NEMAJU HRABROSTI Vlč. Dudašek: Mladi ne idu u svećenike jer ih mediji prikazuju nenormalnima

Ima roditelja koji ne žele ni čuti da im sin postane svećenik ili kći redovnica, navodi Dudašek


Autor: podravski.hr — 31.07.2018. / 8:31 Aktualno

Sve se manje mladih odlučuje za svećenički poziv, što potvrđuju i podaci Varaždinske biskupije da je u proteklih pet godina bilo 11 novozaređenih svećenika. Lani i preklani Varaždinska biskupija nije imala nijednog mladomisnika, a statistiku malo popravljaju 2014. s četiri, 2015. s tri te ova godina s četiri mladomisnika.

– Varaždinska biskupija poznata je kao biskupija s dovoljnim brojem svećenika, pa zato potpomaže i druge biskupije sa svojim svećenicima. Trenutno imamo 154 biskupijska svećenika, od čega 136 aktivnih – ističe velečasni Siniša Dudašek, predstojnik ureda Varaždinske biskupije za pastoral duhovnih zvanja i ministranata.

 

Vlč. Dudašek predstojnik je u Biskupiji za duhovna zvanja/Varaždinska biskupija

 

Za sve, kaže, treba hrabrost i ustrajnost pa to mnogim mladima stvara problem.

– Neki problemi nastaju i u samoj obitelji jer ima roditelja koji ne žele ni čuti da im sin postane svećenik ili kći redovnica. Velik je problem i samo društvo koje osobito preko medija ne stvara lijepu sliku o Crkvi i svećenicima, već naprotiv, prikazuje ih kao nešto nepoželjno, sramotno ili nenormalno. No, onim mladićima koje Gospodin poziva, a oni mu spremno odgovore, Bog daruje i potrebnu „spremu“ da se usprkos svim teškoćama ostvare kao svećenici pa se ne moramo tjeskobno bojati da ćemo ostati bez svećenika jer uvijek ima hrabrih i odvažnih – naglašava Siniša Dudašek.

Da bi netko postao svećenik, redovnik ili redovnica, kaže velečasni Dudašek, najprije mora u sebi osjećati Božji poziv, a taj se dar otkriva u sebi i u svojoj vlastitoj slobodi i na njega odgovara poslušnom voljom ili ga odbija. Ako mladić ili djevojka osjećaju poziv, tad se moraju obratiti svome župniku koji će onda i sam procijeniti ima li osoba uistinu poziv i je li prikladna za njega. Župnik će tad poduzeti iduće korake ovisno o tome je li osoba za redovništvo ili svećeništvo. Ako mladić osjeća poziv da postane dijecezanski svećenik već u osnovnoj školi, tad će svoju intelektualnu i duhovnu naobrazbu započeti u dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu upisom u klasičnu gimnaziju ili u školi za neko strukovno zanimanje.

Nakon dječačkog sjemeništa mladić odlazi u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište na Kaptolu gdje uz svoju duhovnu formaciju nastavlja i intelektualnu naobrazbu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu koji traje pet godina. Nakon pete godine, ako se mladić za vrijeme cijele duhovne i intelektualne formacije pokazao prikladnim i sposobnim za tu svetu i odgovornu službu, redi se za đakona. Kao đakon skoro godinu dana provodi u nekoj župi u pastoralnom radu, a nakon toga ga biskup redi za svećenika.

– Nekad je bilo uobičajeno da se na put ostvarenja svećeničkog zvanja krenulo odmah nakon osnovne škole, ali danas veliki broj mladića kreće na taj put nakon srednje škole, pa čak i nakon nekog završenog fakulteta ili određenog vremena provedenog na nekom radnom mjestu. Bog može pozvati mlade u bilo kojoj životnoj dobi. Neki taj poziv odmah prepoznaju i odgovore na njega, dok drugi na njega odgovaraju u kasnijim godinama svoga života – zaključio je Siniša Dudašek. (db)

FOTO: ARHIVA