Naši sportaši izbliza: Počeo je u napadu, a milijune je Slavenu donio kao stoper

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Proteklih dana napokon je riješen transfer koji će napuniti blagajnu Slavena Belupa. Zvonimir Šarlija prodan je u turski Ankaragücü za 300.00 eura, a još prije je na račun sjelo 150.000 eura na ime posudbe u ruski CSKA. Koprivnički stoper zimus je promijenio klub, iz Moskve je otišao u Kasimpasu iz Istanbula, da bi ga otkupio klub iz glavnog grada.

Priču sa Šarlijom, u serijalu Naši sportaši izbliza, donio je u ponedjeljak Podravski list u svom tiskanom izdanju…

– Znao sam kakva je sezona iza mene i u kakvom sam se svjetlu pokazao u CSKA-u i Kasimpasi. Jedino je korona utjecala na to da sve skupa ne bude još bolje, ali uspjeli smo napraviti dobar transfer. Slaven Belupo dobro je zaradio dosad, moguće je da će još nešto doći od mene. Mogu reći da mi je drago da sam baš ja bio taj koji je pomogao klubu u ovim teškim trenucima – rekao je Zvonimir Šarlija.

Prošao je kompletnu nogometnu školu koprivničkog prvoligaša, ali na potpuno drugačijoj poziciji.

– Skoro do juniora sam bio špica, i oduvijek sam to htio igrati, ali put me doveo u stoperske vode i sad sam tu.

Otkrio nam je da je na ozbiljniju nogometnu karijeru počeo računati po povratku s posudbe u drugoligašku momčad Solina. Vrlo mlad je otišao od kuće po seniorsko iskustvo, ali i novo dokazivanje.

– Posudba u Solin ispostavila se kao moja životna prekretnica, naravno u pozitivnom smislu. S jedne strane me izgradila kao osobu, a s druge mi je otvorila vrata profesionalnog nogometa.

Potom se vratio u Slaven i bio standardan kod trenera Ivkovića, da bi prošlu sezonu proveo na posudbama u Rusiji i Turskoj. Koliko je napredovao u tom razdoblju u inozemstvu?

U dresu CSKA

– Smatram da sam postao 90 posto bolji igrač, jer te već samo treniranje s boljim igračima čini kvalitetnijim, a tu su i utakmice, tako da mislim da sam puno napredovao u tih godinu dana.

Spomenuo je i ljude koji su mu bili najveća potpora.

– Otac i braća puno su mi pomogli što se tiče nogometne strane, savjetovanja i razvoja. Moj agent puno mi je pomogao u svemu u životu, a više je trenera koji su zaslužni za moj razvoj i profiliranje kao igrača. Zahvalan sam i trenerima i suigračima, osobito Stipi Bačeliću Grgiću koji je najviše bio uz mene

Transfer mu je napokon donio mirnoću i sigurnost, jer ipak su postojali upitnici oko njegove buduće karijere.

Kasimpase…

– Sigurno da je to veliko olakšanje, i da se sad konačno mogu smjestiti i razmišljati samo o tome kako biti bolji, a ne strepiti zbog budućnosti na svakom treningu i utakmici.

Ankaragücü je ostao u ligi jer zbog korone nije bilo ispadanja, a tamo ga je dočekao trener koji ga je vodio u Kasimpasi, Fuat Capa. On je na njemu najviše i inzistirao, te je samo za njega plaćena odšteta kad su u pitanju novi igrači. 

– Želio sam sigurnost glede igranja, a sam sebi želim da budem zdrav, jer nisam baš imao sreće s ozljedama u posljednjih šest mjeseci. Želim igrati svaku utakmicu, dakako i napredovati, onda će na red doći i neke više stvari.

Cilj kluba je stabilizacija u prve dvije sezone, jer stiglo je novo vodstvo koje je počistilo dugovanja i okrenulo novu stranicu.

i Ankaragucua

– Šteta što do kraja jesenskog dijela sezone navijači neće moći na tribine, jer je to najveća draž turskog nogometa. Moj klub ima jednu od najvećih navijačkih grupa, no sad se igra u potpuno drugačijim uvjetima. Liga je baš kvalitetna, među osam najjačih u svijetu.

Kakav je život u Ankari u odnosu na Istanbul i Moskvu?

– Prije svega, nema tolike gužve, na prvu se može primijetiti da je u pitanju manji grad. Ne može se Ankara mjeriti s Istanbulom i Moskvom, iako ima pet milijuna stanovnika. Međutim, imam ovdje sve što trebam. Dobro sam se smjestio, otkrio sve lokacije koje su mi zanimljive i potrebne za normalno funkcioniranje. Od stana do trening-kampa automobilom mi treba 15-ak minuta, a 10 više ako je promet malo gušći.

Teško je odolijeti specijalitetima…

U CSKA je igrao s Akinfejevim, u Kasimpasi s Quaresmom, a kako se Šarlija snašao u novom klubu?

– Ima nas dosta Balkanaca. Luka Adžić koji je došao iz Anderlechta i ja živimo u istoj zgradi, tako da nikad nije dosadno.

Tko je jednom bio u Turskoj, vjerojatno se upoznao i s tamošnjom kuhinjom koja je dosta specifična.

– Jelovnik je u Turskoj dosta zeznut što se tiče nas, i baš trebaš biti karakter da odoliš svim tim specijalitetima. Tako da je tu borba – smije se Zvone.

A koje mu je najdraže jelo u Turskoj? – Naravno, baklava!

FOTO Arhiva / Privatan album

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI