NEPROCJENJIVO BLAGO Ovdje se čuva 350 vrsta sjemena autohtonog domaćeg povrća prikupljenih diljem Hrvatske

Sjeme sakupljaju ljudi iz radne skupine, koju čine stručnjaci s hrvatskih agronomskih fakulteta. Oni obilaze sela diljem zemlje i kod mještana se raspituju o starim sortama


Autor: podravski.hr — 06.09.2018. / 14:36 Aktualno

Tehnički suradnik Krunoslav Hunjak pored frižidera u kojem se čuvaju "geni" povrća

Tko zna koliko je autohtonih hrvatskih sorti raznog povrća izumrlo prije no što je u Križevcima, pri Visokom gospodarskom učilištu, osnovana banka gena povrća, središnje nacionalno mjesto u kojem se čuva sjeme oko 350 vrsta raznog povrća prikupljenog diljem Lijepe Naše. Sjeme se čuva u dvjema ledenicama, na temperaturi od minus 20 stupnjeva Celzijevih, pod budnom paskom prof. dr, Vesne Samobor i njezina tehničkog suradnika Krunoslava Hunjka.

– Tijekom pregovora o ulasku Hrvatske u Europsku uniju jedan od uvjeta bio je očuvanje genetskih izvora naših biljaka. Godine 2005. švedska agencija pod nazivom Sida počela je financirati projekt kojemu je bio cilj sačuvati stare sorte kako povrća, tako i voća i žitarica na području Balkana. Tim novcem otvorena je 2006. godine i naša banka gena – objašnjava prof. Samobor.

Prof. dr. Vesna Samobor vodi cijeli projekt

VGU je od Ministarstva poljoprivrede i Vlade ovlašteno za očuvanje kompletnog sjemena starih sorata povrća. Male se količine sjemena na zahtjev, uz posebnu proceduru, mogu čak davati raznim institucijama u zemlji i inozemstvu koje to zatraže.

– Ljudi nisu osviješteni o važnosti domaćih sorata povrća. Doma ga ne uzgajaju, a kad odu u dućan, kupe ono što se tamo nudi. Vrijednost starih sorata je u tome što su one nositelji gena za oplemenjivanje povrća. Stare sorte imaju karakteristike kakve nemaju nove sorte povrća, poput okusa i nutritivne vrijednosti – pripovijeda prof. Samobor.

Šveđani su 2010. godine zaključili financiranje projekta, a tada je trebalo mnogo „natezanja“ s državnim institucijama kako bi banka gena dobila proračunsku injekciju. Tu je, veli prof. Samobor, veliku ulogu odigrao Koprivničanac dr. Zdravko Matotan, velik stručnjak za povrće, koji je na čelu radne skupine zadužene za skupljanje starih sorata sjemena po cijeloj zemlji.

– Gotovo četiri godine bili smo bez državne potpore, i da nije bilo Visokog učilišta, svega ovoga više ne bi bilo. Sada nas država financira, ali na kapaljku – kaže dr. Samobor.

Sjeme sakupljaju ljudi iz radne skupine, koju čine stručnjaci s hrvatskih agronomskih fakulteta. Oni obilaze sela diljem zemlje i kod mještana se raspituju o starim sortama. Potom skupljene uzorke šalju u Križevce, gdje se oni obrađuju. Sjeme se posije na pokusnom polju, plodovi se opisuju i fotografiraju te se deskripcija pohranjuje u bazu podataka, a sjeme – ako se ustanovi kako je riječ o dotad nepohranjenoj sorti – odlazi u ledenicu.

Vrlo se malo starih sorata komercijalno eksploatira, tek 30-ak

Ondje se, ovisno, o vrsti, čuva između pet i dvadeset godina, a klijavost se povremeno laboratorijski provjerava. Kad se vidi da je pri kraju, pristupa se obnavljanju, odnosno uzgoju plodova i ponovnom pohranjivanju sjemena.

Samo na području Koprivničko-križevačke županije tijekom godina skupljeno je oko 9300 uzoraka starog sjemena raznog povrća, a oko 4500 uzoraka u Krapinsko-zagorskoj županiji. Iz tog fundusa, kao i sjemena iz ostatka zemlje, detektirano je 350 različitih vrsta koje su sada trajno pohranjene u banci.

– Ipak, u ovome je trenutku u nacionalnu bazu starih sorata povrća upisano tek 80-ak vrsta. Zašto? U Ministarstvu poljoprivrede prilično sporo upisuju ono što im mi pošaljemo – rekla je dr. Samobor.

Vrlo se malo starih sorata komercijalno eksploatira, tek 30-ak. Jedan od rijetkih primjera je rajčica „volovsko srce“.

– Ako je tko zainteresiran da proizvodi i prodaje neku staru sortu, ona najprije mora biti uvrštena na listu čuvanih sorata pri Zavodu za sjemenarstvo, a prije toga ćemo mi ispitati tu sortu na našem selekcijskom polju. Čitava procedura stoji oko 600 kuna i znatno je jeftinija od slične procedure za, primjerice, neku sortu pšenice, koja može doseći i 25.000 kuna – objašnjava dr. Samobor.

Veli kako je većina starih sorata povrća, osim što ima dokazano veću nutritivnu vrijednost od povrća koje danas kupujemo u supermarketima, znatno otpornija na mnoge bolesti, što će reći da ih ne treba toliko tretirati pesticidima.

Sjeme se, ovisno o vrsti, čuva između pet i dvadeset godina

– Ne znam jeste li primijetili da danas imate sve manje sorata od kojih si možete ostaviti sjeme za iduću godinu, a tako je zbog sve više hibridnih sorata, za koje sjeme morate kupovati svake godine. Zaista je šteta što svijest o tome nije rasprostranjena te što se stare sorte ne eksploatiraju. Siju ih samo entuzijasti i ekološke udruge – reći će dr. Samobor. (hš)

TREZOR NA SJEVERNOM POLU
Najveća banka sjemena nalazi se na Sjevernom polu, na norveškom arhipelagu Svalbardu, i do ove je godine uspjela prikupiti čak milijun vrsta sjemena iz cijelog svijeta.
Banka sjemena osnovana je prije deset godina, a svrha joj je sačuvati izvorne vrste u slučaju da iz bilo kojeg razloga nestanu u svijetu. Trezor na Svalbardu otvoren je 2008. godine.
“Iznimno sam sretan što mogu izvijestiti da je u posljednjih deset godina, otkad smo otvorili ovu banku 26. veljače 2008. godine, do danas kroz ova vrata prošlo 1.059.646 sorata usjeva”, izjavio je u prigodi obljetnice norveški ministar poljoprivrede Jon Georg Dale.

FOTO: NIKOLA WOLF