Neposredni lokalni izbori potpuno su kadrovski devastirali političke stranke

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Komentar je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista u ponedjeljak…

Piše: Mladen Švaco, glavni urednik Podravskog lista

Koprivnički HDZ odabrao je i predstavio svog kandidata za gradonačelnika Koprivnice. Protukandidat Mišelu Jakšiću bit će pedesetogodišnji veterinar Franjo Marković, voditelj nekog od tržišta u Belupu, koprivnički zet, porijeklom iz Bosanske Posavine. O tome što je Franju Markovića motiviralo da se svjesno žrtvuje pred stranačkim oltarom i da krene u unaprijed izgubljenu bitku, onu u kojoj pobjedu ne sanjaju ni najtvrdokorniji HDZ-ovci, sad možemo samo nagađati, ali ćemo za koji mjesec vjerojatno i vidjeti.

No, kako bilo, u koprivničkom HDZ-u ovakva se priča ponavlja već dvadeset godina pred svake izbore. Izbor kandidata za gradonačelnika za njih je najzahtjevniji dio izbornog procesa, i njime u suštini za koprivnički HDZ počinju i završavaju izbori. Izborna kampanja i sami izbori su formalnost, rezultat izbora očekivan, a unutarstranačka postizborna analiza standardna, potvrdit će da su izborni rezultati zadovoljavajući, jer se u „crvenoj” Koprivnici, unatoč silnom stranačkom angažmanu i trudu između dviju izbora, već samo isticanje kandidata i sudjelovanje na izborima može smatrati uspjehom.

Ovakav izbor kandidata, kakav smo navikli gledati u koprivničkom HDZ-u, nažalost, sve je prisutniji u sve većem broju stranaka, sve većem broju gradova, općina i županija. Ako je HDZ-u kao najvećoj i članstvom najbrojnijoj stranci u državi problem pronaći kvalitetnog i politički prepoznatljivog kandidata za gradonačelnika  Zagreba, što onda možemo očekivati u manjim sredinama i manjim strankama?  Kako je uopće došlo do toga da i najveće političke stranke, osim kod sastavljanja lista za parlamentarne izbore, imaju ozbiljnih problema kod isticanja kandidata za gradonačelnike, načelnike i župane u sredinama gdje već ne obnašaju vlast?

Osim u nekakvim sociološkim razlozima poput rastuće negativne percepcije politike kao nekakve društvene vještine, gubitka povjerenja u političare i političke institucije, opetovanog razočaranja u kojekakve „treće” opcije i „nezavisne” političare zbog kojih građani, a posebno oni mladi, gube interes i motiv za sudjelovanjem u bilo kojem dijelu političkog ili izbornog procesa, postoje i oni praktični razlozi koje treba tražiti u važećim zakonima kojima se reguliraju izbori, ustrojstvo i rad jedinica lokalne i područne samouprave.

Do 2009. godine na lokalnim izborima birali smo svoje predstavnike u općinska i gradska vijeća i županijsku skupštinu. Ta vijeća i skupštine između izabranih vijećnika i članova skupština birali su izvršnu vlast, načelnike, gradonačelnike, župane i poglavarstva. Svi nositelji izvršne vlasti bili su odgovorni onima koji su ih birali, predstavničkom tijelu, koje ih je, na isti način na kojih ih je biralo, moglo i smijeniti, i to na bilo kojoj svojoj sjednici. Drugim riječima, vijećnici i članovi skupština imali su značajan utjecaj na donošenje odluka i na rad izabranog gradonačelnika ili župana. Osim što su predstavnička tijela objektivno imala veću političku moć nego danas, ključnu polugu političke moći držale su i lokalne stranačke organizacije, koje su na svojim sastancima prije svake sjednice predstavničkog tijela raspravljale o najbitnijim temama i odlukama koje su se donosile na sjednicama predstavničkih tijela. Ne samo da se na stranačkim sastancima raspravljalo o najbitnijim odlukama koje treba izglasati na sjednicama predstavničkih tijela, nego su i odluke koje su se donosile na stranačkim tijelima bile sveto pismo za njihove stranačke vijećnike kod glasanja na sjednicama općinskih i gradskih vijeća. Drugim riječima, u donošenju odluka važnih za neku lokalnu zajednicu, kroz stranačka i predstavnička tijela, bilo je uključeno i na taj proces objektivno imalo veći utjecaj puno više članova neke političke stranke nego što je to slučaj danas, kad imamo neposredne izbore za načelnike, gradonačelnike i župane.

Neposredni izbor lokalnih čelnika donio nam je koncentraciju političke moći u ruke jedne osobe, neposredno izabranog načelnika, gradonačelnika ili župana. Osim što ih je gotovo nemoguće smijeniti tijekom trajanja mandata, zahvaljujući političkoj i ekonomskoj moći koju su dobili neposrednim izborom, ne samo da su suzili broj ljudi koji sudjeluju i donošenju odluka, nego su često i jedini koji donose odluke. Zahvaljujući toj moći imaju presudnu ulogu i u izboru stranačkih tijela stranke koja ih je predložila na dužnost koju obnašaju, a kontrolom stranke dobivaju i kontrolu nad sastavljanjem lista na sljedećim izborima. Zatvaranjem kruga u kojem jedan čovjek kontrolira izvršnu vlast, stranku i stranačke vijećnike dobivamo – gazdu, a gazda najčešće treba i oko sebe okuplja one koji će ga slušati, a ne nekog koji ima ambiciju utjecati na proces donošenja odluka.

Kad dođemo do tako zatvorenog kruga, dolazimo i do negativne kadrovske selekcije koja prije ili poslije dovodi do nečega s čim se danas susreću sve političke opcije, a to je manjak politički profiliranih i društveno prepoznatljivih kandidata koji su u stanju dobiti izbore.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI