Naši sportaši izbliza: Vinko Soldo osvojio je naslov prvaka u Finskoj, a želja mu je vratiti se u Dinamo

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Vinko Soldo rođen je pred 22 i pol godine u Zagrebu, a prvi kontakt s nogometom bio mu je u Dinamovoj otvorenoj školi.

– Kratko vrijeme bio sam u Dinamu, pa sam otišao u Trnje i Dubravu, s kojom sam osvojio prvenstvo ispred Dinama, Hrvatskog dragovoljca i Zagreba koji su tada bili pri vrhu. Poziv da se vratim u Dinamo stigao je 2009. godine i od tada sam dulje vrijeme bio u Maksimiru – ispričao je Soldo o počecima svoje karijere.

U Dinamo se, dakle, vratio zaobilaznim putem, te je uspio ostvariti i 10 nastupa za prvu momčad.

– Od toga je šest bilo u prvenstvu, četiri u Kupu. Mijenjali su se tada često treneri, mene su vodili Kranjčar, Petev i Sopić.

S Modrima ima osvojeno prvenstvo i Kup 2016. godine, a sjajan uspjeh ostvario je s mladom momčadi Dinama.

– Osvojili smo neslužbeno Svjetsko prvenstvo klubova u Manchesteru. Osim toga, osvojili smo još dosta različitih turnira, ali taj Manchester mi je ipak ostao u posebnom sjećanju.

Bivši hrvatski reprezentativac i igrač Dinama Zvonimir Soldo nije mu otac, niti mu je bilo što u rodu.

– Svi me to pitaju, ali nemam veze s njim. Isto tako, nitko se iz moje obitelji nije bavio nogometom.

U odličnim je odnosima s bivšim suigračem Davorom Lovrenom.

– S njim sam odmalena bio u Dinamu, a prošle sezone bili smo zajedno i u Slavenu. Ostali smo si i dalje najbolji.

Vinko je 2019. godinu proveo u Finskoj, gdje je osvojio naslov prvaka s Kuopion Palloseurom.

– U početku mi se bilo teško priviknuti na hladno vrijeme, a i mentalitet ljudi je totalno drugačiji nego ovdje. Rekao bih da su ‘na prvu’ hladniji, ali su uvijek spremni pomoći. Nema kod njih toliko druženja i odlaska na kave kao kod nas, uglavnom su kod kuće i to je to. Komunikacija nije bila problem jer se svi služe engleskim jezikom. Na kraju je ispalo jako dobro iskustvo. Igrali smo i kvalifikacije za Europsku ligu, skoro izbacili varšavsku Legiju, a na kraju smo osvojili prvenstvo i to nakon 42 godine.

Živio je u gradu od 115.000 stanovnika, a titula je žestoko proslavljena.

– Na glavnom trgu održano je veliko slavlje, pjevala je jedna njihova poznata pjevačica, nešto poput naše Severine. Skupilo se oko 15.000 ljudi, bila je prava fešta.

Ipak Finci nisu toliko hladni, samo ih treba znati ‘zapaliti’. Epizodu na sjeveru Europe Soldo je arhivirao te se posvetio novim izazovima u domovini.

– Vratio sam se u Dinamo i malo trenirao s njima. Trener je tada bio Bjelica, igrala se Liga prvaka i konkurencija je bila velika. Kad mi je trener Slavena Belupa Tomislav Stipić objasnio kako stoje stvari u klubu, kad mi je rekao da me želi, sve to mi se svidjelo i odlučio sam se za dolazak u Koprivnicu.

Farmaceuti su se dobro posložili za novu sezonu, sad se čeka da krenu ‘isporučivati’.

– Rad pod Stipićem zasad je odličan, imam samo pozitivne riječi za to. Nadam se da će tako i ostati, ali i da ćemo početi pobjeđivati. Mislim da igramo sjajno, samo da još krenemo s pobjedama. Mislim da smo puno bolji nego prošle sezone, imamo veći i širi kadar, kad ulaze igrači s klupe donose nam svježinu, kao protiv Dinama kad smo zasluženo uzeli bod u Zagrebu. Očekujem da ove sezone dosegnemo peto mjesto, mislim da je to realno i ostvarivo s obzirom na ekipu koju imamo. Samo da nas krene, da dobijemo tu prvu tekmu…

Otkrio nam je i s kim se najviše druži.

– Najviše sam s Godom i Zirdumom, s njima sam bio i u juniorima Dinama. Isto tako, puno vremena provedem i s Krstanovićem s kojim sam igrao u Lokomotivi. Od njega se stvarno puno može naučiti, imao je i još ima veliku karijeru, nadam se da će zabiti što više golova. Krle je super kao igrač, ali i kao čovjek. Imamo u svlačionici još takvih igrača koji nam svakodnevno prenose svoja iskustva i pozitivno utječu na nas.

Svi mi smo ovu neobičnu 2020. godinu proživjeli na svoj način. Kako je bilo vama?

– Tih mjesec dana kad su nas zatvorili bilo je stvarno neočekivano i teško. Trenirali smo samostalno i online, ali opet to nije bilo to. Sigurno se to osjetilo protiv Lokomotive u polufinalu Kupa, kad smo pali u drugom poluvremenu. Nismo imali ni publiku na stadionu, bilo bi nam lakše s njom. Evo, sad su se gledatelji vratili, nadam se da će se sve skupa što prije vratiti u normalu.

Vinko navija za Milan.

– Odmalena je tako. Stariji brat oduvijek je za njih navijao, pa je to prenio i na mene. Još kao dijete bio sam na utakmici Milana i Züricha 2007. godine. Ovih godina i nisu baš najbolji, ali dižu se. Inače volim vikendom pogledati utakmice engleske i talijanske lige, naravno i HNL.

A kakve su mu nogometne ambicije?

– Želio bih se dokazati u Slavenu Belupu i vratiti se u Dinamo…

FOTO Nikola Wolf i Privatna arhiva

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI