Nepoznata povijest – kada je i kako sagrađena crkva sv. Nikole

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše: Hrvoje Petrić

Prostor na kojem je nastajao grad Koprivnica bio je smješten na križanju trgovačkih putova. Jedan od njih je išao dolinom rijeke Drave i povezivao je zapadne i istočne prostore, a s njime se križao smjer kojim su komunicirala sjeverna i južna područja. Izgleda da je Koprivnica, kao i ostala slavonska gradska naselja, razvijala tri osnovne funkcije: obrambenu, trgovačku i administrativno-crkvenu.

Darovnica

Postoji mogućnost da se na području Koprivnice nalazilo slavensko gradište iz kojeg je nastalo manje naselje. Jezgru gradskog naselja u Koprivnici najvjerojatnije su činili starosjedilačko naselje i naseobina kolonista (hospita).

Rješenje za otkrivanje kolonizacijskog vala mora se potražiti izvan pisanih dokumenata. Otprije je uočeno, ponajprije u njemačkoj historiografiji, da su trgovci u svom prodoru prema europskom istoku i jugoistoku osnivali naselja kojima su prvotna središta bila župne crkve sv. Nikole. Pri korištenju ovakve metode valja biti oprezan, jer sve crkve sv. Nikole što ih susrećemo u najranijim izvorima nisu bile crkve trgovaca na daleko. Neke su mogle biti crkve lokalnog stanovništva ili samostanske crkve.

Naravno, bilo je slučajeva promjene funkcija, pa je župna crkva mogla postati samostanskom. Upravo to nije rijedak slučaj kada je riječ o crkvama sv. Nikole. Župna crkva sv. Nikole postojala je i u srednjovjekovnoj Koprivnici. Prva vijest o njoj posredno potječe iz druge polovice 13. stoljeća.

Henrik, ban cijele Slavonije, posjed Jakušinec – „koji je neki Drusseth predijalac u vrijeme našega oca blage uspomene na način predija držao“ – poklonioje župnoj crkvi sv. Nikole u Koprivnici, „od nas utemeljenoj i sagrađenoj“. Tu se radi o novoj župnoj crkvi sv. Nikole izgrađenoj najvjerojatnije kao zamjena za nekadašnju župnu crkvu koja je pripala franjevcima. U istoj nedatiranoj darovnici se spominje da je crkva odnosno samostan Manje braće Blažene Djevice nekoć bio župna crkva. Ovdje se očito radi o pretvaranju župne crkve (najvjerojatnije sv. Nikole) u samostansku crkvu, u drugoj polovici 13. stoljeća.

Postoji sačuvan prijepis darovnice kralja Ludovika I. Anžuvinca od 8. studenog 1356. godine. Kralj je koprivničkom župniku sv. Nikole izdao povelju za koju Čazmanski kaptol tvrdi (kod prepisivanja) da je napisana na pergameni i opečaćena kraljevskim pečatom i da su je u Kaptolu do riječi prepisali.

Vladar je poništio darovnicu kojom su nekoć banovi kraljevstva u Slavoniji poklonili župnoj crkvi sv. Nikole u Koprivnici posjed Jakušinec, što bez kraljeva dopuštenja nisu mogli darovati. Kralj je taj posjed svojom voljom ponovo darovao koprivničkoj župnoj crkvi. Franjevci su, prema tome, u Koprivnicu došli u drugoj polovici 13. stoljeća. Franjevci su (kao i dominikanci) općenito običavali osnivati svoje samostane u gradskim naseljima. Ovi podaci pokazuju da je kolonizacijski val kojim je nastala Koprivnica najvjerojatnije završio do druge polovice 13. stoljeća. Crkva sv. Nikole spominje se u popisima župa 1334. i 1501. godine te u još nekoliko dokumenata.

Hodočašća

U Koprivnicu je najvjerojatnije hodočastilo stanovništvo okolnih sela i možda kojeg susjednog grada ili trgovišta u vrijeme proštenja, kao primjerice na dan zaštitnika župe sv. Nikole.

Sigurnu potvrdu o hodočašćenju u Koprivnicu imamo u ispravi Grgura, koji je kao čazmanski prepozit u gradu sagradio crkvu sv. Ane i hospital. Kada je Grgur postao čanadski biskup, na njegovu molbu je papa Klement VI. podijelio 16. listopada 1345. godine oprost od 100 dana onima koji budu hodočastili i toj crkvi dali milostinju.

Uz to je zanimljivo vidjeti osnivanje prebenda ili davanje crkvi posjeda na uživanje u ime zavjeta. Još je 1467. godine gradski magistrat potvrdio utemeljivanje prebende u crkvi sv. Nikole. Očito je koprivnička župa morala biti jačim središtem prošteništa te je najvjerojatnije imala više prihode jer je 1501. godine u njoj boravilo 11 svećenika: župnik Grgur, dva kapelana, rektor oltara sv. Mihaela Blaža, rektor oltara sv. Križa Grgura, upravitelj hospitala Nikola, svećenici Ivan, Stjepan i drugi Ivan, a posebno je zanimljivo što se u gradu nalaze dva misionara – Antun i Ivan, što ukazuje na veze i mobilnost ljudi. Pojedini oltari su imali svoje posjede pa je 1504. godine kralj Vladislav potvrdio oltaru sv. Jakova posjed u Gredi koji mu je darovao Ivan Porkolab.

Hospital

Koprivnički hospital s crkvom sv. Ane prije 1345. godine utemeljio je spomenuti Grgur iz Koprivnice, čazmanski prepozit i kasniji čanadski biskup, te oboje datirao. Rektor koprivničkog hospitala je 1501. godine bio svećenik Nikola. U drugoj polovici 16. stoljeća u Koprivnici je postojao hospital sv. Matije – s kapelom se spominje 1555. i 1557. godine, a prve navedene godine ga je srušio Petar Keglević u vrijeme gradnje koprivničke protuosmanlijske utvrde. Također se spominje hospital s kapelicom Blažene Djevice Marije 1556. godine. Tada je kralj Ferdinand zapovjedio Luki Sekelju, upravitelju koprivničke utvrde, da mora vratiti oranice i livade što ih je oteo koprivničkom hospitalu i kapeli Blažene Djevice Marije. Prihod s oduzetih oranica i livada upotrebljavao se za uzdržavanje koprivničkih siromaha i rektora spomenute kapelice.

Kasnije vijesti o srednjovjekovnom koprivničkom hospitalu, koliko je za sada poznato, nisu sačuvane. Godine 1636. imamo podatak o tome „koliko zeromah na krayne varas premore z pazkum nassega reodunika dosta u dobrom redu sznage…“. U novom vijeku postojala je vojna zgrada. Kada je u 18. stoljeću vojska napustila Koprivnicu, onda je ta zgrada uređena u ubožnicu. Zbog dotrajalosti je srušena u drugoj polovici 19. stoljeća.

Nestanak i obnova

Srednjovjekovna župna crkva sv. Nikole bila je srušena u vrijeme gradnje koprivničke utvrde sredinom 16. stoljeća. Franjevci su istovremeno napustili grad. Funkciju koprivničke župne crkve obavljala je nekadašnja samostanska crkva Blažene Djevice Marije, koja je nekada pripadala franjevcima. U gradu je došlo do kratkotrajne pojave protestantizma, koju su suzbili ponovo vraćeni franjevci na čelu sa Hvaraninom Pavlom Pribojevićem. Oni su u gradu djelovali u razdoblju između 1603. i 1612. godine. Nakon toga su otišli iz Koprivnice.

Još je godine 1612. koprivnički župnik Matija Šantić „plebanus B. M. V. in civitate Kaproncza“. On se 1614. godine spominje kao „parochus ecclesiae Sancti Nicolai episcope“. Prema ovim podacima moglo bi se zaključiti da je između 1612. i 1614. godine došlo do promjene naziva koprivničke župe iz Blažene Djevice Marije u sv. Nikolu. Koprivnička župna crkva je imala oltar Blažene Djevice Marije. U jednom sudskom sporu od 24. svibnja 1640. godine, kada je postignut dogovor između tužitelja Ivana Desonville i tuženika Bartolomeja Andriusa, koji je uvredljivim riječima napao Katarinu, kćer Ivana Desonville, da za kaznu kupi 24 svijeće za oltar koprivničke župne crkve (…altari Beatae Virginis in ecclesia parochiali Caproncensi…). Nakon 1640. godine je ruševna crkva Blažene Djevice Marije bila nadograđena. Sredinom 17. stoljeća dolazi do konačnog povratka franjevaca u grad Koprivnicu. Oni su tražili natrag svoju crkvu, ali im ona nije bila vraćena. Zbog toga su morali izgraditi novu crkvu sv. Antuna Padovanskog 1675. godine. Stara franjevačka crkva Blažene Djevice Marije nadogradnjom je pretvorena u novu župnu crkvu sv. Nikole.

Kada je zagrebački kanonik Andrija Vinković 8. ožujka 1659. godine pohodio koprivničku župu, zapisao je da je župna crkva sv. Nikole nekada bila crkva Blažene Djevice Marije u nebo uzete. Crkva je bila zidana među bedemima i dovršena prije 1657. godine, a 14. svibnja spomenute godine posvetio ju je zagrebački biskup Petar Petretić.

Ostatku stare crkve bilo je dodano svetište sa svodom i još neki dijelovi sa stropom. Pod je bio potaracan opekom. Pred oltarom su bile klupe. Osim zidanog kora, crkva je imala još šest drvenih korova koji su se nalazili naokolo na gornjim dijelovima zidova. Četverokutni toranj bio je podignut od temelja, ali mu gornja kupola još nije bila prekrivena limom. U donjem se dijelu tornja nalazila nadsvođena sakristija. Onaj dio krova koji se nalazio nad ostatkom stare crkve uz nasip bio je prekriven crijepom, dok je krov nad svetištem i novoizgrađenim dijelom crkve bio pokrit daščicama.

U crkvi su bila tri oltara: sv. Nikole, koji se nalazio u nadsvođenom svetištu, Blažene Djevice Marije u nebo uzete nalazio se na zidu sa strane epistole, a oltar sv. Mihaela na zidu sa strane evanđelja. Svi su oltari bili posvećeni. Crkva je imala četvera vrata. Dvoja su bila s ulične strane, treća su vodila s bedema na kameni kor, a četvrta iz župnoga dvora. Crkva je imala osam prozora, od kojih su tri bila okrugla, a pet ih je imalo oblik piramide. Na glavnom oltaru bilo je drveno svetohranište, koje je izradio rezbar. U njemu se čuvao presveti oltarski sakrament. Od stare crkve preostale su drvena ispovjedaonica i drvena propovjedaonica. Kod svakih vratiju se nalazila po jedna kamena posuda u kojoj je bila blagoslovljena voda.

Od inventara je crkva imala tri srebrna i posvećena kaleža s isto takvim pliticama. Dosta je velika bila srebrna i pozlaćena posuda iz koje se dijelila presveta pričest. Crkva je imala jedan srebrni i pozlaćeni kalež, koji je težio oko 50 lota, a uz to i relikvije raznih svetaca. Za svagdašnju uporabu imala je tri para kositrenih svjetiljaka, a također dvije srebrne i djelomično pozlaćene svjetiljke, jedan novi kalež (nepozlaćen) te još jedan kalež koji je bio u izradi.

Ispostavilo se da je veliki srebrni i bogato pozlaćeni kalež vlasništvo koprivničke crkve. Za njega se prije govorilo da pripada župnoj crkvi sv. Ivana u Ivancu. Crkva je imala dva ciborija, od kojih je jedan bio srebrn i pozlaćen, a drugi bakren i pozlaćen. Također je imala srebrnu i pozlaćenu pokaznicu s dva tornjića i s križićem među njima. Pred svetohraništem je svjetlila svjetiljka. Nad oltarima se nalazilo 14 svijećnjaka (12 bakrenih, 2 kostrena). Još je crkva imala zvončić i svjetiljku, koja je služila svećeniku kada je bolesniku nosio presvetu pričest. Župna crkva je posjedovala mnogo crkvenih odijela i rubenine – između ostaloga, trinaest raznobojnih i većinom svilenih misnica.

Oltar i orgulje

Do 1. srpnja 1661. godine u novi toranj župne crkve su stavljena zvona koja su prije toga mnogo godina visjela na drvenim stupovima blizu crkve. Godine 1671. spominju se četiri oltara u koprivničkoj župnoj crkvi. Broj oltara je do 1680. godine povećan na pet: sv. Nikole, sv. Križa, sv. Mihaela, sv. Florijana i čudotvorne Blažene Djevice Marije.

Iza sjedala kod glavnog oltara sv. Nikole nalazila se na južnoj strani krstionica. Ispovjedaonica je bila na zapadnoj strani pod zidanim korom (postojala su još četiri drvena kora). Drvena propovjedaonica je bila kraj vratiju koja su iz crkve vodila u sakristiju. U tornju su bila tri zvona i sat. U crkvu su vodila troja vrata (dvoja s južne, a treća sa sjeverne strane). Do kraja 17., a isto tako tijekom prve polovice 18. stoljeća, nije bilo nikakvih važnijih promjena vezanih uz crkvu sv. Nikole.

Godine 1768., prigodom kanonske vizitacije, kanonik Matija Petrović je kao komarnički arhiđakon izjavio da bi grad Koprivnica trebao imati dostojniju crkvu od tadašnje župne crkve sv. Nikole, a smatrao je da bi trebalo podignuti nove oltare i umjesto drvenog stropa izgraditi zidani svod. Zagrebački biskup Tausi djelovao je prema Petrovićevom izvještaju na Gradski magistrat da se sagradi nova crkva.

No nije se, doduše, pristupilo izgradnji nove crkve, već se prišlo znatnim pregradnjama, koje su bile povjerene talijanskim graditeljima, a oni su, prema podacima iz 1778. godine, nad svetištem ostavili zidani svod, dok je strop u lađi dobio krasnu štukaturu.

Pod u crkvi je potaracan rezanim kamenom. Crkva je imala visok toranj sa šest zvona i urom. Kanonska vizitacija iz 1787. godine izvješćuje da crkva još nema zidanog svoda. Nova je bila propovjedaonica, a u crkvi su bile tri ispovjedaonice i tri grobnice. Sakrstija se nalazila kod svetišta. Po zapovjedi Josipa II., morali su se mrtvaci u grobnici zazidati, a grobnice su morale imati limena vrata. U sakrstiji je bio elegantan dvokrilni ormar za crkveno posuđe. Toranj je imao šest zvona i uru, ali je kupola bila oštećena te je prokišnjavala.

Prije 1804. godine je obnovljena kupola. Višegodišnjom brigom zagrebačkog biskupa Alagovića podignut je novi veliki oltar sv. Nikole dovršen 1840. godine, a postavljene su i nove velike orgulje za župnikovanja Adama Žuvića. Godine 1841. munja je udarila u toranj, a oštetila je uru i pozlaćene okvire na slikama sv. Nikole i sv. Ane. Župna crkva sv. Nikole sredinom 19. stoljeća znatno je gubila na svojoj nekadašnjoj skladnosti, a Gradski magistrat je zapustio obnavljanje i popravljanje crkve te je kroz duže vrijeme bio oštećen crkveni krov, zbog čega je stradao strop.

Dotrajalu i neodržavanu crkvu je 1880. godine pogodio potres. Koprivnički su građani zahtijevali temeljitu obnovu crkve sv. Nikole. Kako je grad bio u krizi, popravak se odlagao dvanaest godina. Vodila se dugotrajna rasprava o sudbini ove crkve. Dio građana je bio za temeljiti popravak crkve, a dio je tražio da se crkva sruši i izgradi nova. Godine 1890. vlasti su zbog izuzetno lošeg stanja zabranile ulazak u crkvu. Tek je 1892. župnik Antun Kovačić započeo obnovu crkve. Tako je krajem 19. stoljeća koprivnička crkva sv. Nikole dobila današnji izgled. Jedino je 1921. godine napravljena nova kapa na zvoniku.

Župni dvor

Župni dvor župe sv. Nikole imao je i ima veliko značenje za slavljenje sv. Nikole u Koprivnici. U njemu je vjeronaučna dvorana, župni ured te stambeni prostor župnika. Za sve koje zanima sv. Nikola, vrijedna je informacija da se u župnom dvoru nalazi niz predmeta vezanih uz ovog sveca, kao i bogata dokumentacija župnog arhiva.

Izgrađen je u vrijeme župnika Nikole Poderkovića. U tu je svrhu Mihael Trumbetašić poklonio 17 zlatnika, dok je ostali trošak gradnje podmirio spomenuti župnik. Prema izvješću kanonika Vinkovića od 8. ožujka 1659. godine, župni dvor je bio naslonjen na crkvu, a bio je sagrađen uz nasip po nekim starim ruševinama između župne crkve i skladišta hrane za vojsku.

Župni dvor je bio znamenita zgrada, a nadilazio je sve kuće u gradu. Godine 1680. je imao dva kata, a bio je smješten neposredno uz župnu crkvu. Donji dio je bio zidan, a gornji je bio građen od pletera. Uz crkvu se i danas nalazi župni dvor čije je prizemlje izgrađeno kada i crkva, a prvi kat nakon potresa 1778. godine, dok je drugi kat izgrađen u 19. stoljeću. U novije je vrijeme temeljito obnavljan, a pogotovo u 20. stoljeću.

FOTO: Arhiva

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI