NEMAJU HRABROSTI Vlč. Dudašek: Mladi ne idu u svećenike jer ih mediji prikazuju nenormalnima
Ima roditelja koji ne žele ni čuti da im sin postane svećenik ili kći redovnica, navodi Dudašek
Sve se manje mladih odlučuje za svećenički poziv, što potvrđuju i podaci Varaždinske biskupije da je u proteklih pet godina bilo 11 novozaređenih svećenika. Lani i preklani Varaždinska biskupija nije imala nijednog mladomisnika, a statistiku malo popravljaju 2014. s četiri, 2015. s tri te ova godina s četiri mladomisnika.
– Varaždinska biskupija poznata je kao biskupija s dovoljnim brojem svećenika, pa zato potpomaže i druge biskupije sa svojim svećenicima. Trenutno imamo 154 biskupijska svećenika, od čega 136 aktivnih – ističe velečasni Siniša Dudašek, predstojnik ureda Varaždinske biskupije za pastoral duhovnih zvanja i ministranata.
Vlč. Dudašek predstojnik je u Biskupiji za duhovna zvanja/Varaždinska biskupija
Za sve, kaže, treba hrabrost i ustrajnost pa to mnogim mladima stvara problem.
– Neki problemi nastaju i u samoj obitelji jer ima roditelja koji ne žele ni čuti da im sin postane svećenik ili kći redovnica. Velik je problem i samo društvo koje osobito preko medija ne stvara lijepu sliku o Crkvi i svećenicima, već naprotiv, prikazuje ih kao nešto nepoželjno, sramotno ili nenormalno. No, onim mladićima koje Gospodin poziva, a oni mu spremno odgovore, Bog daruje i potrebnu „spremu“ da se usprkos svim teškoćama ostvare kao svećenici pa se ne moramo tjeskobno bojati da ćemo ostati bez svećenika jer uvijek ima hrabrih i odvažnih – naglašava Siniša Dudašek.
Da bi netko postao svećenik, redovnik ili redovnica, kaže velečasni Dudašek, najprije mora u sebi osjećati Božji poziv, a taj se dar otkriva u sebi i u svojoj vlastitoj slobodi i na njega odgovara poslušnom voljom ili ga odbija. Ako mladić ili djevojka osjećaju poziv, tad se moraju obratiti svome župniku koji će onda i sam procijeniti ima li osoba uistinu poziv i je li prikladna za njega. Župnik će tad poduzeti iduće korake ovisno o tome je li osoba za redovništvo ili svećeništvo. Ako mladić osjeća poziv da postane dijecezanski svećenik već u osnovnoj školi, tad će svoju intelektualnu i duhovnu naobrazbu započeti u dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu upisom u klasičnu gimnaziju ili u školi za neko strukovno zanimanje.
Nakon dječačkog sjemeništa mladić odlazi u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište na Kaptolu gdje uz svoju duhovnu formaciju nastavlja i intelektualnu naobrazbu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu koji traje pet godina. Nakon pete godine, ako se mladić za vrijeme cijele duhovne i intelektualne formacije pokazao prikladnim i sposobnim za tu svetu i odgovornu službu, redi se za đakona. Kao đakon skoro godinu dana provodi u nekoj župi u pastoralnom radu, a nakon toga ga biskup redi za svećenika.
– Nekad je bilo uobičajeno da se na put ostvarenja svećeničkog zvanja krenulo odmah nakon osnovne škole, ali danas veliki broj mladića kreće na taj put nakon srednje škole, pa čak i nakon nekog završenog fakulteta ili određenog vremena provedenog na nekom radnom mjestu. Bog može pozvati mlade u bilo kojoj životnoj dobi. Neki taj poziv odmah prepoznaju i odgovore na njega, dok drugi na njega odgovaraju u kasnijim godinama svoga života – zaključio je Siniša Dudašek. (db)
FOTO: ARHIVA
