“Ne treba nam nikakav kasino, nek’ se ljudi zabavljaju u vlastita četiri zida!”

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše: dr. Hrvoje Petrić, Iz povijesti Podravine i Prigorja. Čitajte svaki ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista.

Čini se da je inicijativa za osnivanje koprivničkog kasina (čitaonice) proživljavala uspone i padove, od kojih je jedan zabilježen u anonimnom dopisu iz Koprivnice pisanom 6. prosinca 1846. godine: „Mislit će čitatelji ovih listovah, usled poslednjeg dopisa iz Koprivnice, da se je već i ovaj grad iz duhovnog mertvila prenuo, i utemeljio u sredini ono neophodno ognjište, gde bi se plemenitie duše skupljavati i o raznih potrebah grada kao i ostale domovine većati mogle. Jest, ne samo pojedini gradovi, poveće općine, već i iste župe takova središta medju se uvesti prie il kasnie moraju, inače bo nam nije moguće na ubogi puk delovati. To i hoće i mora biti, kad naši duhovnici bolje upoznaju svoje zvanje i premoguću vlast, kojom su kadri narod svoj uzdermati. – I mi u našoj bogato od naravi nadarenoj Koprivnici poviknusmo: ’Ajde, da utemeljimo kasino narodni! Ta za boga zazor nam je i sramota, da smo tako daleko za Varaždinci i Križevčani ostali!

Adam Žuvić, osnivač prve koprivničke čitaonice 1847. (Muzej grada Koprivnice)

Svet će nas gerditi, što nećemo, da se sjedinimo i barem nešto pripomožemo obćem razvijanju malene domovine naše. Večna bi bila sramota, kad bi se možebiti prie našeg družtva željeznica sisačko-zagrebačko-ljubljanska, ili sisačko-karlovačko-rečka sagradila. Ajde dakle!’… Nu što smo učinili? (čujte!) ništa!.. A zašto? Ja mislim, da nas je nemčina odviše mogućom svom zasenom zasterla. Kod nas se samo jedan iztisak narodnih novinah čita: kako da si dakle pomažemo? A ima i kod nas diktatora! – žao nam je Koprivničanah, da upravo bez njega nemože ništa da bude. Jednom rečju: od kasina neće biti ništa; jer su se u svoj Koprivnici samo jedno 4 podpisa našla. – Svemu tomu je najveći uzrok, što ljudi, koji su za narodnost i napredak u svojih blagotvornih poduzetjih ne samo što nenalaze podpore, dapače se zapreke na put stavljaju. A jedni drugi kojekakvi vikači i mlatišume smatraju se kao oracula. Jedan od njih navede proti kasinu, da nam ga netreba, jer nam netreba javnih zabavah, nego svaki nek se kod svoje kuće zabavlja. A ljudi su to zbilja verovali. – Treba li vam još više dokazah od duha, koji ovde vlada?“

Kasino u Koprivnici

Do sredine prosinca 1846. ponovno su se ubrzale pripreme za osnivanje kasina, što se vidi iz dopisa koji je upravitelj pošte u Koprivnici Vrančić 16. prosinca 1846. godine uputio u novine: „U 97. broju ovih listovah javio sam, da se medju ostalim i o narodnom kazinu kod nas mnogo radi, – a sad je evo došlo vreme, u kojem vam mogu izvestno navestiti, da će mi se možebiti berzo izpuniti želja i prouzročiti radost, koju kod utemeljenja narodnog zavoda osećam. Nemislite dakle, da je dopis moj bio samo pium desiderium zaista nije; mi ćemo valjda skoro ono postići, za čim smo težili: od mladoga leta 1847. otvorit želimo i u Koprivnici narodni kazino uredjen po primeru drugih u našoj domovini obstojećih ovakovih institutah. Sve se je ovo jednodušno zaključilo u trih sednicah, deržanih pod predsedničtvom našeg obćeštovanog prečastnoga g. Adama Žuvića, začastnoga kanonika, podjašprišta i ovdašnjeg župnika, koi je krasnim svojim govorom naša serca jošte bolje upalio. Kad je štovani ovaj starac svoj govor s ovimi rečmi zaglavio: ’serce mi tuče jačje i dušna me svest opominje, da je i za nas Koprivničane već vreme došlo, da se iz stoletnoga sna probudimo i za napredak i slavu naše domovine pobrinemo!’ zaori u dvorani gromoviti ’živio!’ i odmah su bile sve točke primljene. Na to smo se počeli podpisivati, i s radostju opazismo, da su se našla u našoj malenoj Koprivnici trideset i dva člana, koji žele biti kao utemeljitelji narodnoga ovoga zavoda. – Ufam se, da imade sada svet lepog i istinitog dokaza od duha, kojim ovdašnji gradjani dišu, i da stvari nestoje baš tako zlo ovde, kao što ih je neki dopisnik u 99. br. vaših novina opisao. Obširnije pisat ću vam o ovom narodnom kazinu, kad višnje potverdjenje dobijemo…“ 

Ljudevit Gaj, urednik Novina horvatsko-slavonsko-dalmatinskih na to je dodao: „Nad ovim lepim napredkom bratje Koprivničanah, za koje bi bio čovek zbilja mislio, da su već izumerli, iskreno se radujemo. Nu da kazino dobrim plodom urodi, da mu se budućnost osigura, treba da bude zbilja središte ili centrum svega grada, sviuh gradjanah, a ne samo sastanište pojedinih ljudih; a opet, da ovo postane, treba da bude skroz narodni, da se iz njega svaki tudji duh izbaci i narodnosti sva vlada podeli.“

Početak pravila Narodne čitaonice u Koprivnici

Predsjednik pripremnog odbora za osnivanje koprivničkog kasina (čitaonice, kao) što se može vidjeti iz dokumentacije, bio je Adam Žuvić, koprivnički župnik poznat kao graditelj orgulja.

Podatak iz novinskog izvješća od sredine prosinca 1846. jasno ukazuje kako su inicijatori „od mladoga leta 1847.“ tj. od 1. siječnja željeli otvoriti „narodni kazino“. Očito su u tim namjerama uspjeli jer je već u ožujku 1847. on proradio. Moguće je utvrditi kako Kasino nije osnovan 1846. godine (jer da je Čitaonica osnovana 1846., to bi se jasno navelo u novinama), već je počeo s radom od početka 1847. godine. Uskoro mu se pridružio još jedan kasino, što ukazuje na podijeljenost tadašnjih Koprivničanaca zainteresiranih za kulturu, koju bi trebalo u budućnosti dodatno istražiti.

U narodnom duhu

Godine 1847. u Koprivnici su djelovala dva kasina (čitaonice), što se može vidjeti iz dopisa Ferde Rusana od 28. ožujka 1847.: „Čitajuće obćinstvo naših novinah mislit će, da su buditelji narodnoga duha, porodivši se u novie doba u Koprivnici, već i opešali. Nisu. Vara se, koji bi to mislio; dapače sve bolje i bolje, sve krepčie i krepčie odabranom sebi stazom napredovati nastoje, koja će ih, – premda kroz sgode i nesgode vijugajuć se – naposledku ipak na ono dovesti polje, gdeno će plodovah svoga tersenja i blage namere, s muževnom uživati moći ponositostju. Kasino narodni, proizvod domoljublja g. Vr(anči)ća, nalazeći se u sgradi g. Reškovca, napreduje verlo dobro. – Medju mnogobrojnimi novinami i časopisi, kojima čitateljiah nemanjka, čami i Zora; nu ovu samo do ove godine, tako juj sud puče, jerbo, svetlost bez svetlosti bolje da se posve uterne. – Bože osiguraj mu samo neporušivu stalnost. – Želiti bi samo bilo, da bi tamošnjom našom bratjom užja jedinost zavladala. – Pa čuh, da još jedan kasino osim ovoga u Koprivnici obstoji! – Revnost ova bila bi po slabom mom mnenju čak tada suvišna kad bi Koprivnici u Zagrebu stanovala. – Natecajuća se u begu dvoja kola, moraju jedna druga stermoglaviti; sila silu tare, to drugčie nije; nu čijom štetom? Sa štetom obiuh, ako i ne jednokom, nu ipak s tolikom, da je ne samo razlupana kola, nu i razuupano putnika telo osetitii mora. To sam izkusio vozeći se iz Koprivnice, da poleg nesmotrene jedne lude, stotina nedužnih i nekrivih terpiti može.“ Podrobniji podatci o djelovanju ova dva kasina (čitaonice) nisu poznati kao ni njihova daljnja sudbina.

