Naša sportska ikona: Svašta sam proživjela, ali ništa me nije moglo slomiti

I prije je bila jedna od najvećih podravskih sportskih legendi, sad je postala još veća. Snježana Petika 1996. godine predvodila je Podravku do trijumfa u Ligi prvakinja, a u prosincu prošle godine kao pomoćna trenerica u hrvatskoj ženskoj rukometnoj reprezentaciji osvojila je brončanu medalju.

– Naravno da je to povijesni uspjeh. Drago mi je što sam već dvaput sudjelovala u pisanju povijesti, prvi put kao igračica kad smo bili peti na Euru, i sad kao trenerica s osvojenom medaljom. Za mene osobno ništa se nije promijenilo, no to odličje svakako je i potvrda mog stručnog rada – rekla je Snježana Petika, koja je u Danskoj ujedno ‘na daljinu’ radila i svoj redovni posao u Podravki.

S izbornikom Šoštarićem uzela je medalju na EP

– Pomogli su i kolege u Koprivnici, uspjeli smo sve uskladiti.

Od početka je stožer vjerovao u igračice, radilo se dobro i u tišini, ali malo tko je mogao predvidjeti takav uspjeh.

– Tko kaže da je vjerovao da ćemo osvojiti medalju na Euru, taj laže. Ja se nisam bojala Mađarske ni Nizozemske, najviše sam se pribojavala Srbije jer igramo isti rukomet i dobro se znamo. Bila sam sigurna da ćemo proći u drugi krug, zato sam i ponijela dovoljno stvari. U odnosu na prijašnji Euro, bili smo jači za Ćamilu Mičijević, ona je bila kvaliteta koja nam je nedostajala jer može zabiti s 9-10 metara, a na nju suparnička obrana mora izaći i ostaviti prostor za pivote, a mislim da smo mi u Debelić i Ježić imali najjači par na crti. Ipak, najjače oružje bila je obrana s fenomenalnom Pijević.

Vodila je i RK Podravku

Danci su nam napravili uslugu uoči borbe za broncu?

– Na takvu razinu podcjenjivanja stvarno već dugo nisam naišla. Njihov je izbornik curama dao dodatni razlog da se još više bore, da svi damo i zadnji atom snage.

Kakva je suradnja s izbornikom Nenadom Šoštarićem?

– Izuzetno ga cijenim kao trenera i kao čovjeka. Od prvog trenutka se poštujemo i uvažavamo. On mi je bio izbornik u reprezentaciji dok sam još igrala, imamo skoro iste poglede na igru i to kako bi nam ekipa trebala izgledati. Trener uvažava sve sugestije, prihvati ono što je dobro i uz njega se osjećam kao bitan kotačić cijele priče. Osim nas trenera, izuzetan posao odradili su i medicinski te tehnički dio stožera. Sve je funkcioniralo besprijekorno.

Bila je prvakinja Europe 1996.

Je li lakše igrati rukomet ili se baviti trenerskim poslom?

– Lakše je igrati. Najgore je ako si bio igrač i sad si trener, jer znaš što bi trebao napraviti, i znaš da si to mogao, ali više ne možeš. Moraš se truditi ekipi prenijeti što bismo i kako trebali igrati. Odlično je dok igračice to prate i dok provedu u djelo. Ali dok vidiš da to ne ide…

Lomite li se ponekad da odustanete od svega?

– Toga ima često, pitam se treba li mi to. Ali idem dalje, dijelom iz inata, dijelom zato što sam cijeli život u rukometu, nešto sam naučila i kao trenerica. Smatram da mogu jako puno dati i prenijeti svoje znanje na mlađe, pa ‘duram’…

Kako gledate na trenersku budućnost, hoćete li nastaviti raditi s mladima ili biste opet probali neku višu razinu, poput one sezone na klupi Podravke Vegete?

– Ne želim o tome niti razmišljati. Mislim da mogu dosta dati u radu s talentima, možda i u individualnom radu.

Koliko su se rukometne realnosti promijenile od vremena kad ste još igrali?

– Mi smo bile tehnički i individualno jače nego današnje generacije, ali rukomet se strašno ubrzao i sad netko tko je brz i naučiš ga da puca, može postati super igrač. Igra se više bazira na trčanju i brzoj lopti, nema više toliko kontakta. Nekad se šalim da je ovo sad laka atletika, a ne rukomet.

Podravka je 1996. godine postala europski prvak. Koliko je to bilo značajno za klub i grad?

– Značaj je bio velik. Da nije bilo tog razdoblja u kojem smo harali Europom i da nismo postali tako jak centar, pitanje je bi li se tolike godine ulagalo u rukomet.

Po čemu je vaša generacija bila posebna?

– Za svaki uspjeh, kao i sad s reprezentacijom, moraš imati i dozu sreće. Poklopilo se da nas je Uprava maksimalno popratila, igrački kadar bio je dobro posložen, u ekipi je postojalo zajedništvo, imali smo zajednički cilj. Sve se radilo odlično, naravno da onda mora doći i rezultat. Imali smo odličnu publiku, navijače koji su bili uz nas doma i na gostovanjima, sve je bilo na vrhunskoj razini.

Kakav je bio odnos s legendarnim trenerom Josipom Šojatom?

– Ispočetka jako loš. Trener je imao viziju da bi trebao promijeniti moj stil igre, htio je da ja više budem dodavačica. Ali dok je bilo ‘stani-pani’, onda je vikao ‘Petika!’ i pokazivao mi je fintu. Tada je shvatio da nas treba pustiti da mi igramo, da samo treba pronaći način da nas ukomponira sve zajedno. On je to vrlo brzo shvatio, ipak je bio stari lisac koji je godinama u rukometu, vodio je puno ekipa, prošao puno kao igrač i trener. Nakon toga smo i nas dvoje pronašli zajednički jezik, a prije sam mjesec-dva skoro svaki dan iz dvorane išla kući plačući. No, što te ne slomi, to te ojača. Svašta sam u životu prošla, ali me ništa nije moglo slomiti.

Kako gledate na rukomet u doba pandemije, na zabranu treninga djeci?

– Mislim da se sport ubija odlukama koje nisu logične. Htjeli bismo da nam djeca žive zdravo i da nam se bave sportom, a uz kafiće su zatvorili i sport. Sad je bila prilika iskoristiti taj uzlet ženskog rukometa i osvojenu medalju, da što više djece ubacimo u sport, ali bojim se da će se dogoditi suprotno – zaključila je Snježa Petika.

Mislim da je Tena prerano otišla van

Snježanina kći Tena igra rukomet u mađarskoj Bekescsabi.

– Teško mi je, pogotovo sad dok je korona, pet mjeseci nije bila doma. No, takav je život, djeca odlaze, trebaš se što prije na to naviknuti, nema druge. Mislim da je prerano otišla, ali tako je kako je. Neka se bori…

Ni sin David više nije u Koprivnici, prešao je u Graničar iz Đurđevca. – Zadovoljan je, igra stopera za juniore, nekad i za kadete, odlično su ga prihvatili u Đurđevcu – rekla je Snježana.

FOTO Podravski list / Privatna arhiva

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI