PODRAVSKI MENADŽERI: Državi treba čist start, izgraditi je iznova, od nule, s novim ljudima

Podravski list profile
Neofen Ni traga boli 940x176

U 11 godina zajedničke suradnje Mladen Vidović i Zlatko Sova izgradili su tvrtku koja zapošljava dvjestotinjak radnika i većinu poslova obavlja u Njemačkoj i skandinavskim zemljama. Njihov Inoxmont bavi se proizvodnjom i montažom opreme za proizvodne pogone, a lani je imao 65 milijuna kuna prihoda. Budući da su upoznati s uvjetima poslovanja u cijeloj Europi, Vidović i Sova savršeni su sugovornici kada se uspoređuje poslovanje u Hrvatskoj i u zapadnoj Europi. Unatoč reputaciji tvrtke s prosječnom plaćom oko 9000 kuna, i Inoxmont muku muči s pronalaskom radne snage.

PL: Budući da radite na zahtjevnim inozemnim tržištima, trebate kvalitetnu radnu snagu. Imate li problem s gubitkom i pronalaskom kvalitetnih zaposlenika?

Sova: Odgovorit ću vam primjerom. Nedavno smo imali dan otvorenih vrata te sam razgovarao s ravnateljem varaždinske stojarske škole. Rečeno je da su u toj školi za smjer limar u građevinarstvu upisali samo šest učenika i da su oni jedini u Hrvatskoj koji su upisali taj smjer. A to zanimanje potrebno je na svakom gradilištu. U Hrvatskoj se kroz godine osjetno smanjuje broj upisa u strukovna zanimanja i naravno da onda dolazi do toga da nedostaje kvalificirane radne snage, a to osjetimo i mi. No, sada se javila još jedna stvar, a to je nelojalna konkurencija. Događa se ono što prije nije bilo slučaj. Baš nedavno je jedan naš nalogodavac ‘oteo’ dva majstora koji su kod nas radili nekoliko godina. Radi se o izravnom vrbovanju, što dosad nije bio slučaj. Također, tržište rada u Europi i pogotovo Njemačkoj vrlo je nesređeno i postoje podaci da u Njemačkoj ima na stotine tisuća radnika koji nisu prijavljeni. Naši ljudi, kada odluče otići u Njemačku, ovdje osnuju j.d.o.o., u Hrvatskoj sebi isplaćuju minimalna davanja, a ono što zarade u Njemačkoj nigdje ne prikažu te na taj način mogu zaraditi više novca. Njemačka država na to je zažmirila jer su svjesni da im nedostaje radne snage. Takav način rada bitno otežava poslovanje nama koji uredno plaćamo sva davanja i radimo striktno po zakonu.

Zlatko Sova (lijevo) i Mladen Vidović izgradili su jednu od najuspješnijih podravskih tvrtki

Vidović: Isto tako, razgovarali smo s učenicima koji se školuju za zanimanje CNC operater iz srednje škole Ludbreg. Oni su svi do jednog rekli da odmah po završetku školovanja namjeravaju otići iz Hrvatske. Pokušao sam im objasniti da oni iz škole izlaze bez potrebnih praktičnih znanja. U Njemačku će otići pregovarati s poslodavcem ne kao ravnopravan partner, već će ići moliti za posao. Isto tako, koliko god godina proveli u drugoj zemlji, uvijek će biti stranci. Pokušavamo ove mlade ljudi nagovoriti da ipak probaju ostati u Hrvatskoj. Upravo zbog toga za naše radnike koji rade kao montažeri i zavarivači na gradilištima i u otežanim uvjetima uveli smo beneficirani radni staž, tako da im na godinu dana rada plaćamo 15 mjeseci mirovinskog i ostalih davanja. Također, radnici su osigurani 24 sata od nezgoda. Oni koji idu raditi u inozemstvo imaju osigurano stanovanje i prijevoz. Samo brigom o svojim radnicima možete isporučivati kvalitetnu uslugu koja se od nas traži.

PL: Naši ljudi imaju stvorenu predodžbu o Njemačkoj kao vrlo organiziranoj i uređenoj zemlji, a vi govorite o neuređenosti njemačkog tržište radne snage…

Vidović: Mobilnost radne snage jest jedna od premisa Europske unije, no nemojmo se zavaravati. Članice osnivači, dakle velike europske države, znaju  što rade. Ovakvo stanje prvenstveno odgovara velikim državama poput Njemačke, koja na taj način dobiva jeftinu i kvalitetnu radnu snagu. Postoji tzv. A1 potvrda koju sve firme koje iz Hrvatske šalju radnike u inozemstvo na izaslani rad moraju imati. Uredbom je propisano da poduzeće mora u određenom postotku poslovati u Hrvatskoj te su i ostali uvjeti izaslanja strogi i zamišljeni upravo zbog toga da bi se izbjegavale nepravilnosti.

Dio poslodavaca ne ispunjava navedene uvjete te stoga zaobilaze ovo pravilo te ne ishođuju potrebne potvrde.  Sve to govori o neredu na tržištu rada, posebice u Njemačkoj.

Sova: Događa se otimanje radnika između tvrtki i izravno vrbovanje

Sova: Prije je postojao bonton između poslodavaca i radnik je morao sam otići u drugu firmu zatražiti zaposlenje. Tek tada se moglo razgovarati o zaposlenju, a sada su stvari potpuno obrnute. Događa se otimanje radnika između tvrtki i izravno vrbovanje. Tu je i nelojalna konkurencija, poput rada u sivoj zoni, i neplaćanje poreza na novac koji se zaradio u Njemačkoj.

PL: Govori se da su si poslodavci sam krivi što im radnici odlaze u Njemačku jer ih nisu htjeli adekvatno platiti. Je li to točno?

Sova: Godinama se protiv poslodavaca i gospodarstvenika stvara dojam da su oni glavni državni neprijatelji, koji ne žele platiti svoje radnike. Kada radim u Njemačkoj, ja sam od glavnog naručitelja ‘druga ruka’. Dakle, između mene i njega je jedino glavni izvođač. Dođite na hrvatsko gradilište, posebno gdje se radi s javnim novcem. Tamo smo mi ‘sedma ruka’, a svi ovi u sredini, razni posrednici, htjeli bi dobiti svoj dio bez ikakva rada. A mi moramo od 200 kuna kalkulativne cijena rada sto i nešto kuna dati sa strane te se od nas očekuje da s, recimo, 50 kuna platimo radnike i još nešto zaslužimo. Kada se tu stvari poslože, onda se može govoriti o rastu plaća. Godinama je na industriju u Hrvatskoj gledano kao nešto što više nije potrebno, a tu priču su prihvatile i političke elite te je industrija sustavno uništavana. To zapadnim zemljama odgovara – zašto bismo mi ništa proizvodili kad nam oni to mogu prodati. Svi su govorili da ćemo živjeti od poljoprivrede i turizma. Poljoprivredom se sad ozbiljno bave samo veliki proizvođači, a ne mogu svi živjeti od turizma. Bez industrije nema života u državi.

Vidović: Mi smo zaradu ugrađivali u razvitak firme. Stvarali smo nova radna mjesta, proširivali proizvodnju. Upravo zato što želimo poslovati u okvirima zakona, imamo i nešto veću administraciju koja sve to odrađuje.

Konstantno ulažemo u naše zaposlenike i želimo im ponuditi što bolje uvjete. Ponekad se zna dogoditi da radnik nakon višegodišnjeg ulaganja u njegov razvoj ode iz poduzeća jer je kod nas stekao potrebne stručne kvalifikacije koje su tražene na tržištu rada. No, mi i dalje ustrajemo na tom putu jer smo svoj cilj zacrtali i radit ćemo na njemu, a to je daljnji razvoj našeg poslovanja i ulaganja u radnike.

PL: Desetak godina radite na raznim tržištima, pa i onim najrazvijenijim. Hrvatska je često u Europskoj uniji na začelju po učinkovitosti administracije i pravosuđa. Vidite li u zadnje vrijeme kakvo poboljšanje?

Sova: Moje je mišljenje da mi to u Hrvatskoj moramo izgraditi iznova, takoreći od nule. Svoju smo građevinu uništili tako što su se dogovarali poslovi po dampinškim cijenama, i po principu ‘nekak bumo’. Potpisivali su se ugovori po kalkulativnim cijenama rada od 40 kuna, a razina održivosti je, recimo, 200 kuna. Na kraju, niti su ti radovi bili napravljeni, niti su radnici dobili plaće. U Njemačkoj je takav ugovor nemoguće popisati jer će vam biti odbijen od strane regulativnih tijela, a mi moramo doći do razine cijene rada od barem 70 posto kakva je u Njemačkoj i tada će stanje biti održivo. Za to treba čist početak i izgradnja sustava nanovo, s novim ljudima. Što se tiče pomaka na bolje, sada je jedino nova želja da se nešto promijeni, ali daleko je to od konkretnih poteza.

Vidović: Dnevnik ne smije početi s vijesti gdje je danas bio premijer i tko je što rekao o ustašama i partizanima

Vidović: Slažem se da se vide mali pomaci. No, promjena treba doći u svim sustavima. Treba početi od porezne reforme i smanjiti opterećenje na plaće. Mirovinska je reforma isto tako važna, imamo previše umirovljenika s premalo staža. Ne trebamo biti genijalci. Moja je kći na školovanju u Londonu pa iz prve ruke vidi razliku u obrazovnom sustavu. U zapadnim državama usmjeravanje počinje u najranijem stadiju školovanja. Škole imaju zaposlene psihologe, sociologe i pedagoge, koji  usmjeravaju djecu u zanimanja za koja je vidljivo da ta djeca imaju afinitete i mogućnosti da svoj posao rade dobro. Isto tako, potrebno je promijeniti i čitav sustav vrijednosti. Primjerice, Dnevnik ne smije početi s vijesti gdje je danas bio premijer i tko je što rekao o ustašama i partizanima. Mlade generacije to ne zanima i takve ih vijesti opterećuju. Mladi su željni znanja i promjena, ali imaju osjećaj da u Hrvatskoj do toga neće moći doći i zato žele otići. No, istina je drukčija. Kvaliteta života, a sada govorim o onoj socijalnoj i društvenoj komponenti, o druženju, daleko je iznad one u zapadnjačkim zemljama. Ovdje se ljudi više druže, još nema tamošnje otuđenosti.

PL: Kakvi su vaši planovi u Hrvatskoj, planirate li proširivati svoje poslovanje?

Sova: Naš je cilj jasan i želimo proširiti poslovanje tako da cijelu proizvodnju i opremanje neke tvornice u onom dijelu u kojem mi sudjelujemo napravimo sami. Dakle, da dijelove i opremu proizvedemo i instaliramo ih u postrojenje. Dio toga već smo postigli, dio planiramo. Naravno da to uključuje i proširivanje proizvodnje.

Vidović: Mi smo mala zemlja i ne možemo raditi svemirske brodove, ali dijelove za svemirski brod možemo. Upravo se i tom mišlju vodimo u Inoxmontu. Nastavit ćemo širiti naše poslovanje, ali u okvirima naših mogućnosti. Kako smo već rekli, zaradu ne transferiramo u neke treće djelatnosti, već u posao kojim se bavimo. Mogli smo to učiniti drugačije i  pobrinuti se za sebe, ali odlučili smo da je ovo naš poziv i posao kojim se kanimo baviti dugoročno. Mi smo prva generacija i ona uvijek ima najteži posao, ali ako gledam za budućnost, onda je naš cilj jasan.

FOTO Nikola Wolf

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati.
Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. Pravila privatnosti