Novi trener Slavena: Domoljub sam, ostvarila mi se velika želja!

Prošli tjedan sjeli smo na piće s novim trenerom Slavena Belupa Deanom Klafurićem kako bismo ga predstavili našim čitateljima. Priznao je odmah da je nogometni fanatik, a njegov brat odmilja ga je prozvao ‘luđakom’ kad je nogomet u pitanju. U pozitivnom smislu, dakako.

Ova priča objavljena je u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…

– Živim nogomet otkad znam za sebe, naučio sam čitati preko Sportskih novosti. Odrastao sam u Lomnici do sedme godine, tada je Stjepan Deverić kucao na vrata prve ekipe Dinama. Do sedme godine govorio sam da se zovem Zlatko Cico Kranjčar, on mi je bio najveći idol. Pokojni otac me najviše zarazio nogometom, vodio me na utakmice i treninge Dinama gdje sam gledao mnoge legende – rekao je Klafurić.

Kaže kako u krvi ima zagrebački stil igre.

– Imao sam sreću i bogatstvo da sam kasnije radio u Dinamovoj školi, pa i u prvoj momčadi kao asistent Zorana Mamića, kasnije i vani s njim. U Dinamu sam se najviše profilirao kao trener.

Od sedme godine živi u Kurilovcu kraj Velike Gorice, odakle mu je majka.

– Turopoljac sam, kajkavac. Imam i poveznicu s Podravinom, šogorica mi je iz Pitomače.

Najviše je igrao u Radniku, sadašnjoj Gorici, a igračku je karijeru završio i trenersku počeo u Radniku iz Kurilovca, najčešće je igrao ofenzivnog veznog. Manje je poznato da je za vrijeme služenja vojnog roka trenirao u Slavenu.

– Vodio sam sve kategorije igrača, od 12. godine nadalje, i to u svim ligama, od Četvrte pa do Lige prvaka, u svim ulogama, samostalno i kao asistent. Bio sam i na SP U-20 2013. godine s Brlekom, Čanađijom i ostalima kao asistent Dinku Jeličiću.

Stekao je iskustvo i u ženskom nogometu kao (istovremeni) izbornik U-17, U-19 i seniorske reprezentacije Hrvatske od 2009. do 2012. godine, a kaže da je znakovito da su mu počeci bili baš na koprivničkom stadionu.

– Bio sam talentiran igrač, ali nisam napravio veliku karijeru. Neke mane koje sam imao kao igrač pomogle su mi u trenerskom poslu, osobito tu mislim na neke poglede na nogomet, i psihološke i emotivne, da mogu bolje razumjeti igrače i život uz nogomet. Rad sa svim selekcijama u muškom i ženskom nogometu donio mi je širi socijalni pristup, jer su cure skroz drugačijih psiholoških postavki nego muškarci, pogotovo u sportu. Te su mi razlike proširile vidike.

Kaže kako je puno naučio od svih trenera, a najviše od Ivana Đalme Markovića.

– On je bio ispred svog vremena, pogotovo što se tiče taktičkih i tehničkih pogleda. Moj ‘nogometni otac’ je Ivan Poljak, bivši igrač Dinama, koji mi je više od 10 godina bio trener u Radniku, i Senzen je bio s njim. Rajko Magić mi je bio trener u seniorima, od njega sam također puno naučio…

Na glasu je kao ofenzivno orijentirani trener.

– Nogomet se igra za golove, i svi uživamo u golovima. Poanta svega je pobijediti utakmicu, tu treba i što manje primiti. Obrana je temelj nogometne igre, pogotovo u ozbiljnom i organiziranom nogometu, i bez toga ne možemo ni govoriti o elementima napadačke igre. Ako momčad nije organizirana i jasno posložena u fazi obrane, nikako ne može producirati ozbiljne napadačke akcije. Sve gradim na fazi obrane, ali s jasnim idejama prema naprijed. Naravno, to ovisi o igračima koje imate i o suparniku.

U Slavenu ga čeka velik izazov tranzicije i pomlađivanja momčadi.

– Velik sam domoljub, volim svoju Hrvatsku, i ostvarila mi se želja da samostalno vodim klub u HNL-u. Radio sam u inozemstvu, imam dosta iskustva kao pomoćnik i samostalni trener. Mislim da se kao trener ipak mogu najbolje izraziti u svojoj zemlji, jer poznajem igrače, mentalitet, kulturu, običaje, našu hrvatsku nogometnu filozofiju. Mogu se najbolje izraziti na svom jeziku i među svojim ljudima. Sretan sam, osobito zato što je HNL jako napredovao ranijih sezona, a pogotovo u prošloj. Zbog toga sam osobito zadovoljan što sam došao u HNL i Slaven Belupo kao klub koji je stabilan, i organizacijski i rezultatski, možda zadnjih godina ne toliko rezultatski kao ranije. Ponosnim me čini što su tu zaista radili veliki treneri. Moj je zadatak da se uklopim u ideje klupskog vodstva i da ispunim te ciljeve. Prvo i osnovno, moram se adaptirati na sredinu i igrače da bih došao do dobre suradnje.

Kakav Slaven možemo očekivati?

– U tijeku su pripreme, kao i mogući dolasci igrača. Moramo poštovati prethodni rad, što su igrači radili prošlih godina, a na dobre stvari uvijek se treba pokušati nadograditi. Težit ćemo tome da smo fleksibilni i vrlo brzo sposobni promijeniti sustav, pa i u toku jedne utakmice.

Ostao vam je stručni stožer od prošle sezone, a za pomoćnika ste odabrali Želimira Mešnjaka koji je dosad radio s juniorima.

– Zaista sam sretan što me dočekao takav stožer pojačan Mešnjakom koji najbolje poznaje klub, povijest i navijače, i koji mi je olakšao prilagodbu te ima Slavenov DNK. Božji dar za mene je da sam zatekao takve ljude i vrhunske stručnjake u tom poslu. Preferiram timski rad, želim od igrača da igraju timski nogomet jer to je timska igra. Isto tako smatram da današnji trener ne može sve sam, jer posao trenera je vrlo opsežan i nema trenera na svijetu koji je dobar u svim segmentima. Posao je takav da pokriva puno segmenata, od pedagogije i psihologije, taktike, tehnike, planiranja, programiranja, odnosa s medijima, s navijačima i vodstvom kluba. Zaista opsežan posao koji je jako podcijenjen u ovom trenutku, jer svi su treneri i svi znaju sve, što je i razumljivo.

I generacije se mijenjaju?

– Promijenio se životni stil globalno, način života je ubrzao mnoge stvari i mladi ljudi definitivno zahtijevaju drugačiji pristup nego prije nekih 20 godina. Današnji mladi ljudi su vrlo inteligentni i obrazovani, informacije su dostupne u sekundi. Trener stoga mora prije svega biti oboružan znanjem.

Klafurić je s poljskom Legijom osvojio dvostruku krunu, dok je s Ethnikosom na Cipru izborio opstanak.

– S Ethnikosom sam prvi put došao u situaciju raditi u maloj sredini i klubu s najmanjim proračunom u ligi. Zapravo je to za mene bilo veliko iskustvo i škola, jer je trebalo preživjeti i boriti se za opstanak, što je bilo dijametralno suprotno u odnosu na klubove u kojima sam prije radio. To me dodatno izgradilo kao trenera, sebi sam uspio pokazati da svoj stil treniranja i filozofiju igre mogu primjenjivati i na taj način. Naravno, više sam morao igrati u niskom bloku, orijentiran na kontranapade, ali veseli me da sam sebi potvrdio da se i tako, kad si inferioran, može razvijati igra kroz tri zone kojoj težim kao trener.

Obitelj mi je najvažnija

Kad smo ga pitali što mu je izvan nogometa bitno, Klafurić je odmah rekao:

– Najvažnija mi je obitelj, to mi je najveća podrška u životu, najveći oslonac i najveće bogatstvo. Sa suprugom Majom 24 sam godine u braku, 31 godinu u vezi, imamo tri sina, Marka, Ivana i Luku. Sinovi vole nogomet, igraju iz ljubavi, dva starija studiraju i posvećeni su nogometu.

Kako se vi opuštate?

– Volim šetnje, vožnju biciklom. Također se volim družiti s prijateljima. Volim i čitati, ali nažalost nemam dovoljno vremena i fokusa pa ne pročitam onoliko koliko bih čak i trebao. Volim gledati i filmove, ali isto nemam vremena jer mi nogomet uzima veliku pažnju. Glazbu slušam stalno, kad god je to moguće. Volim hrvatsku zabavnu glazbu – otkrio je novi trener Farmaceuta.

FOTO Nikola Wolf

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI