NA KRAJU SELA Ivan: Auto me vudril i konj zbacil. Penzija? Živim od 350 kuna mjesečno i ne žalim se

Cijeli život egzistira od poljoprivrede


Autor: podravski.hr — 23.01.2018. / 15:25 Aktualno

Ivan Nemčić ne bi rado na operaciju kuka

Koliko god bilo teško u životu, uvijek se mora naći vremena za humor, pokazao nam je to simpatični samac Ivan Nemčić, čija bi priča bez problema mogla krenuti stihovima: „Moja je kuća na kraju sela…“
Taj 57-godišnjak iz Svetog Petra Orehovca kod Križevaca, na svoju žalost, mora paziti da ne pije previše „vina, crna i bijela“, jer muku muči s visokim tlakom. Sa zdravljem nije baš na „ti“, čemu svjedoči i štaka bez koje ne može nigdje već dugih šest godina.
– Tu pred hižom me je vudril auto, a i konj me zbacil. Zato teško hodam, nemrem nikam bez štake. U veljači bi trebal na operaciju, hoćeju mi ugraditi umetnoga kuka, deti nekakvu plastiku – priča nam Ivan i odaje dojam čovjeka koji se baš ne veseli što će skoro morati pod nož.
Kako i bi kad u životu, kaže, nije imao teže zdravstvene tegobe. Jedino, muče ga financije, jer živi tek od 350 kuna mjesečno. Penzija? Slatko se nasmijao na naše pitanje. Cijeli život egzistira od poljoprivrede, a sad ga to košta.
– Nemam pravo na pomoć jer imam nekaj zemlje. Tu i tam dobijem pakete pomoći pa nekak zduram mesec. Imal sam nekad 13 rali, no nekaj su zela braća, nekaj sam prodal. Ma, imal sam ja ranije prilika delati prave poslove, al’ nekak mi se nije to dalo. Lepše je bilo biti na polju i biti sam svoj gazda – govori, naslonivši se na stablo jabuke staro, kako tvrdi, više od 100 godina.
Ljubimac Garo, pas mješanac nije prestajao lajati, a mi smo spazili desetak ručno izrađenih kolaca od akacije za njegove gorice. Sve je to djelo našeg domaćina.
– Ma morem ja delati, samo mi je teško hodati. Ovakvi kolci znaju zdurati i pet let. Ne namučim se baš – pokazuje nam svojih ruku djelo i pozdravlja do nekog novog susreta, možda s novim kukom i bez vjerne pratiteljice štake. (ib)
FOTO: NIKOLA WOLF