OSEBUJAN SLIKAR: Ima “najljepšu” kuću u kraju, a ganjala ga je i UDBA

Podravski list profile

Zvonimir Krancelbinder (92) iz Kutnjaka jedna je od rijetkih živućih legendi podravskog slikarstva. Pripadnik je tzv. autsajderske naivne umjetnosti zbog svog osebujnog stila, no njegova umjetnost postala je poznata diljem našeg kraja, ali i daleko šire.

Slika i danas u 92. godini života i drži se svojih glavnih motiva, a to su sakralna umjetnost, socijala i težački život seljaka.

Njegov život prepun je događaja koji bi po svojoj težini ispunili i tri normalna života. Početkom Drugog svjetskog rata uvojačen je u domobransku vojsku iz koje je dezertirao, te je bio pritvoru u Križevcima, ali uspio je pobjeći. Kasnije su ga unovačili partizani, gdje je zbog svoje načitanosti i rječitosti završio u propagandnom odjelu, no njegov bunt, koji u sebi nosi cijeli život, i tamo je „stvarao probleme“. Nakon rata bio je raspoređen u četu koja je radila na gradnji pruge Brčko-Banovići, u prvoj omladinskoj radnoj akciji te širine u novonastaloj Jugoslaviji. Tamo je radio kao urednik lista.

– Imao sam probleme jer se ja ne klasiram. Nisam htio jesti s birokratima i partijcima nego s radnicima, a zbog nepravde napravio sam sliku gdje kuharica s tačkama vozi meso za časnika i birokrate. Tada sam ispod slike napisao da su birokrati pojeli meso za tri čete. Odmah sam bio suspendiran sa svih dužnosti – objasnio je Zvonimir Krancelbinder, i dodao da je, dok je njegov slučaj došao do partijskog vrha, vrlo brzo bio vraćen na sve funkcije.

Tada je dobio namještenje u nekom kombinatu, no vrlo brzo od toga je odustao i okrenuo se poljoprivredi i slikarstvu.

Danas živi od socijalne pomoći jer nije plaćao mirovinsko osiguranje.

– Prijavio sam gospodarstvo i svoj obrt, ali tada je država htjela da platim davanja i dvije godine unatrag. Tada sam rekao da neću plaćati ništa. Isto tako, danas ne plaćam niti odvoz otpada jer ga ne stvaram. Neću sudjelovati u ovom biznisu koji se odvija oko otpada, a ovrhe se ne bojim – napomenuo je Zvonimir Krancelbinder koji je svoju kuću, ali i atelje sam izgradio bez da je ikad radio sa zidarima.

Njegova umjetnost prošarana je motivima vjere, ali i nepravde i teškog života seljaka te je ovaj podravski umjetnik protiv svake organizirane misli, pa tako i religije.

– Narod su zaglupili s jedne strane političari, a s druge popovi. Religija je izrabljivanje naroda u ime Krista. Ja vjerujem u dušu i u Boga, ali ne i u religiju. Isto tako, novinarstvo mora biti više angažirano, ali to je teško, narod je zaglupljen – iznio je svoju, poprilično negativnu viziju svijeta Zvonimir Krancelbinder.

Takvi motivi patnje, normalnog naroda, ponajprije seljaka, nit su vodilja većini njegovih djela. Vidljivo je da je njegova umjetnost angažirana protiv izrabljivanja ljudi u ime Boge ili religije, kao i države. Ponekad poprilično brutalno napada političku, ali i elitu organizirane religije. Usprkos tome, njegova djela značajna su u sakralnoj umjetnosti u podravskim crkvama. Crkve je oslikavao za novac, ali i tu je postojao jedan dio bunta.

– Bio sam na ispitivanju kod UDBE zbog svoje umjetnosti i pokušali su mi zabraniti da crtam za crkvu, ali ja na to nisam pristao, pa su me pustili na miru. No, niti župnici nisu uvijek bili sretni mojim djelima. Kako je bio protivnik onog bivšeg režima s kojim se nije slagao, nije optimist niti za budućnost Hrvatske.

– Poslije Drugog svjetskog rata u svakoj kući koja nije imala svog odbornika ili  partijca bila je samo kletva, plač ili molitva. Tak je bilo i kod nas, nismo imali niti za sebe, a morali smo dati i državi, i to velik dio. Isto tako, i danas ljudi odlaze, a država gradi skloništa za azilante. No, za razliku od prije, ljudi odlaze da bi ostali i nikad se neće vratiti jer se neće imati kamo – tmurno proročanstvo za budućnost Hrvatske ponudio je vremešni umjetnik, kojem se mora priznati, ako ništa drugo, da govori s ogromnim životnim iskustvom.

Kako je kod Zvonimira Krancelbindera cijeli život bio u znaku neobičnog, takva je i njegova metoda prodaje slika.

– Kada je netko došao i zatražio da mu prodam sliku, ja sam napravio drugu i to mu prodao. Nije to bio plagijat, već slika s istim motivima, ali malo drukčija. Na taj sam način zadržao sve svoje slike – zaključio je Zvonimir Krancelbinder.

FOTO Nikola Wolf

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati.
Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. Pravila privatnosti