Oni su podravski raketari koji nas čuvaju od tuče: Da, samo više nemamo rakete…

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Vlado Peti iz Đelekovca sa svojom obitelji ljeti je osoba koja najviše gleda u đelekovečko nebo. Petijevi su, za neupućene, ‘raketari’, koji paze da njihova polja ne bi poharala tuča. Naziv ‘raketari’ dobili su još u vrijeme kada se protiv tuče borilo raketama, a sada su one daleka prošlost.

Danas se koriste prizemni generatori, a jedan takav oni imaju u dvorištu. I o njemu se brinu šest mjeseci u godini. Kada im jave nadređeni, u njega stavljaju otopinu srebro-jodida koja se zapali i izgaranjem u atmosferu rastjerava oblake. Nije to pretežak, ali vrlo odgovoran posao jest, reći će obitelj, u kojoj se svi brinu o vremenskoj prognozi. I supruga, i sin, i unuk. Uvijek netko treba biti kod kuće i kod telefona, od svibnja do rujna.

Vlado Peti

– Svaki dan u devet ujutro moram se javiti na poziv meteorološke službe i u posebnu bilježnicu zapisujem podatke za taj dan. Vele mi kad treba paliti generator, kada gasiti, kakvo je vrijeme i količine oborine – veli Marija Peti (87), koja je dežurna kod telefona. Zadnji put palili su generator u srijedu u popodnevnim satima. 

Država im za to mjesečno plaća 700-tinjak kuna, ali ta uplata ove je godine prvi put kasnila čak dva mjeseca, što se nikad nije dogodilo. Nije to velik novac, ali svakome mnogo znači, pogotovo Mariji, koja ima mirovinu 600 kuna. Vlado Peti svjestan je odgovornosti koja je na njegovoj obitelji, jer ako padne tuča, svi će upirati prstom u njih. Osim toga, nerijetko kraj generatora moraju probdjeti noć, jer tuča ne pita za doba dana.

Ivo i Marija Peti

Vremena su se promijenila i umjesto raketa, danas se koriste generatori. Mnogo se priča kako od njih koristi nema, no Vlado Peti čovjek je s 40-godišnjim iskustvom u tom poslu i veli kako koristi ipak – ima.

– Jedan sat izgaranja generatora je kao da ste upotrijebili 13 raketa. Za vrijeme rata su mi ih oduzeli, a i inače su mi uvijek branili da pucam prema mađarskoj granici jer su to bile dalekometne rakete, oko 10 kilometara.

Ipak, bilo bi dobro da imamo i rakete jer ako je tu blizu jezgra oblaka, raketa će pogoditi metu, a ovo ne. Ovo ide u atmosferu i uništava oblak, pa nema tuče, no uz rakete bismo bili još sigurnij – kazuje Peti, u čijoj 40-godišnjoj karijeri raketara u Đelekovcu nije bilo tuče. Kućice s raketama u nas su otišle u prošlost, ali nisu u susjednoj Mađarskoj, gdje se, veli, koristi drugačija tehnika.

“Ipak, bilo bi dobro da imamo i rakete jer ako je tu blizu jezgra oblaka”

– Oni imaju velike vojne rakete koje ganjaju oblake, duge su četiri metra i voze ih na kamionima. Naše su manje – kazao je Peti i prisjetio se kako je to bilo nekad, kad je tek počeo ispaljivati rakete i kako je jednom prilikom jedva izvukao živu glavu za jednog nevremena.

–  Prvo sam imao sasvim male rakete. Vozio sam ih u staroj ladi, u bunkeru u kutiji. Stavio sam ih u cijev i ispaljivao na žice od akumulatora. Radiopostaja je bila ona stara vojna, a antena je kroz prozor auta virila van. I grom mi je udario u antenu. Bila je to snažna vatrena lopta, pola sata nakon toga ništa nisam vidio, bio sam slijep.  Što je najbolje, još sam u bunkeru vozio četiri rakete. Ne znam ni sam kako sam ostao živ – zaključio je Peti.

FOTO Nikola Wolf

Ako niste stigli pročitajte i ovo: Opasno vruć četvrtak u Podravini i Prigorju!

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI