Nekad je školu u Novigradu pohađalo 300 đaka, a učili su i o voćarstvu, svilarstvu…

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše dr. Hrvoje Petrić

Prvi poznati učitelj u Komarnici (kako se 17. i 18. stoljeću nazivao Novigrad Podravski) bio je Ivan Belajević koji je 1671. godine poučavao samo dva do tri učenika. To je, koliko nam je za sada poznato, prvi pisani spomen o počecima školstva u župi Novigrad Podravski (Komarnica). Učitelju Belajeviću stanovnici Komarnice davali su žito ili dva groša godišnje. Imao je prihode od sprovoda od šest denara. Za Božić je dobivao pečenku ili jedan denar ili kruh. Osim u Komarnici, učitelj je imao prihode u Mostima i Hlebinama. On je bio zvonar pa je dobivao dodatne prihode u žitu i gotovom novcu za obavljanje te dužnosti. Nakon njega, 1683. godine, spominje se učitelj i zvonar Nikola Brestovski. 

Od 1694. u Komarnici je učitelj bio Ivan Dominec. Prema podacima kanonskog pohoda iz 1700. godine, vidi se da protiv njegove čestitosti nije ništa izneseno pred zagrebačkim kanonikom i komarničkim arhiđakonom Tomom Augustićem. Problem je bio što Ivan Dominec trenutno nije poučavao učenike niti je imao školsku zgradu. Kanonik Augustić naložio je da se za učitelja uvede godišnja plaća. U Komarnici i Mostovljanima trebao je dobivati od svake kuće osam denara. Za sprovod je dobivao u Komarnici šest denara, a u Mostovljanima 12 denara, za pjevanu sv. misu je dobivao šest denara, a kada je o Božiću obilazio župljane s križem, dobivao je jedan kruh ili povjesmo lana ili pečenku ili jedan denar.  Prema podacima iz kanonskog pohoda održanog 1702. godine, očito je da Ivan Dominec nije obnašao učiteljsku službu jer ga je komarnička općina zbog nekih nepravilnosti i svadljivosti otpremila. U komarničkoj župi je 1706. godine postojao učitelj, ali se u kanonskoj vizitaciji ne navodi njegovo ime. Njega su župljani obećali plaćati s dva groša po kući, ali su davali samo šest denara. Najvjerojatnije se radilo o učitelju Ivanu Domincu, koji se možda vratio u Komarnicu, jer su u matičnim knjigama spominje do 1726. godine, ponajviše kao svjedok pri vjenčanjima. Godine 1717. spominje se Nikola Česi kao “magister”.

Zapis o novigradskom učitelju Jurju Kozariću iz 1746.

Učitelj Juraj Trnčević spominje se 1733. godine, ali te godine nije imao učenika. On je za Božić od svake kuće dobivao dva groša, za sprovod u trgovištu Komarnica šest denara, od pjevane sv. mise jedan groš, dva denara i objed, a u selima Mosti i okolici za sprovod tri groša, od pjevane sv. mise tri groša, od pjevanja na sprovodu jedan groš i objed ili umjesto toga tri groša. Kod kapele sv. Benedikta u Mostima, kada bi župnik služio sv. misu, učitelj je zajedno sa župnikom dobivao objed ili tri groša, od pjevanja psalma jedan imperijal, te treći dio rupca prigodom obilaska župljana s križem. O Božiću je u selima dobivao tri groša i pečenku od jedne funte. Ukupno je od župljana dobivao oko 30 forinti. Nakon učitelja Jurja Trnčevića, godine 1735. spominje se Andrija Lukić, a 1737. godine Ivan Juranić.

Učitelji

Početkom 1738. godine u Komarnicu je za učitelja došao Matija Maleković. On nije imao ni kuće ni zemljišta gdje bi je sagradio. Ovaj se učitelj spominje 1739. godine, a tri godine kasnije u župi više nije bilo učitelja. Tek 1744. godine spominje se učitelj Juraj Kozarić, rođen u Novoj Vesi u Zagrebu 1704. godine. On je u nuždi znao krstiti i pobuditi čin pokajanja. Za njega je 1746. godine zabilježeno da je bio oženjen, te da je poznavao osnove nauka vjere. Godine 1750. piše da udovoljava svojoj službi. Isti su podaci zabilježeni u kanonskim pohodima 1753., 1756., 1758., 1760., 1762. i 1765. godine. Učitelj Juraj Kozarić umro je u Komarnici, a pokopan je 20. rujna 1767. godine.

Novi učitelj postao je Mijo Stibi rodom iz Đurđevca. On je na dužnost komarničkog učitelja došao 1768. godine s obvezom sviranja na orguljama i poučavanja mladeži. Župljani su pripremali građevni materijal za gradnju učiteljeve kuće. Od onih župljana koji su imali 2-6 volova dobivao je devet novčića i četvrtinu mjere žita, a od onih koji nisu imali volove dobivao je 12 novčića. Uz to je imao i dodatne prihode od sprovoda, a dobivao je i drva. U kanonskoj vizitaciji iz 1778. godine za njega piše da je obavljao kantorsku i orguljašku službu, a imao je pogodan glas za pjevanje. Svirao je na orguljama u kapeli sv. Apostola, jer u župnoj crkvi nije bilo orgulja. Govorio je latinski, mađarski i hrvatski jezik. Dobivao je 24 vagana žitne mješavine, prigodom obilaska s križem oko Božića dobivao je u Komarnici (Novigradu) dva groša, a o duhovskim blagdanima jedan groš. Imao je još dodatne prihode od osam forinti i dva groša. Nije imao službeni stan, nego je živio u vlastitoj kući koju je kupio. Osim malog vrta nije imao nikakvu stalnu zakladu. Prigodom sprovoda u Komarnici je dobivao šest groša, a u selima župe tri groša, ako je kod sv. mise zadušnice svirao ili pjevao, dobivao je tri i pola groša. 

U Novigradu je 1700. učitelj bio Ivan Dominec

Kantorsku i orguljašku dužnost je (uz učiteljsku) 1782. godine i dalje vršio Mijo Stibi za kojeg u kanonskom izvješću piše da je “čovjek ispravan i častan i protiv njega se župnik ne tuži”. Zadržao je ranije dohotke, izuzevši što je umjesto šest groševa, po kraljevoj naredbi dobivao samo četiri groša. U Komarnici (Novigradu) postojala je “normalna škola”, za koju se brine Đurđevačka pukovnija koja je provodila nadzor nad učiteljem. 

Prema izvještaju kanonskog pohoda iz 1787. godine vidi se da je Mijo Stibi bio star 36 godina, tj. da je rođen 1751. godine. On je stanovao u vlastitoj kući, dobro je svirao orgulje, bio je čestit i u svojoj je službi u svemu udovoljavao. On je lukno primao u naravi: u bogatijim kućama je dobivao 1/4 požunske mjere žita, a u novcu devet groša. Od siromašnijih nije dobivao žito, a od novca je primao 12 groša. Od sprovoda je dobivao četiri i pol groša. Uz to je od cijelog sela Komarnice (Novigrada) svake godine imao dobiti šest kola drva. Od pjevane sv. mise mu je pripadalo 10 i pol novčića. U Komarnici (Novigradu) je postojala normalna škola prema kraljevoj naredbi. Župnik je školu posjećivao dvaput tjedno, te je u kršćanskom nauku bio pomoćnik odgajatelju. Mijo Stibi se kao novigradski (komarnički) učitelj spominje do 1792. godine. Nakon njega se od 1794. godine spominje Mijo Janković. On je bio rođen 1773., a umro je 1838. godine.

Prema zapisima kanonskog pohoda 1804. godine, vidi se da je učitelj Mijo Janković od pojedinih kuća u župi dobivao 1/8 požunske mjere žita, dobivao je i podvoz od onih koji su mu ga mogli dati. U duhovskom tjednu dobivao je devet groševa od onih koji mu nisu mogli dati podvoz. Istovremeno je dobivao 12 groševa od sprovoda. Ako je pjevao pod sv. misom dobivao je 15 groševa, a ako nije pjevao, dobivao je devet groševa. Uz to je primao pet hvati drva koje su mu morali dovesti župljani.

Na prostoru komarničke odnosno novigradske župe osnovane su dvije općinske škole 1815. godine. U svakoj su bila dva razreda u jednoj učionici u koju su dolazila djeca oba spola. Godine 1840. postojala su dva učitelja: Matija Marković i Franjo Dermenčić. Oba su obavljala dužnost orguljaša. Oni su bili katolici i dobro su se vladali. Jedna škola je imala 50, a druga 85 polaznika. Vjeruoučitelji su marljivo posjećivali školu, jer je mladež odlično znala katekizam. 

U međuvremenu se do 1874. godine spominju učitelji: Đuro Sabolić, 1805., Stjepan Jagar, 1805., Mijo Horvat, 1818.; Matija Marković je bio učitelj od 1817. do 1857. (rođen je 1796., a umro 1866. godine u Novigradu), Mate Švear, učitelj na njemačkoj školi, Josip Matunci, od 1830. do 1838. godine, Ivan Golubić, učitelj trivijalne škole, prije 1838., Ladislav Škrobot, 1840., Franjo Drmenčić od 1838. do 1842. godine, Mato Gerić od 1852. do 1853. godine, Mato Štefanov od 1842. do 1857. godine, Stjepan Štefanov od 1857. do 1875. godine i Stjepan Rac od 1858. do 1870. godine. 

Prema A. Cuvaju općinska je škola u Novigradu osnovana 1830. godine, no taj je podatak uzet iz nepotpune dokumentacije o razvitku školstva. Njega su nekritički preuzeli B. Madjer i F. Horvatić u svojim tekstovima o povijesti novigradskog školstva. Uzmemo li u obzir dokumentaciju iz kanonskih vizitacija, vidimo da su u župi Novigrad dvije općinske škole osnovane 1815. godine, dakako, na tradiciji dugogodišnjeg župnog školstva. Škola je imala dva razreda, a nastava se izvodila na hrvatskom jeziku (vjeronauk, pisanje, čitanje i računanje). Školska zgrada bila je izgrađena uz cestu koja je iz Novigrada vodila u Virje. Imala je jednu učionicu te učiteljski stan. Uz hrvatsku se nalazila i njemačka škola. Godine 1853. izgrađena je nova školska zgrada (danas između crkve i općinske zgrade).

Prema statistici narodnog školstva, općinska škola u Plavšincu osnovana je 1830. godine. Do sada je prevladavalo razmišljanje da je ova škola utemeljena 1839. godine. Plavšinačku školu polazila su djeca pravoslavne vjere iz sela: Plavšinca, Srdinca, Javorovca, Vlaislava, Borovljana, Glogovca, Bakovčica, Jeduševca i Delova. Prvi učitelji su bili Mihajlo Krajačić, Nikola Petrović, Mirko Stanković, Mihajlo Grubac i Aksentije Grubač.

U vrijeme neposredno pred donošenje novog školskog zakona u Novigradu su postojale dvije trorazredne škole. U dječačkoj školi, utemeljenoj 1830. godine, bilo je 130 učenika, dok je opetovnicu polazilo 45 dječaka. Učitelj je bio Stjepan Stefanov. Plaća mu je iznosila 200 forinti. Imao je vrt, stan i šest hvati drva. Kao organist dobivao je još 200 forinti, a koristio je općinsku livadu. U djevojačkoj školi, utemeljenoj 1871. godine, učitelj je bio Adam Slivarić. On je dobivao 200 forinti od općine, šest hvati drva, stan i vrt. Tu je školu polazilo 113 djevojčica u redovitoj nastavi, a postojala je i opetovnica koju je polazilo 40 učenica.

Do spajanja dječačke i djevojačke škole u Novigradu došlo je 1880. godine pa je ova prosvjetna ustanova nastavila rad kao obospolna. Već 1882. godine u postojećoj školskoj zgradi uređena je treća, a 1889. godine i četvrta učionica. Iste su godine uvedena dva četvrta razreda, odnosno peti razred. Škola je posjedovala školski vrt (1887. je u njemu bilo 515 oplemenjenih voćaka i 603 divljaka), a djeca su se podučavala u voćarstvu, pčelarstvu i svilarstvu. U posljednjim desetljećima 19. stoljeća formirana je jezgra školske knjižnice, a 1883. godine je općina Novigrad kupila jednokatnu zgradu u kojoj su uređena četiri učiteljska stana.

Četiri razreda

Novigradska škola je 1880. godine brojila 227 učenika, 1890. – 359, 1900. – 293, 1905. – 301, 1910. – 357, a 1915. godine je škola imala 406 učenika. Školu u Delovima je npr. 1900. godine polazio 41 učenik, dok je plavšinačku školu 1905. godine polazilo 38 učenika.

Novigradska škola imala je izuzetno dobre odnose s Rimokatoličkom crkvom. Prema zapisu iz kanonskih vizitacija, dana 22. rujna 1908. godine, piše: “Službu orguljaša obavlja sada ravn. učitelj Ivčević uz godišnju nagradu od 4000 kruna i ima jednu livadu od jedne rali. Katehizaciju u školi obavlja mjesni kapelan pa s toga župnik manje pohadja školu, ali to čini ipak svaki mjesec jedanput.”

Osim spomenutih, na novigradskoj su školi do kraja Prvog svjetskog rata radili ovi učitelji: Jelisava Horvat Šrebec (1874.-1886.), Marko Grivić (1876.-1879.), Josip Eppich (1880.-1881.), Krunoslav Binder (1883.), Martin Šklebar (1883.-1889.), Elvira Löbl Šklebar (1883.-1890.), Ljubica Vidačić (1885.-1886.), Marija Kolar (1886.-1890.), Franjka Kolar (1887.), Dragutin Burić (1887.-1889.), Andrija Salaj (1889.), Barica Bauer (1889.-1899.), Stjepan Jakopović (1889.-1895.), Ivan Majnarić (1890.-1899.), Marija Borošić (1890.-1893.), Pajo Antolić (1891.-1893.), Sofija Domanik (1893.-1896.), Marija Škulj (1894.), Adela Ciganović (1894.-1895.), Ivan Lepušić (1895.-1896.), Anka Herceg (1895.-1896.), Slavoljub Dumić (1896.), Paula Bošnjak (1896.-1897.), Rozina Milašinović (1896.-1912.), Martin Vedriš (1897.-1902.), Josip Brajković (1899.-1908.), Marija Pešun (1899.-1908.), Franjo Šinkovac (1902.-1903.), Vjekoslav Ivčević (1903.-1909.), Ilirc (1903.-1904.), Marko Kovačev (1908.-1919.), Danica Ilić (1908.), Josipa Heckel (1908.-1909.), Branko Šimec (1908.-1910.), Marija Raić (1909.-1919.), Stjepan Šimec (1910.-1921.), Slava Vukelić (1912.) i Anka Grahovac (1912.-1931.).

Plavšinačka škola 1875. godine proširena je na četiri razreda. Broj učenika se uvelike smanjio nakon 1893. godine kada je na školskom području otvorena pučka škola u Glogovcu. U Plavšincu su radili učitelji: Petar Stojanić (1884.-1898.), Radoslav Atanasijev-Vojnović (1898.-1904.) i Nikola Dobrinić (1904.-1921.).

Učenici iz Delova do 1898. godine polazili su školu u Novigradu. Godine 1897. bila je izgrađena školska zgrada koja je 1898. godine dograđena. Za gradnju i osnutak škole, uz mještane, bio je osobito zaslužan novigradski župnik Marko Horvat. U Delovima su radili učitelji: Lovro Senjan (1898.-1899.), Slavko Grdan (1899.-1912.), Ivan Brkić (od 1913.), Dragutin Cilli, Vilka Vincek, Marija Brkić, Dragica Švec i Marko Kovaček.

U vrijeme Prvog svjetskog rata nije bilo većih problema u radu novigradske škole. Učitelji i učenici redovito su prikupljali pomoć za vojnike na ratištu te ratnu siročad, a dio učitelja je bio unovačen i poslan na bojište. Zanimljiv je zapis iz školske spomenice: “Na 23. listopada 1918. proslavio je cijeli Novigrad slom Austro-ugarske države. Na trgu Presvete Trojice, pod velikom lipom, kraj učiteljskoga stana, sakupio se silan narod, te je sav ushićen uz pjesmu, govorancije domaće inteligencije, pošao u velikoj povorci sa lampijonima i puštanjem raketa, da na taj način dade oduška svome veselju što je Austro-ugarska na ratištu skršena i što su se na taj način Hrvati oslobodili austro-ugarskog jarma, kojega su stotine godina teško iskušali i snašali.”

Obljetnica

U školskoj godini 1921./22. učiteljski zbor djelovao je u sastavu: Stjepan Petras (ravnajući učitelj), Stjepan Nikšić, Anka Grahovac i Mira Nikšić, dok su u školskom odboru bili: Ivan Kristić (predsjednik), Gjuro Peroš, Mijo Matunci, Mijo Barunđek, Antun Sajnić, Ivo Ljubić i Ivo Dijaković. Od 1. listopada 1929. u Novigradu je na površini od 12 hektara počeo s radom Voćni rasadnik Savske banovine, pa su i učenici imali znatnih koristi od njegovih stručnjaka u pogledu svog gospodarskog obrazovanja.

Godine 1930. slavila se stogodišnjica osnutka novigradske škole, no zapravo se radilo o obljetnici gradnje školske zgrade. O tome je sačuvan tekst: “Naši djedovi prije punih 100 godina tj. godine 1830. gradili su školu u Novigradu pod vrlo teškim prilikama, krvavim žuljevima svojih ruku i u mučnom znoju lica svoga. Gradili su je u želji za prosvjetom kako bi nama svojem potomstvu dali mogućnost za razvitak civilizacije i kulturnog napretka…” Dana 5. listopada 1930. godine održana je svečanost u povodu školske obljetnice, a dopuštenjem Ministarstva prosvjete novigradska škola prozvana je imenom znamenitog Ivana viteza Trnskog koji je bio podrijetlom iz ugledne novigradske obitelji.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

U Ludbregu potiču mobilnost odraslih

U sklopu projekta ‘Druga perspektiva znanja’ od 29. do 31. ožujka Grad Ludbreg bio je domaćin mobilnosti odraslih na radnom mjestu, a mentor mobilnosti bio

Školarci izrađuju ukrase i suvenire

Članovi Učeničke zadruge Marljivi lav Osnovne škole Đurđevac i dalje redovito izrađuju razne ukrase, uporabne predmete i suvenire. Uz pomoć učitelja voditelja izvannastavnih aktivnosti, školarci

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI