Izvještavao je sa strašne zrakoplovne nesreće kod Vrbovca i kao prevoditelj putovao po svijetu s Franjom Tuđmanom

Veli kako se iz starih novina može puno toga naučiti. Među ostalim, da se nije mnogo toga promijenilo i da su urednici odavno 'prokužili' kako naslovi služe da privuku pažnju čitateljima


Autor: podravski.hr — 25.11.2018. / 11:30 Aktualno

Ottone Novosel Franc s primjerkom starih novina koje su objavile fotografiju Hitlera

Nakon punih pola stoljeća kako Ottone Novosel Franz, poznati križevački novinar, skuplja i u svojoj radnoj sobi pohranjuje primjerke starih novina, nedavno se odvažio dio svoje kolekcije izložiti javnosti. Do toga je, veli, došlo na poticaj Ivana Peklića, voditelja križevačkog zavoda HAZU-a, a izložba u gradskoj knjižnici privukla je veliku pozornost. Upravo se razgovara o tome da se njegova hemeroteka izloži i na koprivničkom Sveučilištu Sjever, na kojemu se obrazuju nove generacije novinara.
Novosel se kolekcionarstvom počeo baviti istodobno i kad je zakoračio u medijske vode, a još kao 18-godišnji gimnazijalac pobijedio je na natječaju za spikera na Radiju Križevcima daleke 1966. godine. U više od pola stoljeća staža promijenio je brojne redakcije i poslove. Radio je za agencije Tanjug i Hinu, pisao za Vjesnik, Večernji list i Sportske novosti, surađivao je i u talijanskim novinama, u brojnim lokalnim listovima, pisao je kolumnu u negdašnjem Startu, a surađivao je i s televizijom.
Prvi je izvještavao s velike zrakoplovne nesreće kod Vrbovca 1976. godine, u kojoj je poginulo 176 putnika, a kao prevoditelj pratio je prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana na službenim putovanjima u Italiji i Švicarskoj.
– U 50 godina staža objavio sam više od 55.000 naslova, a računica je jednostavna – dobar dio života istodobno sam radio za više od jednog medija i godišnje sam objavljivao više od 1000 naslova – veli Novosel.
Kad su 1992. godine silno pale plaće u novinama, tadašnji talijanski ambasador ponudio mu je posao u humanitarnoj sekciji i otišao je raditi u Split, no uskoro se ponovno vratio novinarstvu. Mirovinu je dočekao kao dopisnik Večernjeg lista.
– Uvijek me zanimao i grafički izgled i sadržaj starih novina, to je bila profesionalna zanimacija. Veliki dio svoje zbirke kupio sam na buvljacima, koje bih obišao ondje gdje bi me put nanio – reći će Novosel.

Na fotografiji stoji desno od predsjednika Franje Tuđmana

Teško je pobrojiti sve što sadrži njegova zbirka. Tu su Narodne novine iz 1924., Dom i Sviet iz 1917. godine, sa fotografijama bojišta iz Prvog svjetskog rata u doba dok još nije bilo televizije, pa Hrvatski list, Hrvatska straža, Hrvatski narod, Narodni sport iz 1948, preteču Sportskih novosti, legendarni Vjesnik u srijedu, prvi broj Hrvatskog tjednika iz 1971, Borba, Komunist, prve Arene i Startovi, prvi broj Danas i Globusa. Tu je i „međunarodni odjel“ s, primjerice, New York Timesom iz 1879., Il popolo romano iz 1893., pariški Le journal, Giornale di Sicilia iz 1870…
– Na svašta sam nailazio. Recimo, u češkom Svjetozoru iz 19. stoljeća pronašao sam crtež Kalnika. Na te novine bila je pretplaćena poznata križevačka operna diva Milena Šugh-Štefanac. Ona je uvezala godišta i poklonila ih križevačkom Čehu, stricu moje supruge, Zvonku Richteru, i onda sam to ja sa zadovoljstvom naslijedio – pripovijeda Novosel.
Veli kako se iz starih novina može puno toga naučiti. Među ostalim, da se nije mnogo toga promijenilo i da su urednici odavno ‘prokužili’ kako naslovi služe da privuku pažnju čitateljima. A što će reći, jesu li novine nekad bile bolje od današnjih?
– Bile su važnije jer nije bilo tolike ponude medija kao danas, no ne treba imati iluziju da su novine glasonoše istine. Uvijek treba gledati tko ih radi i za koga se rade. Ipak, nekad su bile utjecajnije i govorilo se da nešto piše u novinama kao znak da je to što piše pouzdano. Danas se to možda izvrgnulo, pa će se čuti da netko kaže – ma, to samo piše u novinama. Činjenica je da danas moraš pročitati barem dvoje novine da bi mogao pronaći suštinu priče – kaže Novosel.
S obzirom na trendove koji već više od desetljeća vladaju medijskom scenom, pitamo ga smatra li da će uskoro doći dan na koji će izaći posljednji primjerak novina u svijetu.
– Ljudi će uvijek htjeti vidjeti zapisano ili svoje ime ili događaj kojemu su bili svjedoci. Mogu postojati i najbolje elektronske novine, ali što ostaje ako nestane struje u mojoj kući, u mojoj ulici, u mome gradu? Sjećanje na sliku na ekranu? Mislim da novine nikad neće izumrijeti. Ako ništa drugo, bit će poput kakvog spomenara ili suvenira – uvjeren je bard križevačkog novinarstva Ottone Novosel Franz.
S odlaskom u mirovinu nije pero bacio u trnje. Veli kako je nostalgiju, koja neizostavno prati listanje starih novina, pretočio u pisanje knjižica o križevačkoj povijesti. A njegova zbirka nije zaključena. I danas će kupiti koji požutjeli primjerak kad na njega naleti. Pritom ga pogoni svijest o tome da – kako je napisao u katalogu za svoju izložbu – novine žive samo jedan dan, ali stvaraju povijest. (hš)
FOTO: NIKOLA WOLF