Božena Loborec i Dragutin Feletar pretpostavljaju „da su se društvene prostorije čitanice nalazile ili u gradskom ksenodohiju (zgrada kraj župnog dvora koja više ne postoji) ili u oružarnici (’cajghausu’) gdje su inače djelovale i ostale društvene organizacije i odvijao se društveni život građana.“ No iz sačuvane dokumentacije se vidi kako je kasino bio  smješten u kući Reškovca. Kuća trgovca Stevana Reškovca nalazila se na mjestu gdje je 1926. godine stajala kuća dr. R. Steinera. Daljnjim istraživanjima valjalo bi utvrditi koja je to današnja kuća.

Prva stranica trgovačko-obrtničke čitaonice

Očito je kako je jedan od koprivničkih kasina djelovao u narodnom duhu što se može naslutiti iz podataka da je tijekom 1847. kasino bio pretplaćen, uz ostale, i na časopise Kmetijske i rokodelske novice (Ljubljana) i Zora dalmatinska (Zadar). Osim podatka o djelovanju kasina 1847. trenutno se ne raspolaže drugim obavijestima. Željka Lovrenčić navodi podatak kako Ferdo Rusan piše u jednom dopisu iz kolovoza 1852. da Narodni kasino u Koprivnici više ne djeluje.

Zbirka novca

U Koprivnici je Kasino djelovao u duhu širih društvenih zbivanja. Godine 1847. u Koprivnici se spominju darovatelji za Hrvatski narodni muzej u Zagrebu. Sabiratelj je bio Vrančić, a darovatelji su bili: Dragutin Cekuš, gradski podbilježnik, Antun Lebek, satnik gradske čete, Ljudevit Petković, komisar, Mihajlo Vaić, trgovac, Rikardo Kušić, Jakov Vinter, ranarnik, Pavao Lopatni, trgovac, Ivan Čep, organist, Ljudevit Šiketanec, ljekarnik, August Berke i Mihajlo Hajko, kapelani, Franjo Kolarić, građanin i Martin Podunajec, posjednik. Kada je godine 1856. u Koprivnicu dolazio ban Josip Jelačić da bi položio kamen-temeljac za novu pučku školu (današnju gradsku vijećnicu), bila je u čast toga za grad velikog događaja u staroj gradskoj vijećnici postavljena prva muzejska izložba u Koprivnici. Na izložbi su bile prikazane stare povelje i zbirka starog novca. Uz to je nekoliko Koprivničanaca bilo suradnicima, članovima ili povjerenicima Hrvatskog arheološkog društva i Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu. U drugoj polovici 19. stoljeća najznačajniji je među njima bio koprivnički župnik Josip Beruta, a pored njega se još navode odvjetnik Filip Konrad, Ivan Šćrbak, gospodarstveni činovnik Stjepan Subotičanec, Sigismund Fischer, kotarski predstojnik E. Šmit, željeznički namještenik Stjepan Ostriž i drugi.

Godine 1865. spominje se knjižnica Glavne dječačke i trivijalne djevojačke učione dok je „Narodna čitaonica“ osnovana 1867. godine. Ona je ubrzo postala najvažnijim središtem društvenog i kulturnog života grada Koprivnice. Pravila Društva „Narodna čitaonica“ u Koprivnici prihvaćena su na skupštini održanoj 6. ožujka 1867. godine. U ravnateljstvu su se nalazili tadašnji najugledniji koprivnički građani. Pravila su potpisali kao tajnik Đuro Gabrić, podbilježnik kraljevskog i slobodnog grada Koprivnice, ravnatelj Viktor Somogy, kasniji gradonačelnik te odbornici.  Kraljevsko hrvatsko-slavonsko-dalmatinsko namjesničko vijeće u Zagrebu dana 19. srpnja 1867. godine odobrilo je pravila.  S obzirom na to da se izvornik tog važnog dokumenta sačuvao, citirat ćemo prvi član: „Svrha družtva jest izobrazivanje duha i podupiranje narodne knjige nabavljanjem i čitanjem časopisah i knjigah narodnih, inoslavjanskih i inostranih, zatim zabave sa kartanjem zakonom dozvoljenih igrah, šahom, zabava na biljardu i drugih dozvoljenih  razveseljenjah.“

Vijest o postojanju dviju čitaonica u Koprivnici (1847.)

