NAŠ OLIMPIJAC Branko Zorko: Na Olimpijadi nema bluda koliko se priča, kondomi su tek suveniri

Kad završiš karijeru, ti su poluinvalid, to moram javno reći. Meni je list desne noge u karijeri puknuo 15-ak puta. Ni dan-danas ne znam uzrok, a bio sam na svim mogućim slikanjima


Autor: podravski.hr — 06.04.2018. / 8:15 Aktualno

Zorko danas radi kao tajnik županijske Zajednice sportova

Nijedan Hrvat više nikada neće učiniti ono što je Branko Zorko učinio u ožujku 1992. godine u Genovi, u Italiji. Bila je to prva medalja osvojena pod zastavom samostalne države. Bronca. A malo je nedostajalo da tada 24-godišnji Branko, kojemu je atletika već bila kruh, uopće ne na nastupi na tom Europskom dvoranskom prvenstvu jer se u siječnju gadno ozlijedio. Pitamo ga, kao iskusnog olimpijca, jesu li točne priče da se na olimpijskim igrama mnogo ljubuje među sportašima i da je potrošnja kondoma golema, kao što se često spominje u medijima.

– Ma, to su bajke. Istina je da se podijeli 100.000 kondoma, ali većina ih završi kao suveniri koje sportaši uzmu i podijele prijateljima kad se vrate. Nemaš vremena koncentrirati se na nešto drugo nego na svoju disciplinu. Osim toga, Olimpijada je uvijek krajem sezone i jedva čekaš da završi, da se vratiš doma i da se odmoriš – reći će on.

Karijeru završava s 37 godina. Na računu jest nekakva ušteđevina, ali od nje se ne može živjeti ostatak života.

– Kupio sam stan, no sebi i obitelji nisam osigurao egzistenciju za cijeli život. Htio sam ostati u sportu, ali ne kao trener. Čekao sam dvije godine dok se nije otvorilo mjesto tajnika u županijskoj Zajednici sportova, javio sam se na natječaj, prošao sam i, evo, sad sam ovdje – ističe i prisjeća se:

– Nekad sam najviše trčao u okolici Križevaca, u prirodi, po šumskim putovima. Trčanje je iznimno težak sport, svaki dan iziskuje ne samo fizičke, nego i psihičke napore. U danu sam znao pretrčati i po 30 kilometara. Teško je bilo i prije utrke, znao sam da ću u zadnjim metrima padati u nesvijest od napora. To vam je kao da idete u gladijatorsku arenu, borba na život i smrt – kaže Branko.

Je li zdravo toliko iscrpljivati organizam? Smatra da nije, a 20 godina profesionalnog bavljenja atletikom ostavilo je traga na njegovu tijelu.

– Kad završiš karijeru, ti su poluinvalid, to moram javno reći. Meni je list desne noge u karijeri puknuo 15-ak puta. Ni dan-danas ne znam uzrok, a bio sam na svim mogućim slikanjima. Odlučio sam se oprostiti na olimpijskim igrama u Ateni, to mi je bila zadnja utrka. Kad sam završio karijeru, dobio sam kroz godine 15-ak kilograma, pa su i leđa malo stradala. Volio bih potrčati, zaigrati nogomet s prijateljima, ali naprosto ne mogu – rekao je Branko.

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Podravskog lista.

 

FOTO: HRVOJE ŠLABEK