NOVI ŽIVOT ‘Tri godine sam se borio sa smrću i nema dijela moga tijela koji nije teško stradao’

'Imam i 14 godina radnog staža, no moja mirovina je sada 1600 kuna, a raditi više ne mogu'


Autor: podravski.hr — 30.05.2018. / 16:10 Aktualno

Franjo Krušelj (37) - čudom preživio

Franjo Krušelj (37) iz Struge nedaleko od Ludbrega doživio je tešku prometnu nesreću koja mu je u potpunosti promijenila život. O ozbiljnosti ozljeda koje je pretrpio dovoljno govori činjenica da se tri godine svojeg života, koliko je trajao intenzivni opravak od nesreće i bitka za život, uopće ne sjeća.
– Čini mi se kao kao da mi je netko prerezao film i ponovo ga spojio, ali bez razdoblja od tri godine od dana nesreće. Ne sjećam se ni same nesreće, niti što se dogodilo. Samo znam da se to dogodilo prije pet godina u Kapeli Podravskoj kod Ludbrega – rekao nam je Franjo.
Nakon nesreće bio je 26 dana u komi te su se liječnici borili za njegov život. Ozlijeđeno mu je bilo gotovo čitavo tijelo, što se odrazilo na njegove motoričke funkcije, ali i sluh, govor i vid.
– Lijeva noga mi je dva centimetra kraća od desne. Teško mi je stradala i kralježnica te sam trpio velike bolove jer su mi kralježnjaci pritiskali leđnu moždinu. Moram nositi poseban prsluk, koji na sebi ima magnete, koji mi ublažavaju bol, ali prsluk služi i da mi učvrsti gornji dio tijela. Bez njega i štaka ne bih mogao kretati. Osim kralježnice, najviše mi je stradala lijeva noga. Umjesto bedrene kosti ugradili su mi šipku, a liječnici su mi u potpunosti morali rekonstruirati koljeno, da bih barem dobio dio funkcije te noge – opisuje stravične posljedice teške nesreće.

‘Znam da se ne smijem opustiti jer bi mi se stanje pogoršalo’

No tu nije kraj njegovim tegobama, jer je pretrpio i teške ozljede mozga, posebice centra za ravnotežu, ali ozljede su nastale i u centrima za govor, pamćenje te vid.
– Kao što vidite, vrlo teško govorim i mnogo slabije vidim, a najviše se borim s ravnotežom. Bez štaka na koje se oslanjam stalno bih gubio ravnotežu – veli Franjo.
Prije nesreće bavio se krovopokrivačkim poslovima i bio je vrijedan radnik i dobar majstor, ali sad je svjestan da više nikada neće moći radi tako zahtjevne poslove. Ipak, zbog teških ozljeda i svakodnevnice prožete mukama oko hodanja ili čitanja, stvari o kojima zdravi ljudi ne moraju posebno razmišljati, Franjo nije klonuo duhom.
– Trudim se i krećem koliko god mogu. Kad idem nešto obaviti, uvijek krenem pješice, a samostalno sam došao i do susjednog mjesta Sesvete Ludbreške, što je za mene bio veliki podvig. Znam da se ne smijem opustiti jer bi mi se stanje tad pogoršalo – pokazuje nesretni mladić koliko je hrabar.
No, kako živi sam s majkom, muči ga što mu je dodijeljena invalidska mirovina preniska da pokrije sve troškove.
– Radio sam na krovištima dvadeset godina, još kao dječarac sam pomagao majstorima. Imam i 14 godina radnog staža, no moja mirovina je sada 1600 kuna, a raditi više ne mogu. Pokušavam si sada urediti da mi se dodijeli i dodatak na moju invalidninu, kako bi moj primanja bilo dostatna za troškove života – zaključio je Franjo Krušelj. (md)
FOTO: NIKOLA WOLF