Koprivnička čitaonica je 5. srpnja 1868. priredila proslavu blagdana Sv. Ćirila i Metoda. Na svečanom prijemu društva, koji je priredio predsjednik koprivničke čitaonice Viktor Špišić, koprivnički župnik Josip Beruta održao je zdravice papi Piu IX., kralju Franji Josipu I., kardinalu Hauliku, biskupu Josipu Jurju Strossmayeru, Hrvatskoj zajednici Slavena i srpskom narodu. Plesnoj zabavi te večeri bili su nazočni i časnici iz posada u susjednim selima Vojne granice.

Kazališni život

Prema očuvanom zapisniku s odborske sjednice iz 1871. godine doznajemo da je Viktora Somogyja kao ravnatelj Narodne čitaonice zamijenio gradonačelnik Martin pl. Ožegović. Narodna čitaonica bila je inicijator gotovo cjelokupnog društvenog života u gradu u to doba. Čitaonica pomaže sakupljanjem novaca  osnivanje gradske bolnice (1869. godine), organizira predavanja i koncerte, susrete, razgovore i slično. 

Godine 1869. u Koprivnici se osniva i društvo Trgovačko-obrtničke čitaonice, tako da u gradu djeluju dvije agilne čitaonice, koje su se kasnije spojile.

Koprivnička čitaonica imala je velik utjecaj na razvoj društvenog života grada Koprivnice. Obnova kazališnog života u gradu odvijala se od 1874. godine kada je u okviru Narodne čitaonice osnovana kasnije vrlo aktivna diletantska sekcija koju je vodio znameniti koprivnički učitelj i književnik Đuro Ester.

U Državnom arhivu Varaždin čuvaju se Pravila Družtva trgovačko-obrtničke čitaonice u Koprivnici od 24. lipnja 1869. godine, koje je zemaljska vlada potvrdila 16. veljače 1870. godine. Predsjednik je bio Stevo Reskovac, a odbornici Markus Schwarz i Ignat Heinrich. Svrha društva „jest poglavito naobraženje duha, najpače iz domaćim tergovačko-obrtničkom prometnu, i razvoj duševnih silah članovah, čitanjem raznih časopisah, novinah, knjigah i dogovaranjem o raznih trgovačkih probitcih, te promicanje hrvatske knjige iur. nabave i kartanje, zakonom dozvoljeno.“

Članom je mogao postati „svaki naobraženi čestiti čovjek, koji je samostalan, stanovao on u Koprivnici ili drugdje, ako se obveže, da će svakoga mjeseca unapried plaćati petdeset novčićah u ruke družtvenog pieneznika.“ Tu je pristojbu skupština društva mogla povisiti, a „ako koj član nebi nakon opomene za 14 dana mjesečni prinesak platio, to se može od njega sudbenim putem utjerati.“ Tko je želio postati članom „imade se predsjedniku družtva pismeno, ili ustmeno prijaviti, a predsjednik to prvoj bližnjoj skupštini prijaviti.“ Član „se ne može pod godinom danah družtva odreći, a koji bi sliedeće godine istupiti hotio“ o tome je bio dužan obavijestiti predsjedništvo najmanje mjesec dana ranije.

„Svaki član može počam od 8 ure ujutro do 11 na večer čitaonicu polaziti, novine, časopise i knjige čitati i o probitku trgovine“ razgovarati u za to posebno opremljenoj sobi. Članovi su mogli igrati i tadašnjim zakonima dozvoljene igre. Ako je tko htio „koju knjigu kući za čitanje posuditi“ morao ju je vratiti najkasnije za osam dana. „Svaki član imade pravo u opredjelenom vremenu čestita nečlana družtva, kao gosta u čitaničke prostorije uvadjati, a gost takav se imade“ upisati u poseban zapisnik.

Tradicija prve knjižnice u Koprivnici počela je sredinom 17. stoljeća, što se poklapa s obnovom grada nakon stoljeća osmanske opasnosti. U vrijeme hrvatskog narodnog preporoda dvije su čitaonice (kasina) osnovane tek 1847. godine, što pokazuje zaostajanje u razvoju kulturnih institucija u usporedbi s drugim urbanim središtima (npr. Križevcima ili Varaždinom). Pojava novih čitaonica 1867. i 1869. pokazatelj je početka novog buđenja društvenog života u Koprivnici.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Eurojackpot 5+0 pogođen u Ludbregu

U 44. kolu igre Eurojackpot dobitak od 370.460,46 kuna osvojen je u Ludbregu. Listić je uplaćen na prodajnom mjestu Hrvatske lutrije. Ovakvih 5+0 dobitaka bilo

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI