MUKOTRPAN POSAO Evo kako žive potkalnički ugljenari okruženi šumama usred nedirnute prirode

I danju i noću ugljenica se mora obilaziti, paziti da se drvo ne zapali - objašnjava Ivan Petrlić


Autor: podravski.hr — 04.08.2018. / 12:20 Aktualno

Pogled odozgo na punjenje ugljenice

Ugljenarstvom se bavio njegov djed, ugljenarstvom se bavio njegov otac, ugljenar je i on, Ivan Petrlić iz okolice Križevaca. Službeno živi u Ulici Brežanci u Apatovcu, zadnja kuća, ali oduvijek se, veli, to naselje na obroncima Kalnika zvalo Stupe. Kraj je to usret nedirnute prirode, okružen prekrasnim šumama.
Doduše, „naselje“ valja uzeti s rezervom, jer prvi je susjed tek na dva kilometra, a nekad je u blizini bilo 18 naseljenih kuća. Klasika – staro je pomrlo, mlado otišlo.
Imanje Petrlićevih okruženo je šumom i ima veliki dvor, uz koji je tor s praščićima, koje uzgajaju za vlastite potrebe, ali najviše se ističu tri ugljenice. One obitelj prehranjuju.
– Ja sam ovdje rođen i ovdje sam ostao. Ugljenarstvo je mukotrpan posao i od njega se teško živi, nikad to nije bio neki biznis. Počeo je djed, koji se doselio iz Like 1918. godine, kada se ovdje šuma masovno eksploatirala. Bilo je na tisuće radnika i šuma se tada posjekla hametice – pripovijeda Ivan.
Kad je eksploatacija stala, djed je oženio Slovenku koja je također došla trbuhom za kruhom, skrasio se u Stupama i započeo obiteljsku tradiciju.
Ugljenarstvo počinje u šumi. Valja srušiti stabla, iskalati ih i ispiliti te dovesti do ugljenica. Ivan ih ima tri. Jedna „guta“ 12 prostornih metara drva po turi, druga 18 metara, a najveću je potrebno napuniti s 28 „kubika“.
Punjenje velike ugljenice traje tri-četiri dana, a onda se drvo potpaljuje.
– To je ustvari suha destilacija. Drvo mora tinjati, ne smije biti vatre, jer će se sve pretvoriti u pepeo. To traje šest do deset dana, ovisi o vremenu. Ako je vruće, proces ide sporije. I danju i noću ugljenica se mora obilaziti, paziti da se drvo ne zapali… Sada su ugljenice zidane, pa ne treba dolaziti baš svaki čas kao kod starih, zemljanih. Onda ih se obilazilo svaka dva sata, bili dan ili noć – objašnjava Ivan.
Od jednog prostornog metra drva u prosjeku se dobije šest vreća s po 18 do 20 kilograma ugljena. Takvu vreću Ivan proda po 50 kuna, što će reći da od jednog paljenja velike ugljenice uprihoduje – ako je sve kako valja – nešto više od tisuću eura.
– Izgleda jako puno, ali to je bruto. Treba platiti drva, naftu za traktor, benzin za motorke, strojeve treba popravljati i održavati… Ostane malo. Preko ljeta ugljen ide na more, a i zimi ima nekoliko restorana koji rade, pa ode tura ili dvije, tako da imamo za režije – reći će Ivan.
U poslu mu zna pomoći jedan od sinova, a kućanski poslovi povjereni su supruzi Vesni i Ivanovoj majci Vjekoslavi.
– Ne žalimo se, ovo je prekrasan kraj i život je ovdje lijep. Samo kad bi se cesta malo bolje održavala – zaključuje kalnički ugljenar Ivan Petrlić. (hš)
FOTO: NIKOLA WOLF

Jedna od triju ugljenica koje prehranjuju obitelj Petrlić

Ivan Petrlić dovozi drva iz šume