Nakon Izraela nije pomišljala o povratku u Koprivnicu, a s braćom već godinama vodi navijačku bitku

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Selena Milošević ostat će u Podravki Vegeti i sljedeće sezone. U lipnju će napuniti 30 godina, jedna je od igračica u koju trener Zlatko Saračević ima ponajviše povjerenja, a ovu poništenu sezonu odigrala je na visokoj razini kad je u pitanju obrana koja joj je jača strana.

– Nije mi strano da igram i da vodim obranu, dobro se snalazim. Prije smo Ana Debelić i ja to radile skupa. Ali kad dobijem priliku u napadu, nastojim je iskoristiti. Volim igrati u oba smjera. Mislim da nam je obrana ove sezone bila dobra i da smo puno pomogle golmanicama. Ostvarile smo i odlične rezultate. Zadovoljna sam u Koprivnici, zato sam i produljila ugovor – rekla nam je Selena.

Selena u dresu Podravke Vegete

Ova je simpatična Istrijanka s rukometom zapravo krenula prilično kasno, tek s 14 godina, u svom rodnom Rovinju.

– Igrali smo tada Drugu ligu. S 19 godina otišla sam u pulsku Arenu i provela tri sezone u Prvoj ligi. Onda su se pojavili financijski problemi te sam nakon sezone u Umagu otišla u Zamet koji je tada vodila Adrijana Prosenjak. U Zametu sam dobila i poziv u reprezentaciju Hrvatske, a uskoro sam stigla i u Podravku.

Doveo ju je tadašnji trener Goran Mrđen, koji ju je ujedno i prvi pozvao u reprezentaciju kao izbornik.

– Prvi put sam za Hrvatsku zaigrala s 25 godina. Nisam bila ni u kadetskoj ni u juniorskoj reprezentaciji jer sam dosta kasno počela s rukometom. Za školu sam igrala sve, i nogomet i košarku, ali ništa od toga nisam trenirala. Samo mini-rukomet dva mjeseca, ali tad sam živjela malo dalje od Rovinja pa sam se sportu posvetila tek u srednjoj školi. Ali eto, nikad nije kasno.

Dobro se prilagodila i profesionalizmu.

– Sve prije bili su amaterski klubovi. U Zametu smo dobro trenirali, ali nije to ta razina kao kad igraš Ligu prvaka, europske utakmice. Nije mi bio problem postati profesionalka jer radim ono što volim. Samo treba zagristi i željeti, posvetiti se tome u potpunosti.

Sezonu 2017./18. Selena je provela u Izraelu, gdje je nastupala za Maccabi Rishon LeZion.

– Došlo je do male zasićenosti, željela sam probati nešto novo. Ne žalim, iskustvo je bilo predivno. Živjela sam 20 km od Tel-Aviva, u gradu na moru. Većinom je vrijeme bilo ljetno, tek tri mjeseca jeseni. Upoznala sam i drugu kulturu, drugačiji način života. Izraelci više drže do svojih praznika, a i čini mi se da dolje nema toliko stresa kao kod nas. Lijepo žive, ali im je država jako skupa. Meni je najveći problem bila udaljenost pa sam se brzo vratila.

Malo tko je očekivao povratak u Koprivnicu, pa tako i ona sama.

– Kad sam odlazila, nisam mislila da ću se vratiti. Ipak, poklopile su nam se ambicije. Promijenilo se vodstvo kluba, došle su nove igračice, postavljeni su viši ciljevi, a i dečko mi je tu…

Jesu li se slegli dojmovi nakon poništenja sezone?

– Ispada da cijelu sezonu ništa nisi radio, da ničeg nije bilo. Ipak, mi smo napravili iskorak, stigli do polufinala EHF kupa i normalno je da imamo za čime žaliti. Nažalost, viša sila nije nam dozvolila da se borimo za europski trofej.

Prošlog tjedna Podravkine su igračice završile s treninzima na vanjskim terenima.

– Više smo trenirale kao u pripremama ovih mjesec dana, igrale smo i nogomet. Daleko je to od rukometnih treninga, ali svakako je bilo bolje nego u doba karantene. Imaš trening ujutro, moraš ustati, dan ti je puno drugačiji jer postoji neki red.

Kakva su očekivanja za sljedeću sezonu?

– Bit će vrlo teško, skupine Lige prvakinja su veće, čeka nas više utakmica i težak tempo. No, kako nismo razočarale u zadnje dvije sezone, vjerujem da nećemo ni sad. Nadam se da će i gledatelji moći u dvoranu, jer bez njih to nije to. Jednostavno ne možeš a da te ne digne ta atmosfera koju napravi naša publika – poručila je Selena Milošević.

Braća za Milan, ja za Juventus

Selena ima sportske korijene u svojoj obitelji.

– Mama Marija je bila rukometašica, igrala je za Labin u doba Jugoslavije. Pokojni tata Svetislav bio je košarkaš. Igrao je u Partizanu, pa u Hrvatskoj u Rijeci, a bio je i prvi trener u Rovinju. I starije sestre Monika i Roberta igrale su rukomet u Rovinju – rekla nam je Selena.

Obiteljska priča tu ne prestaje.

– Tu su i dva brata. Mlađi Viktor igra nogomet za Rovinj u Trećoj HNL, stariji Miloš nogometom se bavi rekreativno. Od malena sam navijala za Juventus kao i tata, a braća su za Milan. Tako je i danas.

Na odmor u Dalmaciju

Selena je zaručena za podravskog nogometaša Sanjina Strajnića. Kad će vjenčanje?

Sa zaručnikom Sanjinom

– Ne znamo još, nismo definirali datum – smije se Rovinjanka s koprivničkom adresom.

Jedno su drugom velika podrška.

– I on svaki dan trenira pa mu nije strano što ja radim. Dolazi na svaku moju utakmicu kad može, često i ja na njegove.

Odmor će provesti u Rovinju s obitelji i nećacima.

– Kad dođe Sanjin, otići ćemo malo do Dalmacije.

Za kraj i klasično pitanje o slobodnom vremenu. – Volim slagati puzzle, otići u kino, družiti se, igrati društvene igre. Najomiljenija mi je Alias. Pratim sve sportove, a ponekad zaigram tenis, većinom u parovima. Nisam neki rob televizije, ali volim si navečer pogledati serije poput Grey’s Anatomy i Game of Thrones, kao i neke detektivske serije ili kvizove. Ljeti rijetko gledam TV, osim ako je sport na programu.

FOTO Privatan album / Arhiva

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti
  • Više s weba

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI