i vedra

Obitelj Petric svakog se mjeseca bori s teškim životnim uvjetima, u što smo se uvjerili na licu mjesta posjetivši njihovo imanje u Bočkovcu kraj Križevaca. Tamo su nas dočekali supružnici Danijel (39) i Renata (34) te najmlađa kći Ana (6).
Peteročlanu obitelj čine i kćeri Paulina (14) i Danijela (9) koje su za vrijeme našeg posjeta bile u školi. Obitelj živi u staroj kući koju je Danijel naslijedio od svog oca, a prošle su godine imali i požar u hodniku. Ponosno nam pokazuje renoviranu dječju sobu koju je sam uredio, za razliku od kupaonice koja je u jako lošem stanju. Petricevi žive od skromnih primanja, jedini su im prihodi njegova invalidska mirovinu koja iznosi 1250 kuna, dječji doplatak od 1400 kuna i doplatak za njegu od 500 kuna.
– Radio sam u Mlinaru kao transportni radnik, ali sam 2005. godine obolio na živce, završio u bolnici u Vrapču s dijagnozom shizofrenije i postao profesionalno nesposoban za rad – priča nam Danijel i pokazuje hrpu papira kojima dokazuje bolesti koje su ga rano snašle u životu.
Prisjeća se svog teškog djetinjstva. Kaže da je imao mučan život, roditelji su se rastali kad je imao tri godine, živio je s tatom i morao početi raditi od 15. kako bi preživio. Danas, Renata i Danijel prije svega pokušavaju prehraniti svoje tri kćeri i omogućiti im pristojan život.
– Jedino mi je bitno školovati djecu, da ne dođu u našu situaciju. Obrazovanje ih jedino može spasiti – jada se majka Renata koja je završila samo osnovnu školu. Bila je prijavljena na Zavodu za zapošljavanje, ali posla nema niti za puno kvalificiranije radnike pa danas kod kuće pazi na bolesnog muža i djecu. Obrađuju vrt, a imaju i jednu krmaču, kokoši i piliće. Petrici nam objašnjavaju kako preživljavaju mjesec, na režije troše oko 900 kuna, a imaju i ratu minikredita od 360 kuna mjesečno koju redovito vraćaju. Ostatak potroše na hranu.
– Meso je skupo i nije često na stolu, djeca traže i slatkiš, a ručak znamo otegnuti na nekoliko dana kad stisnu troškovi. Ponekad nam pomognu susjedi, a dobivali smo i različite pakete pomoći kao npr. od Caritasa – objašnjava Renata teškim glasom i dodaje kako hranu kupuju u obližnjoj trgovini koja im ponekad izlazi ususret pa račune plaćaju na zapis ili rate. Danijel uskače u razgovor i prepričava nam kako bi on napravio puno toga, ali njegovi živci nisu izdržali teret svih problema koji su ga snašli u životu.
– Dok sam radio i privređivao, sve je bilo dobro. Sad ne mogu ništa, muka mi je od lijekova, pamćenje mi je slabo. Teško mi je gledati djecu, to je prava patnja kad ste bespomoćni – kaže jedini muški član u obitelji i dodaje kako ne primaju socijalnu pomoć jer Centar za socijalnu skrb zauzvrat traži knjiženje na njegovu imovinu, na što ne želi pristati.
U križevačkom Centru nam potvrđuju njegove riječi, kažu da zakon propisuje zabilježbu da bi se ostvarila socijalna pomoć, ali ne na prvu nekretninu, odnosno onu u kojoj obitelj živi. Danijel se boji da bi jednog dana mogao ostati bez kuće pa ne želi riskirati. Ipak, hrabra obitelj Petric odaje dojam skromnih ljudi kojima je svaka pomoć dobrodošla. (as)
FOTO: ZDENKO BALOG

Podijeli:Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn